MAČAK U VREĆI Debitantski album kantautorice Elene Stelle i Ante Jeličića

Nakon godina zajedničkog muziciranja i kreativnog istraživanja zadarska kantautorica Elena Stella i pijanist, skladatelj te aranžer Ante Jeličić iz Biograda na Moru predstavili su album »Mačak u vreći« pod okriljem izdavačke kuće Dallas Records. Na debitanskom albumu donose osam autorskih pjesama u kojima spajaju suvremeni jazz, kantautorski izraz i poetične tekstove, a publici su ga predstavili uz vrhunski sekstet glazbenika na koncertnoj promociji u Zagrebu.

Kako otkriva Elena Stella za naš list, riječ je o izdanju koje nije nastalo prema unaprijed zacrtanom planu, već se godinama oblikovalo kroz zajednički rad, koncerte i kreativno sazrijevanje pjesama.

– Album je nastajao godinama. Neke pjesme datiraju još iz 2017. i 2018. godine. Nije bilo neke striktne namjere osim samog stvaranja. Izazovno je bilo odrediti kada će se sve točno dogoditi jer nismo imali grandiozan plan oko samog izdavanja, otkriva Stella.

Spontana suradnja

Suradnja s Jeličićem nametnula se gotovo spontano. On je već ranije objavio dva instrumentalna jazz albuma, »DA-DU« i »Common Language«, a zajednički glazbeni senzibilitet bio je dovoljan razlog da se okušaju u zajedničkom autorskom projektu. Dok je Stella potpisala većinu tekstova, glazbu je skladao upravo on. Ipak, jedna od naslovnih pjesama nastala je nešto drukčije.

– Tekstove sam napisala ja, a glazbu Ante. S tim da je idejni začetnik teksta pjesme »Mačak u vreći« bio upravo on. U početku sam imala golem otpor prema toj pjesmi jer je posljednja ostala visjeti u zraku bez teksta, a zbog njezine strukture i karaktera na početku uopće nisam imala ideju o čemu bih pisala, otkriva nam kantautorica.

Uz njih, na albumu sviraju Bojan Skočilić, Adriano Bernobić, Miro Kadoić, Hrvoje Štefančić i Darko Sedak Benčić, dok je produkciju potpisao zadarski producent Jere Šešelja.

– Snimali smo u Zadru s Jerom, s kojim je bilo iznimno zadovoljstvo raditi. Jednostavno je raditi s čovjekom koji je normalan, prisutan i spreman istinski poslušati što želiš te zajedno doći do rješenja. Jako sam zadovoljna miksom i masterom koje je napravio, pogotovo uzimajući u obzir sve moje male željice, kaže kroz smijeh pjevačica.

Zanimljivo je da naziv albuma nisu unaprijed odredili. Tek kroz prve nastupe i reakcije publike iskristaliziralo im se koja će pjesma postati svojevrsni zaštitni znak cijelog projekta.

– Nisam previše razmišljala o nazivu albuma dok smo ga radili. Budući da smo pjesme počeli izvoditi prije formalnog izdanja, kroz te najavne koncerte iskristalizirao se naziv »Mačak u vreći«. Publika je upravo na tu pjesmu najintenzivnije reagirala, što me, moram priznati, iznenadilo. A usput se sviđa i djeci, otkriva zadarska kantautorica.

Obojeno maštarijama

Kada govori o samim pjesmama, Stella jasno izbjegava nametati konačna tumačenja. Smatra da je dio čari upravo u tome da svaki slušatelj pronađe vlastito značenje.

– ​Najavljivati ili objašnjavati o čemu govore pojedine pjesme uvijek je pomalo nezahvalno. Najpoštenije je kada glazbenik ne mora usmjeravati doživljaj slušatelja, nego kada slušatelj sam stvori svoju impresiju, jasno će glazbenica, otkrivši samo kako su pjesme proizašle iz njenih osobnih iskustva, ponegdje obojenih maštarijama.

Izdvojiti omiljenu pjesmu također joj nije lako jer se, kako kaže, odnos prema vlastitim pjesmama stalno mijenja.

– Tijekom procesa stvaranja nerijetko razvijem određeni otpor prema pojedinim pjesmama iz raznih razloga, a onda im se nakon nekog vremena ponovno vratim, iskreno će Stella, koja trenutačno ima jako dobar osjećaj kada pjeva »Mačka u vreći« ili, pak, »Elenin blues«.

Premda se u njihovoj glazbi mogu prepoznati jazz, kantautorski i brojni drugi utjecaji, Stella i Jeličić se ne opterećuju žanrovskim etiketama.

– Ljudi danas imaju potrebu sve imenovati, ali nama je zanimljivije istraživati mogućnosti. Vjerujemo da glazba ne mora biti strogo definirana da bi bila autentična, poručuje ova Zadranka koja vjeruje da žanrovi mogu pomoći slušatelju da se lakše snađe, ali istodobno ograničiti i doživljaj glazbe.

– Važnije nam je da svaka skladba prirodno pronađe svoj oblik nego da se uklopi u unaprijed zadanu kategoriju. Ako netko u tome prepozna jazz, odlično, ali jednako nam je drago ako čuje nešto sasvim drugo.

Novo poglavlje

Govoreći o domaćoj glazbenoj sceni, ne skriva frustraciju položajem autorske glazbe u medijskom prostoru. Tvrdi da publika prvo treba dobiti priliku čuti njihovu glazbu izvan koncerata, a to podrazumijeva i njezino puštanje u eter.

– Danas je to jako teško jer je zemlja preplavljena formatiranim radijima i zatvorenim medijima. Nerijetko sam se susretala s time da određene novine ili televizijske emisije odbijaju promovirati moj rad jer im nova pjesma ili album nisu dovoljno komercijalni ili estradno atraktivni. Neki urednik odluči da glazbenikov rad nije dovoljno »​mainstream«​ ili »moderan«. Kad čujem da se izraz moderno veže uz glazbu, dođe mi slabo. I onda pušta ono što on misli da treba slušati, govori Stella, dodajući kako je to »pogubno« jer, kako kažu: »ono si što slušaš«.

Ipak, najveću vrijednost i dalje vidi u neposrednom susretu s publikom.

– Meni je uglavnom lijep osjećaj biti pred našom publikom. Radujem se kada prepoznam ljude koji često navraćaju na naše svirke. Lijepo je to.

Objava albuma otvorila je i novo poglavlje za bend. U planu su koncertne promocije u nekoliko gradova, a datumi nastupa uskoro će biti objavljeni na društvenim mrežama. Istodobno, nove ideje već se polako rađaju.

– Još smo uvijek potpuno prisutni u ovom albumu i želimo mu dati vremena da pronađe svoj put do publike, ali svakako već osjećamo da iz ovog iskustva rastu neke nove priče. A kada bi cijeli album trebalo sažeti u jednu rečenicu, ne bih govorila o žanru, produkciji ili glazbenim referencama, nego o osjećaju koji ostaje nakon slušanja. Voljela bih da slušatelji sa sobom ponesu tu napetost i nježnost. Tu borbu između želje da pobjegnu i potrebe da se vrate, onu stalnu unutarnju napetost u kojoj se tražimo i u kojoj se, možda, na kraju ipak pronađemo, poručuje Stella.