Kries se vratio u Zadar nakon dvadeset godina

Dvadeset godina čekanja pokazalo se vrijednim svake minute već pri samom pogledu na prepuni prostor ispred pozornice. Povratak Kriesa u Donatov grad nije okupio samo vjernu zadarsku publiku koja ih godinama prati po Šibeniku, Splitu i drugim gradovima, već i mnoštvo novih lica koja su ovog puta napravila ono na što su Zadrani inače navikli – potegnula put zbog koncerta.

I upravo je to možda bio jedan od najljepših detalja koncertne večeri, koja se održala u Utvrdi Forte u sklopu Noći tvrđave. Umjesto još jednog poznatog scenarija u kojem ljubitelji alternativnije, etno i world music scene iz Zadra odlaze »negdje drugdje« po dozu dobre glazbe, ove se subote dogodio obrat. Ljudi su dolazili u Zadar.

A Kries im je zauzvrat priredio upravo ono zbog čega njihove koncerte publika već godinama opisuje gotovo ritualno.

Neumorno plesanje

Večer je počela pomalo suzdržano. Publika je prve pjesme upijala oprezno, uz lagano njihanje tijela i klimanje glavama u ritmu bubnjeva i napjeva koji su se širili prostorom. No trebalo je tek nekoliko pjesama da se između benda i publike počne događati ono nešto teško objašnjivo, ali vrlo jasno osjetljivo.

Kries je iz pjesme u pjesmu polako uvlačio publiku sve dublje u svoj ritam. Sramežljivo njihanje ubrzo je preraslo u ples, a koncert se, kako je odmicao, pretvarao u jednu veliku zajedničku energiju u kojoj je postalo gotovo nemoguće ostati miran. Ljudi su plesali bez zadrške, podizali ruke i potpuno se prepuštali glazbi. Neki su stajali žmireći, kao da pokušavaju upiti svaki ton, dok su drugi emociju izbacivali kroz neumorne plesne pokrete.

No bez obzira na način, gotovo svi u publici djelovali su kao dio istog ritma.

Hoćemo još!

Upravo u tome leži posebnost Kriesa – njihovi koncerti vrlo brzo prestanu biti »obične svirke«. Pretvore se u iskustvo koje publiku usisa u zajednički ritam bubnjeva, glasova i energije koja se ne zadržava samo na pozornici, nego kruži među ljudima.

Sat i pol koncerta prošao je gotovo neprimjetno, a kada je bend napustio pozornicu, publika nije bila spremna pustiti ih tako lako. Glasni uzvici »hoćemo još« vrlo brzo vratili su bend pred publiku, koja je posljednju pjesmu dočekala jednako glasno kao da je koncert tek počeo.

Kries je tako u Zadru još jednom potvrdio zašto se o njihovim nastupima ne govori samo kao o koncertima, nego kao o iskustvima koja se dugo pamte, a ostaje samo nadati se da za novo zajedničko »ritualno okupljanje« ovoga puta nećemo morati čekati nova dva desetljeća.