Književni prvijenac zadarske odvjetnice: ’Svaka osoba ima priču za ispričati’

Poznata zadarska odvjetnica Tanja Budimir Gulan nedavno je u Zadru predstavila svoj književni prvijenac – autobiografsku knjigu znakovita naslova »Svileni mač«. Osim što je priznata u pravničkim krugovima, majka je petero djece koju je posvojila iz Demokratske Republike Kongo, te osnivačica udruge »International Adoption Hrvatska – udruga za potporu međunarodnom posvajanju«, koja se bavi promicanjem i podrškom posvojenju.

Njezinu životnu priču obilježile su i osobne tragedije – prije trinaest godina oboljela je od karcinoma, a od te zloćudne bolesti izgubila je i supruga i oca.

Unatoč svemu, nastavila je hrabro i predano kročiti kroz život, o čemu svjedoči i njezin nastup 2023. godine u emisiji »Nedjeljom u 2«, gdje je otvoreno govorila o svom putu, majčinstvu i osobnim borbama.

Na promociji knjige sudjelovali su zadarski novinar Ivica Nevešćanin te Tanjina kolegica i prijateljica Tihana Gregov, koja je u uvodnom dijelu istaknula kako je s velikim nestrpljenjem iščekivala ovu knjigu, jer ju je zanimalo pitanje stila, s obzirom na to da se u pravničkoj struci piše po šablonama, s čim manje riječi, kako bi se održala koncentracija čitatelja.

No, kako kaže, Tanja ju je posve oduševila svojim stilom pisanja.

Zaokret za 360 stupnjeva

–​ Impresionira me način na koji se Tanja u ovoj knjizi predstavlja – kao osoba koja je pretrpjela iznimno teške, možda i najteže moguće gubitke, u obliku smrti bliskih osoba. Unatoč tome, nije izgubila vedrinu, volju za životom, niti samu sebe. I što je osobito upečatljivo – Tanja u knjizi kaže da nije osoba koja planira.

No, ipak, ona je netko tko jasno osjeća svoju misiju. Sve što radi možda ne naziva planom, ali jasno ide prema toj misiji – i ostvaruje je, kazala je Gregov te dodala kako ju je najviše ganuo onaj dio u kojem želja za posvajanjem autoricu ponovno dovodi u blisku i živu duhovnu vezu s pokojnom bakom.

– Naime, Tanjin život i odgoj obilježila je njezina baka, zato smrt ne utječe na tu duhovnu vezu – veza je živa. Ta veza nas sve, čini mi se, određuje puno više nego što mislimo. I upravo zato je taj trenutak još posebniji – jer je i baka imala želju posvojiti, ali to nije uspjela. Tanja je, međutim, tu istu želju ostvarila. Kao da je time, na neki način, ispunila i bakinu težnju, dodala je Gregov.

Nevešćanin je podijelio kako ne zna postoji li bolja priča za jedan fenomenalan film, jer spisateljica, u trenutku kada joj je najteže, kada misli da nema izlaza, napravi zaokret za 360 stupnjeva, te krene »brzinom svjetlosti« u nešto novo, neistraženo.

– To je negdje između avanturističkog filma i melodrame. Suočavanje sa strahom pretvorila je u svoju prednost i time postigla ono što mnogi pokušavaju cijeli život, ali se ne usude – a ona je zakoračila u to nepoznato i fantastično se snašla. Okolnosti koje su je dovele do svega toga nisu uvijek bile idealne ni lijepe – ali život je takav, nosi sa sobom i gorke i slatke trenutke, kazao je Nevešćanin.

Prijelomni trenutak

Autorica je knjigu izdala koncem prošle godine u vlastitoj nakladi pod okriljem izdavačke kuće IK Profigraf. Iako je promocija trebala biti ranije, spisateljica je priznala da joj je trebalo vremena da se poveže sa samom sobom kroz čitanje knjige. Priznala je da joj uloga spisateljice i nije nešto prirodno, te da se ne smatra spisateljicom, ali da može reći da je napisala jednu knjigu – knjigu koju zapravo nikada nije ni planirala napisati.

– Knjiga uopće nije trebala nastati. Nije bila pisana s namjerom da postane knjiga, nego je nastajala kao jedan moj oblik autoterapije. Ona je, zapravo, moj osobni krik – krik koji nisam imala gdje vrisnuti, a još manje kome vrisnuti – pa sam ga, umjesto toga, ispisivala.

Zapisivala sam svoje misli u mobitel. U početku je to bilo sporadično, ali s vremenom sve češće i češće. Sve to je i dalje djelovalo nepovezano, nije išlo prema knjizi, sve do trenutka kada je, prošle godine, preminula moja majka. Tada sam osjetila da je to – kraj.

Imala sam dojam da je to bio kraj jedne obitelji. Prije toga sam izgubila supruga, oca, a sada i majku. Ostale smo samo nas dvije – sestra i ja. Odnos s majkom bio je vrlo specifičan. Nije bio poput odnosa s ocem. Ne znam tko je pročitao knjigu, a tko nije, ali u njoj postoji jedan prijelomni trenutak između mene i majke.

Dogodio se kada je već bila u domu za nemoćne. Bila je izuzetno tvrdoglava – i tu crtu smo, očito, naslijedile i sestra i ja. Danas sam čak ponosna na to, iskreno će autorica, koja je ovu knjigu posvetila svojoj djeci, te zaključuje kako svaka osoba ima svoju priču za ispričati.

Autor: Đurđa Baljak