Katarina Livljanić najavljuje svjetsku premijeru u Zadru: 'Na sceni će biti i Pino de Vittorio, za mene je to velika čast'

Poklonici Glazbenih večeri u sv. Donatu sutra će u 21 sat imati priliku uživati u svjetskoj premijeri izvedbe ansambla »Dialogos«, koji vodi jedna od kreatorica programa festivala – Katarina Livljanić – stručnjakinja svjetskog glasa za srednjovjekovnu glazbu. Ova je Zadranka godine 1997. osnovala ovaj međunarodni ansambl, s kojim od tada izvodi srednjovjekovni repertoar i vlastite originalne glazbeno-scenske projekte temeljene na srednjovjekovnim izvorima, često s temama iz rane hrvatske povijesti i na temelju zabilježbi izvornoga glagoljaškog pjevanja, u kojima srednjovjekovni repertoar poprima nove dimenzije kroz suvremenu scensku obradu i izvedbu.

Za naš je list Livljanić već najavila obrise ove izvedbe, istaknuvši kako će, osim njenog ansambla, na zadarsku pozornicu stupiti i Pino De Vittorio, jedan od legendarnih pjevača u repertoaru talijanske barokne glazbe iz Napulja. Samo je djelo »Ariadna živi« spoj različitih prijevoda Ovidijevih »Metamorfoza« i »Heroida«, djela u kojima fiktivne mitološke heroine pišu ljubavna pisma svojim ljubavnicima. Pismo Arijadne Tezeju tako govori o crvenoj niti kojom ga je vodila labirintom, pomogavši mu tako da pronađe i ubije Minotaura. Iako ju je obećao uzeti za ženu, napustio ju je na otoku Naksosu. Cijela se priča tako vrti oko njihovog rastanka, kada Ariadna sama ostaje na otoku.

Djetinjstvo i Donat

Vođena zvukom svoga glasa, pjevačica stiže u ekstatični prostor, izvan vremena. Ona tamo susreće svoj vlastiti glas koji pjeva Ovidijeve stihove iz pera talijanskih srednjovjekovnih pjesnika, i otkriva da glas, upravo kao i duša, putuje kroz vrijeme, od tijela do tijela. U tom inicijacijskom trenutku ona shvaća da je u jednom od prošlih života bila Arijadna, kćer Minosa, kralja Krete, zauvijek zarobljena uspomenom na atenskog heroja Tezeja. Upoznali su se između mora i kretskih maslinika, zaljubili se, ona mu je dala nit vodilju kroz labirint i pomogla mu da pobijedi monstruoznoga Minotaura. Na povratku prema Ateni, u zoru nakon ljubavne noći na otoku Naksosu, Arijadna se budi sama i shvaća da je Tezej otišao.

– Kroz program ćemo otkriti što se dogodilo i kako su se ponovno sastali, čime smo novo djelo stvorili od elemenata starih priča, koristeći se prijevodima talijanske priče od 14. do 16. stoljeća, rezimirala je Livljanić.

FOTO: VLADIMIR IVANOV

Profesorica na akademiji »Schola Cantorum Basiliensis« na odsjeku za Srednjovjekovnu glazbu, ovaj se put za nas prisjetila i svog odrastanja u Zadru, te trenutka kada se zaljubila u ranu glazbu.

– Cijeli sam svoj život vezana za crkvu sv. Donata, prvenstveno jer sam živjela u stanu na Forumu, tako da su moje dane ritmizirala zvona sa zadarskih crkava, a Donat je bio moj prijatelj. Glazbom sam se zato počela baviti još u ranom djetinjstvu, prije osnovne škole, kod sestara benediktinki, gdje sam učila svirati klavir, da bi se potom sustavnije krenula obrazovati u Glazbenoj školi Blagoje Bersa, prisjetila se Livljanić.

Odrastanje uz ranu glazbu

– Taj je dio mog života svojom upornošću i znanjem oblikovala i profesorica klavira Đurđica Andrović, koja me poticala da slijedim svoju strast, dodala je, kazavši kako je rana glazba od ranog djetinjstva dio njezina života. Začuđujuće je to, pojašnjava, jer je riječ o specifičnim repertoarima. Već sa šest godina znala je s majkom odlaziti upravo na Glazbene večeri u sv. Donatu. 70-ih i 80-ih godina važan dio festivala bila je upravo rana glazba, tako da je čast imala od rane dobi na pozornici čuti i vidjeti svjetske autoritete u ranoj glazbi.

– Zadarska je publika bila vrlo radoznala upravo za to polje glazbenog stvaralaštva. U periodu života, kada nisam imala puno racionalnih odgovora iza svojih interesa i odabira, već samo srce da ga slijedim, prepoznala sam tu vrstu glazbe. Obraćala mi se. Ona je izabrala mene, kazala je Livljanić. Cijelo je školovanje zato, dodala je, u nekom smislu išlo prema ranoj glazbi, jer već je od malena znala čime se u životu želi baviti.

– Ranu glazbu nije lako definirati, jer pokret je to koji se profilirao već početkom 20. stoljeća, a podrazumijeva zapravo interes za glazbom prošlosti – srednjeg vijeka, renesanse, baroka. Kroz drugu se polovicu 20. stoljeća pokret institucionalizirao. Osnovane su škole koje se time bave, tako da sam imala čast i sreću desetljećima raditi upravo na tome. Sada sam već šest godina profesorica pjevanja renesanse i srednjovjekovne glazbe u Baselu, koja je prvo mjesto na svijetu gdje se stručno i specijalizirano studira upravo rana glazba, pojasnila je.

»Arijadna živi« novo je djelo koje je stvoreno od starih dijela, a svoju će svjetsku premijeru imati ove subote. Francuski režiser Oliver Lexa sudjelovao je u oživotvorenju te priče, temeljene na djelima rimskog pisca Ovidija, u kojima mitološke heroine pišu zamišljena ljubavna pisma svojim ljubavnicima.

Iz daleke prošlosti

– Ogroman je to posao, jer je Ovidijeve tekstove trebalo naći u srednjovjekovnim i renesansnim prijevodima. Radila sam na prijevodima i 14., 15. i ranog 16. stoljeća u Italiji. Od njih sam stvorila scenarij: to su strpljivi i samozatajni poslovi, u koje su ukomponirane i Olivierove ideje, tako da djelo izgleda kao da je iz današnjeg doba, mi pjevači se na samoj pozornici pretvaramo u likove koji tumače priču iz daleke prošlosti. S nama na sceni bit će i čuveni Pino de Vittorio, pjevač koji je svojim radom obilježio talijansku baroknu i renesansnu glazbu. Biti s njim na istoj sceni za mene je velika čast, posebno u mom gradu, naglasila je Livljanić, u nadi da će i zadarska publika znati prepoznati važnost ove izvedbe.

FOTO: VLADIMIR IVANOV

– Lexa je pak već režirao barokne opere, te je stručnjak za vokalnu glazbu i scenske postave u ranoj glazbi. Stvorio je scensko djelo koje je moderno postavljeno, minimalistički i s radikalnim scenskim rješenjima, ali i poštovanjem prema staroj glazbi i tekstovima. Iz povijesnih zapisa koji nisu glazbeni, libreto smo stvorili uzimajući fragmente iz Ovidijevih prijevoda, što sam prenijela i u glazbenu kreaciju, uzimajući fragmente talijanskih djela od 14. do 16. stoljeća, razvijajući ih u jedan specifičan glazbeni jezik koji smo stvorili zajedno s mojim sjajnim kolegama s kojima radim već 20 godina, Norbertom Rodenkirchenom i Albrechtom Maurerom, a njima se u ovoj produkciji pridružio i izvrsni lutnjist svjetskoga glasa, Bor Zuljan, zaključila je.

Bujna je to improvizacija, te ogroman glazbeni posao, na kojemu, kao urari, glazbenici filigranski rade već mjesecima, a prvu priliku da te ideje oživotvorene na pozornici vidi, imat će upravo publika Glazbenih večeri u sv. Donatu.