Hrvojka Mihanović-Salopek o prvoj hrvatskoj antologiji posvećenoj ženama: 'Književnost postaje zatvorena za širu javnost'

Mnogi glasovi hrvatskih pjesnikinja kroz povijest ostali su u sjeni, no antologija »Jadranskih sirena zov – Antologija hrvatskih književnica u Dalmaciji od 18. stoljeća do danas« donosi prekretnicu kao prva antologija posvećena isključivo ženama. Autorica književnog dijela, dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, inače predsjednica Društva hrvatskih književnika, s prof. dr. sc. Gordanom Laco, koja je pripremila jezični dio, na gotovo 500 stranica donosi oko 120 odabranih autorica – od onih istaknutih do onih manje poznatih koje su ostale izvan vidokruga književne kritike. Ovo vrijedno izdanje ne samo da pruža pregled razvoja »ženskog rukopisa«, nego i oslikava društvene prilike vremena, koje su neizbježno povezane s kontekstom u kojem su pjesnikinje stvarale. No, između redaka, jasno je da je ova antologija puno više od samog pregleda – to je odvažni i hrabri pokušaj stvaranja ravnoteže u književnoj povijesti, unutar koje su žene često bile zanemarene ili nedovoljno zastupljene u književnom kanonu.

Budući da je priređivačica književnog dijela Hrvojka Mihanović-Salopek nedavno gostovala u Gradskoj knjižnici Zadar povodom predstavljanja knjige, iskoristili smo priliku da je upitamo kako je došlo do ideje za ovu značajnu antologiju, koju bez dvojbe možemo nazvati povijesno važnom za hrvatsku književnost.

Čuvanje od zaborava

– Ideja je nastala tijekom mojih obilaska svih ogranaka Društva hrvatskih književnika. Tada su mi književnice, osobito one koje žive na otocima, daleko od velikih gradova, ukazale na nedostatak kritičke pažnje prema njihovom radu. Naime, usprkos brojnim objavljenim zbirkama osjećale su se zanemarenima jer njihov rad nije bio dovoljno praćen. Odlučila sam ispraviti tu nepravdu i posvetiti pažnju pjesnikinjama koje stvaraju vrijedno i koje zaslužuju da njihov rad bude prepoznat. No, osim toga bih naglasila, kako sam ovom antologijom zapravo započela povijesni pregled ženskog pjesništva budući da sam obuhvatila razdoblje od 18. stoljeća do danas. Dakle, nastojala sam prikazati široki spektar stvaranja koji zapravo pokazuje kako su žene u hrvatskoj književnosti zapravo vrlo rano ušle u književnu produkciju, započela je dr. sc. Mihanović-Salopek, dodajući kako je prof. dr. sc. Gordana Laco zaslužna za jezični dio, od rječnika arhaizama do označavanja naglasaka, što je, kako ističe, osobito važno kod onih pjesnikinja koje su pisale na čakavskom dijalektu.

Foto: Mate Komina

Osim što im je bilo važno obratiti pažnju i na one pjesnikinje koje su stvarale na dijalektu, bilo im je važno i obuhvatiti raznolikost tema i motiva, te kako su se oni mijenjali kroz povijest, i to sve smionije i hrabrije do današnjeg 21. stoljeća.

– Željela sam napraviti jedan povijesni pregled kako bismo imali cjelovitiju sliku koja bi bila korisna i studentima kroatistike i kroatologije. Uz pjesme, donosimo i kratke biografije pjesnikinja, a kod onih dužih smo na nekim mjestima uputili na izvore za detaljnije čitanje. Naravno, svaka je antologija na neki način subjektivna. Međutim, da bismo smanjile subjektivnost izbora, prioritet smo dale onim pjesnikinjama koje su članice istaknutih književnih društva, kao što su Društvo hrvatskih književnika, Društva hrvatskih pisaca, ili pak Matice hrvatske, uz manja lokalna književna društva, jer smatramo da svaka pjesnikinja koja ulazi u takvu strukovnu udrugu mora predočiti povjerenstvu svoju biografiju, najbolje radove, objavljene zbirke, te kritičke osvrte. Dakle, takve autorice sigurno prolaze kroz književnu verifikaciju i valjanu evaluaciju. Ipak, ponekad smo napravile iznimke, ako su nas primjerice kolegice upozorile na one pjesnikinje koje zbog bolesti, kratkog života i drugih okolnosti nisu bile zapažene. U tom slučaju, ako je poezija kvalitetna, uvrstile smo i takve pjesnikinje, kako bismo ih sačuvale od zaborava u književnoj percepciji, pojašnjava Mihanović-Salopek.

Procvat ženske poezije

Antologija donosi pregled razvoja ženskog književnog stvaralaštva od 18. stoljeća, kada su u poeziji dominirale duhovne teme i pastoralni motivi, preko preporodne tematike u 19. stoljeću. S druge strane, 20. stoljeće obilježila je Vesna Parun, koja je utabala put procvatu ženske poezije, a u 21. stoljeću taj procvat kulminira mnoštvom smjerova u kojima suvremene pjesnikinje ne poznaju ograničenja ni u temama ni u pristupima.

– Na samim počecima, tijekom 17. i 18. stoljeća, dubrovačke dame su u to vrijeme bile ispred drugih i prednjačile. Premda je svaka imala svoj stil i senzibilitet, često su se bavile duhovnom tematikom i pastoralnim motivima. Sačuvani su rukopisi pjesnikinja poput Marije Better-Dimitrović, Lukrecije Bogašinović Budmani, Benedikte Gradić, kao i tiskana izdanja Anice Bošković, sestre Ruđera Boškovića. Tu je i Cvijeta Zuzorić, čiji stihovi, nažalost, nisu sačuvani. Međutim, imamo i jednu opreku kod Vice Tulić Krizić, pjesnikinje-buntovnice, koja je možda neki prvi primjer subverzivnog stvaranja koje nije bilo primjereno njezinoj visokoj društvenoj poziciji i s kojim je iskoračila iz tadašnjih okvira. U 19. stoljeću ističu se Ana Vrdoljak i Ana Vidović iz Zadra koje su pisale su za časopis »Zora Dalmatinska«– prvi preporodni časopis u Dalmaciji, a koji je bio ekvivalent zagrebačkoj »Danici«. Dakle, one su bile dio hrvatskog preporoda, koji je, iako pretežno muški, cijenio žene jer su pisale na hrvatskom jeziku i razvijale čitateljsku publiku, što je bilo vrlo važno jer se u to vrijeme paralelno koristio i talijanski i njemački jezik, govori Mihanović-Salopek.

Nadalje, zanimljiv iskorak napravila je Božena Begović, kćerka Milana Begovića, jednog od naših najranijih svjetskih dramskih autora.

– Ona je utemeljila prvo društvo hrvatskih književnika, iako je to društvo postojalo vrlo kratko, samo do Drugog svjetskog rata. No, napravilo je veliki iskorak u smislu ujedinjavanja žena i poticanja stvaralaštva, gdje su se međusobno podržavale, diskutirale o književnosti, pa čak i kritički analizirale. Nakon Drugog svjetskog rata, najpoznatije ime postaje Vesna Parun, koja je svojim osebujnim svijetom metafora, novim pristupom ljubavnoj tematici, prirodi i sveukupnoj pojavnosti imala ogroman utjecaj. U 20. stoljeću, s većom ulogom žena u društvu, dolazi do procvata ženskog pjesništva, dok danas, u 21. stoljeću, imamo vrlo šarolik koloplet stilova. Neke pjesnikinje slijede tradicionalne staze, dok su druge otišle u potpune eksperimente, istražujući neke nove pravce u književnosti, objašnjava Mihanović-Salopek osvrćući se i na ograničenja u temama.

(Ne)zastupljenost žena

– Žene danas nemaju nikakvih ograničenja u temama o kojima pišu. Nema više razlike između »ženskog pisma« i onoga što pišu muškarci jer danas pristup svim temama, uključujući nasilje, agresivnost, seks i društvene okolnosti, postaje vrlo slobodan i izravan, priča predsjednica DHK-a, dodajući kako su na zadarskoj promociji pripremili književni recital posvećen cijenjenim članicama DHK-a koji više nisu među njima, poput Tereze Ganze-Aras. Također, posebno je istaknula da među suvremenim zadarskim pjesnikinjama ima i nekoliko sveučilišnih profesorica koje pišu iznimnu kvalitetnu poeziju, poput Sanje Knežević, pročelnice Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, koja je govorila i na promociji, te Helene Peričić, Kornelije Kuvač Levačić i Vande Babić. U antologiji su uvrštene i najmlađe pjesnikinje, poput Eme Botice koje je rođena 1995. godine. Iz »Zadarskog kruga«, između ostalih, u antologiju su uvrštene Senka Paleka Martinović i Helena Roguljić, koje su djelovale u Zadru, ali su bile prepoznate na nacionalnoj razini.

“Djevojka s lutnjom”/Foto: GORAN VRANIĆ/NACIONALNI MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI

Govoreći o pitanju nedovoljne zastupljenosti žena, Mihanović-Salopek naglašava da je razlog u širem problemu književnosti općenito, koja se sve više zatvara u stručne krugove i specijalizirane časopise, čime postaje manje dostupna široj javnosti i teže praćena izvan velikih centara.

– Nažalost, sve je manje kritičkih osvrta u novinama, a promocije novih knjiga su sve manje praćene, jer to očigledno nije komercijalno privlačno vlasnicima medija. Stručna kritika sve više ostaje unutar stručnih časopisa poput »Foruma«, »Kola«, »Vijenca«, »Republika«, »Zadarske smotre« i drugih. Književnost postaje zatvorena za širu javnost, jer živimo u brzom ritmu, a nekada su liječnici, odvjetnici i ljudi drugih struka redovito pratili književnost, išli na promocije i diskutirali o knjigama, dok danas to postaje sve rjeđe. Ono što izlazi u velikim gradovima poput Zagreba, obično se oglašava i prati, jer su to već prepoznata mjesta, bilo da je riječ o DHK-u, Matici ili drugim književnim događanjima. No, ako neka autorica objavi knjigu na Hvaru, Braču, Dugom otoku, to često ostane nezapaženo, jer nije toliko praćeno i ostaje u lokalnoj atmosferi. Veliko je pitanje može li kritika doći do tih djela i hoće li ih smatrati važnima za nacionalnu književnost. S ovom antologijom željela sam ispraviti tu nepravdu i donijeti na svjetlo djela koja su ostala raspršena po manjim mjestima i otocima, kako bi i te autorice dobile priliku da se ravnopravno predstave uz one iz velikih gradova.

Drugi dio u planu

U novu antologiju nisu uvrštene samo pjesnikinje rođene u Dalmaciji, već ona uključuje i iseljeničke pjesnikinje te one koje su se doselile i ostavile trag u dalmatinskoj kulturnoj sceni.

– Iako su najzastupljenije one pjesnikinje koje su rođene u Dalmaciji, uvrstile smo i one koje je životni put iz različitih okolnosti odveo u neke druge gradove, pa čak i druge zemlje. Dakle, uključili smo autorice koje pripadaju iseljeničkoj lirici, a u čijoj poeziji Dalmacija i dalje živi kao ključna odrednica njihova ishodišta i nadahnuća. Uzeli smo u obzir i one autorice koje možda nisu rođene u Dalmaciji, ali su se u nju doselile te su svojim boravkom, sudjelovanjem u kulturi ostavile biljeg u kulturi, pojašnjava Mihanović-Salopek govoreći o kriterijima kojima su se vodili prilikom priređivanja ove vrijedne antologije.

Iako antologija započinje s temom Jadrana, priča tu ne staje te tako Mihanović-Salopek najavljuje kako je u planu i drugi dio koji će biti posvećen kontinentalnim pjesnikinjama.

– Počela sam s Jadranom jer je Mediteran, na neki način, kolijevka europske civilizacije još od vremena Rimljana i Grka. No, ovo je tek prvi korak – drugi dio antologije bit će posvećen pjesnikinjama s druge strane Velebita – od Slavonije, Međimurja, Zagreba i Zagorja, Like i Gorskog kotara… To će, naravno, biti velik i opsežan zadatak, pa vjerujem da nas čeka puno posla. Također, smatram da bi bilo iznimno zanimljivo stvoriti posebnu antologiju posvećenu pjesništvu Istre, jer se ondje, uz hrvatski, snažno osjeća i književno stvaralaštvo na talijanskom jeziku, što je rezultat društveno-povijesnih i političkih okolnosti. Stoga, mislim da bi netko s romanistike trebao temeljito istražiti tu građu, apelira Mihanović-Salopek, te dodaje kako su trenutačno fokusirani na promociju prvog dijela antologije u Dalmaciji, budući da je tek nedavno objavljena u izdanju DHK Ogranak Split; Filozofski fakultet u Splitu, Ogranak Matice hrvatske u Podstrani; Split – Zagreb, 2024./2025. godine.

Hrvojka Mihanović-Salopek

Diplomirala je 1984. hrvatsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu je magistrirala 1990. s temom Hrvatska himnodija od srednjeg vijeka do preporoda, a godine 1998. je doktorirala s temom Hrvatska crkvena himnodija 19. st. Od godine 1986. radi u Odsjeku za književnost, Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Od 2002. u zvanju je znanstvene suradnice, od 2008. u zvanju više znanstvene suradnice, od 2013. u zvanju znanstvene savjetnice te od 2018. znanstvene savjetnice u trajnom zvanju.

Godine 1997. izabrana je za počasnu, dopisnu članicu Međunarodne Mariološke akademije u Rimu (Pontificia Academia Mariana Internationalis).

Sudjelovala je na više znanstvenih projekata. Od 2007. do 2019. vodila je međunarodni bilateralni projekt Doprinos hrvatskih i bugarskih intelektualaca duhovnoj raznovrsnosti Europe, između HAZU i Bugarske akademije nauka (BAN). Bila je voditeljica međunarodnih znanstvenih skupova u okviru manifestacije Dvigrad – međunarodni festival rane glazbe u Istri pod pokroviteljstvom Predsjednika RH. Služi se engleskim jezikom.

Napisala je 10 autorskih znanstvenih knjiga. Priredila je 36 knjiga izabranih djela, monografija i zbornika radova. Objavila je 107 izvornih znanstvenih radova u inozemnim i domaćim časopisima i zbornicima i preko 250 stručnih radova. Uvrštena je u leksikon Who is who in Croatia i u Književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda.

Sa znanstvenim predavanjima sudjelovala je na više međunarodnih skupova. Također često sudjeluje i na brojnim domaćim međunarodnim, slavističkim i kroatističkim znanstvenim skupovima.

Bila je višegodišnji honorarni suradnik Znanstveno-obrazovnog programa HRTV na kojem je kao scenaristica realizirala više emisija i književnih portreta. Od 2005. je scenaristica, redateljica i voditeljica projekta “Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine” pod pokroviteljstvom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora i Vijeća za kulturu Hrvatske biskupske konferencije, te je dosad ostvarila 12 znanstveno-obrazovnih filmova na temu multidisciplinarnog prikaza marijanske baštine u pojedinim hrvatskim biskupijama i županijama.

Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. U 2019. godini odlikovana je ordenom Hrvatskog pletera za promicanje hrvatske kulture. Godine 2023. izabrana je za predsjednicu Društva hrvatskih književnika.