Subota, 27. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

35 C°

SVAN riedl

Hrvatski kipar gotovo dva desetljeća živi i stvara u Zadru

Autor: Đurđa Baljak

26.04.2023. 13:34
Hrvatski kipar gotovo dva desetljeća živi i stvara u Zadru

Foto: Luka Jeličić



U Zadru već skoro dvadeset godina živi Svan Riedl, kipar koji je 1969. godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Valerija Michielija, dok je do 1969. do 1971. godine radio kao suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića.


Autor je brojnih djela, a najpoznatiji po javnom spomeniku “Razlistana forma” u Varaždinu, ali i po mnogobrojnim kipovima balerina. S obzirom na to da je veliki dio njegovog opusa posvećen upravo pokretu, odučili smo ga posjetiti i porazgovarati s njim o tome, ali i ostalim temama.


Rana poznanstva


– Na Akademiji sam prošao poduke kod Grge Antunca, Vjekoslava Rukljača i Ivana Sabolića, a diplomirao sam kod Valerija Michielija 1969. godine. Nakon toga sam dvije godine radio u Majstorskoj radionici kod Augustinčića.




Imao sam velike sreće da sam vrlo brzo dobio svoj atelje, zato što su mi ga poklonili profesor Ernest Tomašević i njegova supruga Nevenka Đorđević Tomašević, pa sam tako mogao nastaviti sa svojom djelatnošću. Upravo su ta rana poznanstva i dugi razgovori s profesorom Tomaševićem bili vrlo značajni za mene, baš kao i neki komentari profesora Krste Hegedušića, kojih se i danas vrlo sjetim, započeo je Riedl te istaknuo kako ga je tijekom 1970-ih strašno zaintrigirao pokret.


– Nekoliko godina nakon što sam dobio svoj vlastiti atelje počeo sam surađivati sa Zagrebačkim plesnim ansamblom. Tamo sam pronalazio veliku inspiracije jer me jako zaintrigirao motiv pokreta. Prvi model mi je bila balerina Nives Šimatović Predovan, a ponudila se sama pod uvjetom da bude što kraće jer je bila nestrpljiva.


Tako da sam u dva tjedna ukupno napravio pet skulptura. Jako sam joj zahvalan na tome jer sam upravo tad započeo s tim ciklusom, a onda ga nastavio u HNK-u Zagreb. Nakon što su ljudi vidjeli moje radove na izložbi htjeli su sami pozirati, tako da nisam imao problema u pronalasku modela, ispričao je Riedl.


Njegov bogat opus karakteriziraju skulpture koje su često obojene, a površina im je zaglađena, dok sami likovi posjeduju jednu unutrašnju suzdržanost pokreta te idealnu ljepotu.


Pokret kao inspiracija


– U svom umjetničkom izričaju najviše sam pratio ideal ljepote, dinamike i pokreta, kao vanjskog, tako i unutarnjeg. Sve to je na koncu rezultiralo nizom skulptura u poliesteru i ulja na platnu, kazao je Riedl i dodao kako uživa raditi portrete ženskih lica koje je prema njemu utjelovljuje pravu istinsku ljepotu.



– Moj ideal skulpture nije bespredmetan, odnosno apstraktan, nego je figuralan. Inspiraciju sam pronalazio među curama, plesačicama, s kojima sam bio okružen u to vrijeme.


Naime, kad se jedna balerina kreće, ona se kreće na drukčiji način i prava je estetska pojava promatrati kako jedna balerina sjedi ili kako se kreće po prostoru, objasnio je Riedl te nam pokazao skulpturu balerine Vlaste Ritting-Spinčić koju čuva u dnevnom boravku.


Pored skulpture, bavio se i kazališnom skulpturom, lutkarskom skulpturom, scenografijom, kostimografijom i televizijskom scenografijom.


Slikarstvo i dizajn


– Presudno je bilo to što sam išao u razred s Lelom Gluha-Bunetom, Zagom Živković-Prijić i tako dalje. U mojoj I. Gimnaziji je zaista bilo mnogo plesača koji su se u to vrijeme bavili modernim izričajem. Tako sam se vrlo brzo sam se priključio Zagrebačkom plesnom ansamblu kao scenograf, a Leli sam radio sve televizijske scenografije.


Radili smo dosta toga, zapravo u svemu tome se i rodila ideja da započnem raditi kipove plesačica s obzirom na to da sam tada bio okružen s njima, prisjetio se umjetnik koji je tako zabilježio u povijest velike balerine poput Milene Leben, Maje Bezjak, Diane Bogović, Astrid Turine, Branke Cvitković, ali i slikaricu Jadranku Fatur Petrić.


Uz mnogobrojna skulptorska djela, njegov opus krase i brojne slike inspirirane pokretom, ali i Mediteranom.


– U mom slikarstvu su nekako uvijek posebno mjesto imali motive morske ljepote i mediteranske atmosferičnosti, objasnio je.


Proveo nas je i kroz svoj stan pokazavši nam neke od svojih slika u kojima je ponajviše eksperimentirao s pokretom, odnosno različitim perspektivama objekata. Tako je na jednoj slici prikazan pogled iz njegove nekadašnje bečke kuhinje u čijem je središtu lebdeći akt slikan iz više kutova ili, pak, balkon s ljubičastim zastorima kroz koje puca pogled na stablo trešnja, dok pritom prodire svjetlost stvarajući različite kolorističke senzacije.



Pored njegovih slika, kao svaki pravi umjetnički stan, zidovi su prepuni i slika ostalih autora, primjerice Nevenke Đorđević-Tomašević, Roberta Auera, Mihovila Krušlina te njegovog ujaka i slikara Ljube Škreblina.


Riedl je doista plodonosan umjetnik, pa je tako dizajnirao mnogobrojne stvari. Radio je lutke za izloge, voštane figure za muzej voštanih figura u Švedskoj. Uz to je autor raznih nagrada, primjerice za Plesni Tjedan u Zagrebu, Vjesnikovu nagradu, Nagrade za likovni odgoj, medalje za streličarstvo i mnoge druge.


– Dizajnirao sam svašta, a tu bi posebno istaknuo nagradu World Awards zaklade Mikhail S. Gorbachev za svjetski dan muškaraca koju su, između ostalih, dobili papa i Pavarotti, kazao je te pokazao kipić Mislioca koji sjedi na globusu, do kojeg stoji i ženska verzija koju je izradio povodom Dana žena.


Ovaj osebujni kipar se, pored bogatog opusa, može pohvaliti i s nagradom Akademije za diplomski rad, Zlatnom diplomom za izložbu portreta u Tuzli te stimulaciji za likovno stvaralaštvo mladih. Uz to se jedno kraće vrijeme bavio i pedagogijom, pa je tako predavao u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu i Polycollege Stöbergasseu u Beču, ali i privatno u svom ateljeu.