HOMMAGE U ZKZD izložba fotografija Tomasa Burata povodom 115. obljetnice smrti

U Znanstvenoj knjižnici Sveučilišta u Zadru postavljena je izložba fotografija Tomasa Burata, najuglednijeg zadarskog i dalmatinskog fotografa u 19. stoljeću. Izložbu su pripremili knjižničari Tomislav Blažević i Željka Aleksić u povodu 115. obljetnice Buratove smrti. Izbor Buratovih portreta i veduta izložen je u Odjelu rada s korisnicima. Aleksić je istaknula da je Znanstvena knjižnica digitalizirala posebnu zbirku fotografija Fototeku od 2019. do 2021. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zadra.

Fototeka Znanstvene knjižnice nezaobilazan je izvor, prije svega, za poznavanje rane zadarske i hrvatske fotografije. Polazna osnova za strojno čitljivu obradu fotografija bili su podaci na kataložnim listićima fotografija, koji su dopunjavani podacima iz analognih i digitalnih izvora. Zahvaljujući takvom pristupu u »novoj obradi« brojne nepoznate osobe dobile su svoje ime i prezime, identificirane su lokacije snimanja kao i vrijeme nastanka fotografija. Blažević je pritom naglasio da Knjižnica čuva više od 90 Buratovih fotografija, koje se mogu pogledati u digitalnom repozitoriju Knjižnice – DIKAZ.

Carski i kraljevski fotograf

– Za ovu izložbu odabrali smo reprezentativan izbor fotografija kako bismo prikazali sve aspekte Buratovog stvaralaštva. Fotografije tog vremena prepoznatljive su po tome što su često nosile vrijedne podatke na poleđini. Burato je, primjerice, na svojim fotografijama isticao međunarodne nagrade, a kasnije, kada je postao carski i kraljevski dvorski fotograf, koristio je samo svoj akronim i adresu ateljea u Perivoju Gospe od Zdravlja (Campo Castello), pojašnjava nam Blažević.

Buratov život i rad, kako navodi knjižničarka Aleksić, iscrpno je obradio naš sugrađanin Abdulah Seferović u enciklopedijskom djelu o povijesti zadarske fotografije naslovljenom »Photographia Iadertina«. Tako saznajemo da se Burato bavio fotografijom 50-ak godina, a od toga 37 godina u Zadru. Kroz taj period osvojio je 14 međunarodnih nagrada i odličja.

Blažević naglašava da je Burato bio poprilično profesionalan i snalažljiv, a u odnosu na druge fotografe ističe ga to što je kombinirao motive Zadra s portretima, tako je ujedno prodavao i portrete i dopisnice, koje su bile jako popularne, a što možda možemo usporediti s današnjim društvenim mrežama. Knjižničarka Aleksić dodala je kako je ovaj fotograf kao poslovni čovjek bio u pravo vrijeme na pravome mjestu. Naime, službeni godišnjak »Manuale del Regno di Dalmazia« za 1873. navodi da je u prethodnoj godini u Dalmaciji djelovalo dvanaest fotografa, od toga samo dvojica u Zadru – Nikola Andrović i Đorđe Knežević, koji je najavio odlazak, pa Burato u jesen 1873. dolazi iz Dubrovnika u Zadar gdje gotovo nema konkurenciju.

Pratio europske trendove

– Burato je pratio europske fotografske trendove, prilagođavajući ih svom radu u Zadru – od formata, papira, kemikalija, sve do opreme koju je koristio. Kada je saznao da car Franjo Josip I. dolazi u Dalmaciju, obratio se namjesništvu sa željom da caru pokloni album fotografija Zadra. Nakon toga, Burato postaje carski i kraljevski dvorski fotograf. Zanimljivo je da je on prvi fotograf u Zadru s ateljeom u prizemlju, dok je do tada bila praksa da ateljei budu smješteni u potkrovlju. Osim toga, njegov atelje imao je tri čekaonice namijenjene različitim društvenim slojevima. Burato nije fotografirao samo građanski sloj, već i ljude iz zadarske okolice. Ušao je u literaturu svog vremena, Giuseppe Sabalich mu je posvetio sonet, objašnjava Aleksić, dodavši kako su iz njegovog ateljea sačuvana samo četiri negativa na staklu i terenska kamera.

Izložene su fotografije različitih formata, od najmanjeg formata posjetnice, preko kabinet formata do velikih formata sa skupnim portretima. Među izloženim radovima mogu se vidjeti portreti obitelji Buzolić i Tamino, vedute Zadra s nestalim građevinama poput kuće obitelji Manzin na tadašnjoj Novoj obali, te portreti značajnih osoba poput nadbiskupa Pietra Doima Maupasa, biskupa Josipa Marčelića, svećenika Jakova Čuke, začetnika hrvatske književne kritike. Tu su i portreti prvog učitelja u Arbanasima Ivana Cabrića i njegove žene Marie Elisabette, rođene Tamino, čija je obitelj posjedovala vilu u kojoj je danas smješten Zavod za povijesne znanosti HAZU. Također, predstavljeni su i ostali atelijerski radovi, poput fotografije pripremnog crteža »Smrt bana i biskupa Berislavića« zadarskog slikara Franje Salghettija-Driolija, koji nikada nije realiziran u slikarskom obliku. Ova obimom mala izložba hommage Buratovom radu, koji, kako ističe Aleksić, još živi u pučkoj krilatici iz toga doba: »Nema litrata bez Burata«.