Biti fotograf ne znači samo koristiti fotoaparat, već istinski živjeti fotografiju i njezine detalje

Robert Marnika, svjetski putnik i fotograf s tridesetogodišnjim iskustvom, nedavno je osvojio »Grand Prix« na natječaju u okviru manifestacije »Hitchcock Nights« za svoju fotografiju »Lost and Trapped«, dok je za »The Scream« osvojio drugo mjesto. Uz to, izložene su još tri njegove fotografije, čime je dodatno potvrđen njegov neupitni talent. Kako ističe Marnika, ovaj mu uspjeh posebno imponira, s obzirom na to da se nedavno vratio iz Australije u svoj rodni kraj, dok je prethodno živio u Italiji, točnije u Bologni. Povratak mu je donio nostalgiju za početnim danima njegove ljubavi prema fotografiji, koju je otkrio još za vrijeme studija kemije u Zagrebu. Nakon povratka u Zadar početkom ’90-ih, ozbiljnije se počeo baviti fotografijom, radeći za Ga-Ga novine, vodeći jazz emisiju na radiju i surađujući s drugim lokalnim medijima. Također, paralelno je započeo svoju karijeru i u dokumentarnoj fotografiji s ciljem prenošenja istine o Hrvatskoj i Domovinskom ratu. Iako nije bio ratni fotograf, njegov rad bio je tada usmjeren na dokumentiranje stvarnosti tog vremena.

Foto: Robert Marnika/Drugo mjesto u okviru “Hitchcock Nights” za »The Scream«

– U početku rata fotografirao sam samo za sebe. Kasnije sam bio pozvan u vojsku i proveo nekoliko mjeseci na prvoj liniji, opet fotografirajući kao freelance. Putem rođaka, Hrvata rođenog u Kanadi koji je radio za UN, uspio sam nekoliko razvijenih fotografija poslati Ministarstvu za prosvjetu i kulturu kako bi se prikazala stvarna situacija u Zadru. U to vrijeme nije bilo e-maila, samo telefaks, pa sam tako širio istinu o stanju u gradu, prisjeća se Marnika, dodajući kako je početkom ’90-ih uspio organizirati izložbu ratnih fotografija u Njemačkoj, od kojih je, naravno, većina nastala u tamnoj komori.

Foto: Robert Marnika/»Lost and Trapped« osvojila je “Grand Prix” u okviru “Hitchcock Nights”

Ratna fotografija

Petnaest godina nakon rata okuplja jedan dio svog opusa ratne fotografije u ciklus pod nazivom »Fragmenti jednog sjećanja«, za koji je 2006. godine nagrađen na međunarodnom fotografskom festivalu u Rimu.

– Budući da su slike rata bile prisutne u maglovitim uspomenama koje sam želio zaboraviti, nije mi bilo logično isprintati ih u kvaliteti jer se rata sjećam u nejasnim slikama koje sam pokušao potisnuti. Razvio sam poseban stil printanja na posebnom papiru uz upotrebu kemijskih otopina kako bih stvorio efekt izgorenih fotografija, kaže Marnika, dodajući kako je to doprinijelo njegovoj prepoznatljivosti i uspjehu.

Tijekom 2009. godine objavio je i knjigu »Zadar 1991: The War Suddenly« s ratnim fotografijama i pratećim memoarima. Ideja za knjigu proizašla je iz njegove izložbe ratnih fotografija iz 2007. godine, kada je talijanski izdavač izrazio želju da objavi zbirku njegovog rada. Pisanje memoara povjerio je prijateljici Valeriji Brancato, koja je njegove misli pretočila u riječi, budući da Marnika priznaje da je vještiji u fotografiji nego u pisanju.

Foto: Robert Marnika/»Glumac« – Zadar u ratu

– Kada sam nekoliko puta promovirao knjigu u Italiji, mnogi su se pitali zašto naslov uključuje »iznenada«, s obzirom na to da je rat bio predvidiv. Za mene je to bilo iznenada jer nisam želio rat i nisam mogao vjerovati da će se dogoditi u mom domu, da ćemo se skrivati i gledati ruševine i mrtve ljude. U knjizi sam opisao svoj život prije rata, obiteljske odnose, događaje iz doba komunizma, te kako sam doživio početak rata. Također sam uključio fotografije istih ljudi snimljenih deset godina nakon rata, kao i osobne trenutke, uključujući fotografiju sa svojom kćerkom, rođenom 1993. godine, priča Marnika.

Tijekom dvadeset godina provedenih u Italiji, osim izložbi i knjige, Marnika je nakon samo šest godina počeo držati tečajeve fotografije na talijanskom jeziku, i to bez prethodnog znanja tog jezika.

Foto: Robert Marnika/Undercover

– Fotografiju i talijanski jezik usvojio sam kao samouk, bez formalnog obrazovanja. Predavao sam na Università della Terza Età u Bolonji, Akademiji likovnih umjetnosti, srednjoj školi, u foto klubovima i raznim asocijacijama. Iako su moja postignuća uključivala osvajanje nagrada i priznanja, najviše mi imponira što sam uspio raditi i predavati na jeziku koji nisam nikad formalno učio, ponosno ističe Marnika, dodajući kako biti fotograf ne znači samo koristiti fotoaparat, već istinski živjeti fotografiju.

– Treba imati oko za detalje, kretati se u pravim krugovima, biti s pravim ljudima, posjećivati izložbe i pričati o fotografiji, ističe ovaj uspješni fotograf.

Umjetnička fotografija

Iako se, između ostalog, bavio komercijalnom fotografijom zbog financijske sigurnosti, umjetnička fotografija oduvijek je bila njegov glavni afinitet. Kako ističe, stvaranje umjetničkih fotografija nadmašuje tehniku, ono predstavlja osobno putovanje koje se temelji prije svega na životnom iskustvu i jasnoj viziji.

– Kada se posvetim umjetničkoj fotografiji, činim to isključivo za sebe. Samostalno biram što ću zabilježiti i kako ću doživjeti svijet oko sebe. Inspiracija dolazi iz različitih izvora i često se mijenja, prolazim kroz faze kada sam više ili manje inspiriran. Umjetnička fotografija mi omogućuje da stvaram nešto novo i osobno, temeljeno na vlastitoj viziji i iskustvima. Moja percepcija i ideje rastu sa svakim novim iskustvom, napose putovanjima. Spoj svih tih iskustava s mojim tehničkim znanjem, omogućuje mi stvaranje prepoznatljivih fotografija, ističe Marnika, koji se dugi niz godina bavio i umjetničkom koncertnom fotografijom, bilježeći brojna poznata svjetska jazz lica tijekom boravka u Bologni i Melbourneu, gdje je između ostalog radio i kao fotoreporter.

Foto: Robert Marnika/Quadrumiki

Svoj stil umjetničke fotografije naziva apstraktnim, a brojne poznate fotografske ličnosti utjecale su na njegov rad.

– Svaki fotograf ima svoje uzore i razvija svoj jedinstveni stil, koji može ponekad podsjećati na rad drugih, ali nikada nije identičan. Sličnosti ne znače nužno plagijat jer svaki fotograf donosi vlastiti pečat. Mene je, primjerice, oduvijek fascinirao nadrealizam i apstraktni pristup. Na moj rad su najviše utjecali fotografi poput Man Raya, André Kertésza, Moholy-Nagya i Henri Cartier-Bressona, poznatog po dokumentarnoj fotografiji. Isto tako i Edward Weston i Helmut Newton, osobito u radu s aktovima, podijelio je Marnika.

U njegovim portretima apstraktno se nerijetko očituje kroz izbor specifičnih i prepoznatljivih detalja, umjesto cjelokupnog prikaza osobe.

– Kada netko razumije što je fotografija i vizualna umjetnost općenito, može kroz male detalje otkriti mnogo toga. To vrijedi ne samo za fotografiju, već i za ostale umjetnosti. Talentirani fotograf može stvoriti slike koje nose duboka značenja kroz detalje i odabir, kaže Marnika, koji je već dugi niz godina, između ostalog, trajno preokupiran fotografiranjem odraza i tekućina, jer, kako ističe, likvidna fotografija ostala je njegova trajna preokupacija još od studentskih dana.

Foto: Robert Marnika/Jazzy

Za realizaciju neke fotografije ističe kako je ključan prvi korak promatranje, koje predstavlja preduvjet za stvaranje smislene vizije.

– Dok se neki problem može riješiti za nekoliko minuta, razmišljanje o načinu rješavanja može potrajati mnogo duže. Stalno promatranje i razmišljanje omogućuju formiranje vizije koja se zatim može realizirati. Iako tehnički nije teško napraviti fotografiju zahvaljujući iskustvu, bitno je dati projektu smisao i oblik, dok je sama realizacija posljednji korak. Mentalna priprema je ključna, uz nastojanje da se ostane originalan, zadrži vlastiti stil i stvori nešto što će inspirirati druge. Kvaliteta mojih radova dolazi iz tridesetpetogodišnjeg iskustva u eksperimentalnoj umjetničkoj fotografiji. Moje fotografije odražavaju tamnu stranu i surrealizam, koji su dio mene, baš kao što su i u radovima Hitchcocka, Emira Kusturice i Man Raya, govori Marnika.

Potraga za samim sobom

Upitali smo ga koji bi savjet dao mladim fotografima za brz uspjeh u fotografiji, s obzirom na svoje dugogodišnje iskustvo.

– Tijekom godina vođenja tečajeva, uvijek sam savjetovao mlade fotografe da se fokusiraju na jedan specifičan stil kako bi postali prepoznatljivi i traženi. Ironično, sam sam oduvijek istraživao i eksperimentirao s različitim stilovima, što je bio jedan vid potrage za samim sobom. No, ako se odluče za jedan stil, to će im svakako pomoći da brže izgrade svoju prepoznatljivost, savjetuje Marnika, dodajući kako je uz to važna i selekcija.

– Selekcija je ključna u svim umjetničkim disciplinama jer oblikuje percepciju autora. Na primjer, gledajući samo nekoliko djela, možete steći samo djelomičan dojam o njihovom radu. Ako su odabrane slike nereprezentativne, može se stvoriti pogrešan dojam o umjetniku. Uvijek je potrebno odabrati one radove koji najbolje predstavljaju vaš rad, a sve se svodi na osobni instinkt, objašnjava Marnika.

Marnika je podijelio više i o svom životu u Australiji, gdje je proveo deset godina.

– Dok sam živio u Melbourneu, prodao sam više radova nego što sam to posljednjih godina života u Italiji, zahvaljujući povezanosti s galerijama koje su promovirale moj rad. Osim toga, održavao sam tečajeve fotografije u tamnoj komori. Međutim, zbog birokratskih razloga, bio sam primoran preseliti se izvan Melbournea, u Daylesford, gdje sam se zaljubio u australske prirodne ljepote i životinjski svijet i gdje sam se najviše posvetio apstraktnoj fotografiji pejzaža i prirode. Nakon toga, preselio sam se u Byron Bay na istočnoj obali, gdje sam se između ostalog posvetio surfanju i permakulturi, ispričao je te podijelio koja ga filozofija vodi kroz život.

– Sakupljanje iskustava i aktivan život su ono što me pokreće. Živim kroz iskustva koja me inspiriraju i motiviraju da nastavim raditi, tražiti nove ideje i kontakte. Uvijek mi treba nešto novo – nova poznanstva, novi ljudi, ili čak nove misli. Naravno, negativna iskustva su ponekad neizbježna i neovisna o našoj volji – to su problemi s kojima se suočavamo. Međutim, iz svakog problema nešto naučiš, i oni ostave tragove u našoj memoriji. Na kraju, kako ćemo te tragove iskoristiti – hoćemo li ih zaboraviti, izvući iz njih pouku, ili ostaviti po strani – ovisi o našoj kreativnosti i interesu, zaključuje Marnika, svestrani slobodni umjetnik koji je značajno pridonio fotografiji kroz svoj rad i podučavanje drugih.