Zakon o zaštiti potrošača se ne provodi!

Jedne tenisice koje kod nas koštaju 900 kuna nabavljene su u Kini za 20 eura i naši ljudi to kupuju naivno vjerujući da cijena određuje kvalitetu. Mislim da kod nas nedostaje nekakva inspekcija koja bi to kontrolirala i koja bi trebala spustiti cijene na nekvalitetnu robu, ističe jedna Zadranka
U povodu jučerašnjeg Međunarodnog dana potrošača Udruga za zaštitu potrošača Zadarski potrošač svim je potrošačima Zadarske županije čestitala njihov dan te je javno zahvalila svim trgovcima i davateljima javne usluge koji su bili korektni prema potrošačima. Osim toga, ovom su prilikom u javnost izašli i sa zaključcima o tome s čim potrošači nisu bili zadovoljni prethodne godine, a koji su doneseni na Skupštini Saveza udruga održanoj prošlog tjedna u Splitu.
Udruge bez potpore
Jedan od tih zaključaka odnosi se na savjetodavna tijela, a kako je navedeno, odredba Zakona o zaštiti potrošača da tijela koja odlučuju o pravima i obvezama potrošača javnih usluga moraju osnovati savjetodavno tijelo u koje će biti uključeni predstavnici udruga potrošača te odluke donositi nakon dobivenog mišljenja savjetodavnog tijela, se ne provodi.
– Kod javnih usluga, kao što su električna energija, prirodni plin, toplinska energija, ne postoji savjetodavno tijelo koje djeluje u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača. Rezultat toga je da se propisi i odluke o promjeni cijena navedenih javnih usluga, donose bez sudjelovanja potrošačkih udruga, a što je po Zakonu o zaštiti potrošača prekršaj koji se može kazniti novčanom kaznom, ističu u udruzi Zadarski potrošač.
Osim toga, navode i zaključak sa Skupštine Saveza koji se odnosi na potporu udrugama za zaštitu potrošača u kojemu je istaknuto da se ne provodi odredba Zakona o zaštiti potrošača o dužnosti tijela lokalne i područne samouprave da sustavno promiču zaštitu potrošača na svom području te podupiru djelovanje udruga za zaštitu potrošača.
– Današnje stanje samo je “preživljavanje” udruga, bez pravih mogućnosti da se postignu rezultati kojim bi se unaprijedila zaštita potrošača. Dio udruga nema nikakvu potporu, a Savez udruga, kao krovna udruga, ne dobiva ni kunu pomoći za svoje aktivnosti, već svoj proračun, koji godinama iznosi 15 tisuća kuna, osigurava kroz članarinu koju uplaćuju udruge, članice Saveza, stoji u priopćenju u kojemu je također istaknuto da su sve osobe u udrugama volonteri. Ovim su pismom stoga zatražili da lokalna i područna samouprava prihvati princip partnerskog odnosa s udrugama za zaštitu potrošača te nađe načina da im pomogne i osigura minimalne uvjete za rad.
“Invazija” kineske robe
Stvarnu provedbu odredbi Zakona o zaštiti potrošača rado su prokomentirali i Zadrani, složivši se da su zbog loše provedenog sustava potrošači mahom neupoznati sa svojim pravima te da se zbog njihova neznanja vrlo lako krše prava potrošača u korist ostvarenja dobiti trgovačkih poduzeća i pružatelja usluga.
– U prodavaonicama se svakodnevno mogu naći prehrambeni proizvodi kojima je istekao rok, a često se može vidjeti da i trulo voće, koje bi se trebalo prodavati po sniženim cijenama, košta jednako kao i svježe. I meni se to dogodilo i bila sam u situaciji da sam vratila proizvod koji sam kupila jer je bio pokvaren, kazala je Sonja Butić, istaknuvši da su i tehnička roba kao i odjevni predmeti i obuća sumnjiva podrijetla i kvalitete, za što krivi “invaziju” jeftine robe proizvedene u Kini.
Danas je, kako kaže, većina robe na tržištu kineska te se potrošačima po nerealno skupim cijenama prodaju nekvalitetni proizvodi.
– Jedne tenisice koje kod nas koštaju 900 kuna nabavljene su u Kini za 20 eura i naši ljudi to kupuju naivno vjerujući da cijena određuje kvalitetu. Mislim da kod nas nedostaje nekakva inspekcija koja bi to kontrolirala i koja bi trebala spustiti cijene na nekvalitetnu robu, ističe jedna Zadranka.
Slično je iskustvo podijelila i Maja Barišić, potvrdivši da je imala nekoliko neugodnih iskustava prilikom kupnje u kojima nije naišla na razumijevanje pa tako niti na osjećaj da netko želi zaštititi potrošača.
Reklame – javno varanje potrošača
– Kada sam kupila pokvarenu igračku, nisam mogla svoje novce dobiti natrag nego sam kupljeno morala zamijeniti za nešto drugo. Jednom su moja djeca poslala poruku na reklamirani broj kako bi na mobitel dobili neku igricu pa su mi na mobitel s tog broja iduća dva mjeseca slali poruke i za svaku poruku koju bi mi poslali uzimali 15 kuna s računa. Nisam imala pojma što se događa, slali su mi poruke samo kada bih imala novaca na računu, zvala sam svog operatera, a oni su mi objasnili da to nije do njih. To je trajalo sve dok nisam promijenila broj mobitela, prepričala nam je ova gospođa tipično pljačkanje nedužnih građana, sarkastično se nasmijavši na sam spomen pojma “zaštite potrošača”.
Slobodan Šarić naglasio je da u Hrvatskoj osim zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta nije zaštićen nitko i to zahvaljući bolesnoj želji za ostvarenjem profita zbog koje više nitko ne preza ni pred čim.
– Profit je toliko uzeo maha da danas više nitko ne preza ni pred tim da svoje ljude potkrada. Ovdje se postavlja pitanje pravne države u što se svi kunu i na što se pozivaju, a nitko se tih pravila ne drži. Upravo zato nitko nije zaštićen i žalosno je da ljudi za svoje novce ne mogu ostvariti svoja prava, zaključio je ovaj Zadranin s kojim se složila i Ana Dundović, koja je naglasila da se zbog dugogodišnjeg rada u prodavaonici previše puta uvjerila u varanje i potkradanje nedužnih kupaca.