Za istim stolom 130 članova obitelji Knezove krvi

Velika rodbinska okupljanja uz bogat stol, druženje i pjesmu u današnje vrijeme prava su rijetkost. S tim se ne slažu u Šopotu jer više od 130 osoba iz Hrvatske, Australije, Švicarske, Njemačke i Italije porijeklom iz obitelji Knez iz ovog benkovačkog naselja došlo je u subotu na svečanu večeru na otvorenom. Razlog je jedinstven, bilo je to prvo uopće okupljanje rodbine, svih koji se prezivaju ili su dio Kneza, a porijeklom iz jugozapadnog Šopota.

Dolazak braće Knez
– Osnovni razlog okupljanja je obilježavanje 120 godina od dolaska braće Knez: Martina, Roka i Mijata te stričevića Mate Kneza u Šopot iz Medviđe, kazao je Ivica Knez, glavni organizator ovog zanimljivog okupljanja.
Naime, oduvijek diljem svijeta postoji raseljena Medviđa koja se nalazi na pola puta između Obrovca i Benkovca. Poznata je uzrečica: "Od Kanade do Vukovara, svugdi ima naših Medviđara". U Hrvatskoj je puno Medviđara u Rijeci i ovdje u Šopotu, u Torovima u Biogradu na Moru je 200-tinjak obitelji, oko 50 obitelji u prigradskom naselju Ploče u Zadru.
– Prije 120 godina, 1898. godine, braća Martin, Roko i Mijat te njihov stričević Mate došli su ovdje u Šopot. Kupili su veliko zemljište i započeli s gradnjom kuća u ovom naselju gdje su temelji starohrvatske crkve i glasovit natpis s imenom kneza Branimira. Preseljenje iz "kamenog mora" Bukovice u Šopot u potpunosti se ostvarilo 1900. godine, detaljan je Ivica Knez, djelatnik Carinske uprave u Zadru.
Medviđare iz svih krajeva Hrvatske, iz Europe, Australije, Kanade, SAD-a u Medviđi, 29. kolovoza, okuplja proslava blagdana Usičenja, Glavosijeka Ivana Krstitelja ili Usika. Međutim, iako "Medviđari od vika do vika slave svetog Usika", glavna crkvena i obiteljska fešta Kneza iz Šopota je Velika Gospa.
– Knezi ovdje u Šopotu imaju 25 kuća, nažalost u 14 kuća se stalno živi, a u 11 povremeno dolazi, otkriva Ivica iz loze starosjedioca Martina Kneza koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu.

Svi pohvalili druženje
Mlađi članovi koji se prezivaju ili su dio Kneza bili su sretni što su se konačno međusobno bolje upoznali i to ne preko društvenih mreža, mobitela i slično, već na večeri. Oni stariji bili su razdragani što na jednom mjestu vide gotovo cijelu svoju obitelj, članove raznih obitelji Knezove krvi (Ceranja, Škara, Jurjević, Žilić, Jović, Prtenjača, Bačić, Čirjak, Čondić, Tomljenović, Krpina, Šarić) razasutih diljem Hrvatske i inozemstva.
– Moja majka je bila Knez iz Šopota udana u Tadića u Rašteviću. Još od 1971. moja obitelj i obitelji tri moje sestre smo u Camberi u Australiji. Najiskrenije čestitke inicijatorima i organizatorima ovog zaista impresivnog okupljanja članova loze Knez, kazala je Anka Jović.
Nakon milenijske fotografije s hidraulične kamionske dizalice te molitve, blagovalo se uz bogat stol sa šest janjaca i dva odojka koje je znalački "zavrtio" Zvonimir Knez, zatim dva lešo jareta i 20-ak kilograma roštiljade za koju se brinula vrijedna i radišna Jasna.
Svi su se složili da je važno zadržati kontakte s bližnjima, a nema bližih od članova vlastite obitelji i rodbine, ali i od članova svoje loze.

Grgica, rođena Klarica, Šopot ne bi minjala
– Sad je točno 60 i pol godina od kada sam u Šopotu kojeg ne bi minjala za ništa na ovon svitu. Djevojačko prezime mi je Klarica iz Raštevića, a za mog Jerka sam se udala 1957. godine. Spremali smo veliku proslavu dijamantnog pira, ali je nažalost nismo dočekali, Jerko se prije nepune dvi godine preselija na onaj svit, 8. rujna 2016., nek počiva u miru Božjem. Bogata i presretna sam s ljubavlju naših potomaka, imam četvero zlatne dice, 11 unučadi i jedno praunuče, s puno emocija priča 85-godišnja baka Grgica Knez čiji je suprug iz Matine loze.
Sa 150 kuna ponaosob rodbinsku feštu su sufinancirali svi stariji od 18 godina, Grad Benkovac je teren pored boćališta poravnao s tucanikom. A uz neodoljive zvuke zabavljačke grupe Forca, zadnji iz Knezove loze su se kućama uputili tek iza pet sati u nedjeljno jutro.
– Nije nedostajalo ni priča u kojima su se oni stariji iz loze Kneza prisjećali nekih prošlih vremena i kojima su mlađim generacijama pokušali prenijeti dio anegdota iz života.