Uvijek smo bili otvoreni za svakoga

U atmosferi punoj veselja i zadovoljstva u subotu su Kata (73), rođena Miletić, i njezin suprug Rade (74) u svom domu u Ražancu u krugu obitelji, djece, unučadi i praunučadi te uže rodbine, prijatelja i znanaca obilježili vrijedan jubilej – 50 godina braka ili zlatni pir. Bila je to ujedno prigoda da se slavljenici u mislima i još ljepšim sjećanjima vrate 15. lipnja 1960. godine kada su pred matičarem u Rijeci izrekli svoje “Da”.
Za posjeta njihovu domu Kata i Rade, koji je inače rodom iz mjesta Paljuv u novigradskoj općini, kazali su nam kako su na svijet donijeli dva sina, Zorana starog 50 i Damira starog 54 godine. Zoran sa suprugom Željkom i djecom Anom, Sandrom i Katarinom živi u susjedstvu roditelja i o njima uglavnom skrbi u svakom pogledu, dok sin Damir sa suprugom Jasminom i djecom Ljiljanom i Benjaminom živi u Ličkom Osiku, gdje je ostao živjeti nakon služenja Domovini za vrijeme Domovinskog rata. Svi oni uz pet i pol godina starog praunuka Petra okupili su se da zajednički podijele radost ovog jubileja svojih roditelja.
– Moja pokojna majka vidjevši da za mene 21-godišnju curu nema perspektive od života u Ražancu, koji se uglavnom svodio na čuvanje ovaca i rada u polju, za Veliku Gospu 1958. godine spakirala mi je stvari te me uputila u Rijeku kod moje braće i sestara. Nešto poslije moj je suprug Rade s njegovim ocem, također, došao u Rijeku iz Paljuva s istom namjerom te se kao podstanar nastanio kod moje sestre. Živjeći blizu jedno drugoga među nama se je rasplamsala ljubav, iz čega se izrodila naša sreća koja nas je odvela u brak i koja nije ugasla sve do današnjeg dana. Djeca su nam bila dobra i poslušna. Živjeli smo zaista kao skladna obitelj, priča nam vidljivo zadovoljna i sretna Kata.
– Ja sam do mirovine radila u tiskari riječkog Novog lista, a moj Rade u tvrtki “Antikorozija”. Godine 1986. odlučili smo se vratiti u Ražanac i izgradili smo ovaj naš zajednički dom. Kad je buknuo Domovinski rat, ovdje kod nas udomili smo izbjeglice ne samo iz suprugovog Paljuva, već i Pridrage i Podgradine. Jedne noći došlo ih je 17, a sutradan smo pripremili ručak za njih 25. To nam je predstavljalo posebno zadovoljstvo jer mi smo oduvijek voljeli ljude i bili otvoreni za sve i svakoga. Vrijedilo je živjeti i stvarati materijalna dobra kad vidimo ovako brojne naše potomke, okupljene ovdje u našem i njihovu zajedničkom domu, kaže nam razgovorljiva baka Kata.
Slavljenike smo upitali u čemu leži tajna sretnog i uspješnog braka i koja je njihova poruka današnjim mladima, na što su nam odgovorili.
– Razumijevanje i sloga kao i život u skladu, ljubavi, kršćanskom pristupu braku i naravno vjeri u Boga to je glavno i osnovno. Mladima preporučujemo što više strpljenja i ne trčati za materijalnim vrijednostima jer onda tu nema sreće i uspjeha.
Na kraju slavljenicima Kati i Radi, koji nam još rekoše kako uz ostale svakodnevne poslove obrađuju i 600 trsova vinove loze, zaželjeli smo još puno zdravlja, sreće i lijepih trenutaka. Njima i njihovim najbližima obećali smo kako ćemo ponovno doći u njihov topli dom za deset godina na proslavu dijamantnog pira, a oni su nam odgovorili svi u jedan glas u stilu čuvene stare i mudre izreke – “Iz vaših usta u Božje uši”.