U odbojku se mora zaljubiti

Tomislav Fuzul: Ljubav prema odbojci me drži i ne želim je izgubiti, ali na prvom mjestu mi je škola, a odbojka paralelno s tim; Bruno Šimunić: Bibinjci vole odbojku, pogotovo kada mi pobjeđujemo. Prije su više dolazili na utakmice. U zadnje vrijeme smo prosječni pa manje dolaze. Sada ponovo ima dosta mlađih iz petog razreda pa mislim da će se tradicija nastaviti
Nije ih začudio poziv u kadetsku reprezentaciju jer su u prošloj i pretprošloj godini osvojili sve što se moglo osvojiti u njihovoj dobnoj kategoriji. Neosporni talenti koji su kontinuirano naporno radili.
Bruno Šimunić, rođen u travnju 1993., učenik prvoga razreda Tehničke škole, smjer arhitektonski tehničar, visok je 190 centimetara i 75 kilograma težak. Otac Tomislav bio je odbojkaš, dizač kao i on, a dva brata su također u klubu.
Tomislav Fuzul rođen je u listopadu 1993., učenik je prvoga razreda Gimnazije Jurja Barakovića, visok je 186 centimetara i 85 kilograma težak. I on je iz sportske obitelji, a otac je bio nogometaš. Tomislav je jedinac a, kao i kod Bruna, roditelji stoje uza nj i podupiru ga.
Obojica su se ozbiljno počeli baviti odbojkom u petom razredu osnovne škole. Bili su treći s klubom u Prvoj B ligi, drugi kao juniori na prvenstvu Dalmacije, prvi i drugi u mlađim kadetima, prvi kao kadeti, prvi u državi u odbojci na pijesku i na sportskim igrama mladih dvije godine, prvi na prvenstvu osnovnih škola, drugi na neslužbenom prvenstvu svijeta za mlađe kadete u Klagenfurtu…
Trebali ste ovu sezonu igrati negdje drugdje?
Tomislav: Klubovi iz Dubrovnika i Varaždina već su nas zapazili i nudili nam stipendije, stan i hranu. Trener je mislio da trebamo ostati još jednu godinu u klubu, da nećemo puno izgubiti.
Kakva je atmosfera u klubu nakon utakmice sa Splitom, gdje se dogodio sukob vašega trenera i suca?
Tomislav: Ne želim to previše komentirati. Ali, zapravo je bilo nekih trzavica od samoga početka sezone, gdje je taj sudac konstantno potkradao našu momčad i valjda je trebala samo mala iskrica da sve tako, nažalost, završi.
Kakav vam je Vice Fuzul kao trener?
Tomislav: Odličan. Vidim da se trudi raditi na pedagogiji, maksimalno koliko stiže, pošto se nedavno oženio. Koliko ja primjećujem, daje sve od sebe i nekako je sve palo na njegova pleća, sve se okomilo baš na njega.
Mislite li da se o odbojci dovoljno piše?
Bruno: Mislim da bi se moglo više pisati. U Hrvatskoj odbojka ipak nije toliko poznata, a volio bih ipak dođe na veću razinu.
Kako to objašnjavaš? Odbojka je lijep i atraktivan sport.
Bruno: Tribaš se zaljubiti u nju i onda ćeš je uvijek igrati i voljeti. Ne možemo druge natjerati da je vole.
Tomislav: Odbojka u Hrvatskoj je slabo zastupljena i hrvatska javnost je slabo upoznata. To je i razumljivo s obzirom na sve što se događalo u Savezu, ali mislim da je nedovoljno zastupljena u odnosu prema drugim sportovima.
Kako vidite svoju budućnost i koji su Vam ciljevi?
Bruno: Sada sam prvi razred i najvažnije prvo je završiti školu. A onda, volio bih igrati ako me tko pozove u neki klub da se bavim profesionalno, volio bih igrati.
Tomislav: Meni je prvi cilj završiti školu. Nakon toga obavezno upisati studij, budući da idem u gimnaziju. KIF ili nešto u pravcu prosvjete.
Kakvi ste učenici?
Tomislav: Odličan.
Bruno: Škola nije moja jača strana. Prosječan. Trudim se. U osnovnoj sam prolazio s vrlo dobrim.
Kakav je utjecaj Gorana u Bibinju?
Bruno: Bibinjci vole odbojku, pogotovo kada mi pobjeđujemo. Prije su više dolazili na utakmice. U zadnje vrijeme smo prosječni pa manje dolaze. Sada ponovo ima dosta mlađih iz petog razreda pa mislim da će se tradicija nastaviti.
Tomislav: Prije desetak godina sve je vrvjelo u dvorani. Nadam se da će se to ponoviti u budućnosti.
Što vam znači odbojka?
Bruno: Odbojka je moja prva ljubav. Volim je i uvijek ću je igrati.
Tomislav: Ljubav prema odbojci me drži i ne želim je izgubiti, ali na prvom mjestu mi je škola, a odbojka paralelno s tim.
Ti si Bruno tehničar. Tomislav je primač pucač, smečer. Pročitao sam da je jedan trener izjavio da bi biše volio imati pet prosječnih smečera i vrhunskog dizača nego pet vrhunskih smečera i prosječnog dizača?
Bruno: Bez dobre lopte i dobrog dizanja lopte – bez dobrog tehničara ne može se uopće igrati. Većinom je sav teret na meni, ja se nosim s tim kako mogu.

 IMA NASLJEDNIKA

Prošle i pretprošle godine iz Bibinja su otišli u zagrebačku Mladost David Bugarija i Ante Colić. Ove godine već su mogli otići i Tomislav i Bruno. U četvrtak smo na treningu vidjeli dosta djece koja s naporom izvode smeč preko mreže. David, Ante, Bruno, Tomislav, Roko…, ne trebaju brinuti za nasljednike.