U Kruševu obilježena 27. obljetnica obrane, suborcima se došli pokloniti i Imoćani

I ove godine nekadašnji pripadnici 3. bojne IV. brigade HV-a kojima je Kruševo te 1991. godine bilo prvo ratište, i na čijem kamenjaru su ostali oni najbolji, došli su pokloniti se svojim prijateljima suborcima, njihovim majkama i očevima. Svake zadnje subote u srpnju dolaze Imoćani tamo odakle su krenuli u rat za slobodu Hrvatske – u Kruševo. Ni Kruševo njih nije zaboravilo, a i kako bi. Prije 27 godina došli su momci, danas odrasli i zreli ljudi, u krševiti kraj, upravo onakav u kakvom su i odrasli. Jer, Kruševo i Imotski imaju puno toga zajedničkog, ali ništa jače nije ih povezalo kao žrtva i ljubav. Takve veze ne pucaju nikada. Prošle subote došli su Imoćani istim onim putem kojim su i ratne 1991. godine krenuli. Tada nisu znali kamo idu, ali su znali zbog čega idu. Iz Novigrada morem do Meke Drage i onda pod Središnji križ kod crkve sv. Jurja u Kruševo gdje su položili cvijeće i upalili svijeće onima koji su slobodu sanjali, za nju poginuli, ali je nisu doživjeli.
Bili su tu i predstavnici Grada Obrovca koji organiziraju svake godine ovakav susret, kao i vojnici i časnici iz 112. brigade, ali najviše je bilo onih „običnih“ ljudi, Kruševljana, koji uvijek dođu na svetu misu za poginule branitelje Kruševa. Misu je u crkvi sv. Jurja predvodio gvardijan samostana u Karinu fra Petar Klarić, ali za oltarom je bio i domaći sin, fra Mate Bašić.
Fra Petar se u dojmljivoj propovijedi na poseban način obratio majkama pokojnih hrvatskih branitelja.
– Vi ste majke junakinje. Vi ste dale ono najljepše i najdraže što ste mogle dati, iz vašega krila, vaše dijete. Majke, vi ste divne i vama trebamo posvetiti sve ono najljepše. Vi ste najljepši naš biser. Vi ste uzor i snagu crpile u našoj Nebeskoj majci i zato se niste bojale žrtve života, kao što se danas, na žalost mnogi boje. Budimo ponosni na naše majke, posebno vi hrvatski branitelji, bilo da su žive ili pokojne. A tako i na naše očeve, poručio je fra Petar.
Kruševljani neće nikad zaboraviti te srpanjske dane prije 27 godina kad su pritisnuti neprijateljem sa svih strana, osim s mora, upravo tim Novigradskim morem doplovili neustrašivi branitelji 3. bojne IV. gardijske brigade. Koliko straha, ali više ponosa. Puno tuge, ali više radosti, a najviše je bilo tada nade u pobjedu i slobodu. I ove godine neki od njih skupili su se kod Pritoka u Kruševu i u hladovini murve prisjećali se ratnih dana. Došli su i roditelji i rodbina poginulih vitezova. Odnijeli su cvijeće i zapalili svijeću svojim imotskim sokolovima. Nikola Džalto, Ivan Lendić, Srećko Biočić, Ivo Lisica, Ivica Vukičević i Luka Vranješ. Oni su dali život za slobodu Kruševa i Kruševljana. Njima u spomen, njihovi suborci iz "Četvrte splitske", Imoćani, Hercegovci i Dalmatinci kao i svake godine nakon oslobođenja Kruševa 1995. godine, dolaze u ovo mjesto zadarskog zaleđa pokloniti se svojim junacima kod Središenjeg križa u Kruševu, pored crkve sv. Jurja.
Prije svete mise, kod Središnjeg križa poginulim braniteljima u obrani ovog mučeničkog mjesta, vijence su položila brojna izaslanstva, među kojima su bile udruge proistekle iz Domovinskog rata sa zadarskog i imotskog područja, Grad Obrovac i Grad Imotski, predstavnici Hrvatske vojske i roditelji poginulih branitelja. Za sve njih nakon svete mise, Grad Obrovac priredio je ručak i druženje u šatoru ispred škole u Kruševu.

U Kruševu je pala 21 žrtva
Poginuli branitelji za Kruševo: Damir Šoša, Vrane Vrkić, Rade Brkić, Marinko Brkić, Ivica Denona, Neven Brkić, Senad Župan, Nikola Džalto, Ivica Vukičević, Luka Vranješ, Srećko Biočić, Ivo Lisica i Ivan Lendić.
Kruševljani – starci i žene koji su usmrćeni od srbočetničke ruke: Marija Vrkić, Mile Brkić, Mile Župan, Stana Župan, Marija Župan, Marin Karamarko, Nediljko Brkić i Marija Vrkić. Kruševljani se sjećaju žrtava u Domovinskom ratu i one patnje kroz koju su prošli. To im nitko ne može oduzeti.