Trijumvirat Plenković – Penava – Pupovac nije toliko nemoguć

Otkad je Andrej Plenković u listopadu 2016. preuzeo dužnost predsjednika Vlade, najčešće je među svim stranakama negativno govorio o Mostu. Nikad Boži Petrovu i kolegama nije oprostio činjenicu da su se, premda koalicijski partneri HDZ-a, složili s oporbenom inicijativom za opoziv ministra financija Zdravka Marića.

Ali, najgore stvari Plenković ipak nije izrekao o Mostu nego o Domovinskom pokretu. Stranku koju je osnovao Miroslav Škoro optužio je da inspirira desne radikale, za podršku terorističkom napadu Danijela Bezuka na Banske dvore i širenje mržnje prema Srbima. Nedavno je premijer izjavio da Domovinski pokret nije njegovo društvo. On, to mu treba vjerovati, nikako ne bi htio nakon idućih parlamentarnih izbora koalirati s Ivanom Penavom.

Jedina šansa

Istovremeno, dužnosnici DP-a smatraju da je Plenković slab domoljub koji je dopustio da izniman utjecaj na upravljanje Hrvatskom ima Milorad Pupovac, za kojeg oni vjeruju da je političar lojalniji Beogradu.

Domovinskom pokretu je Plenković sve samo ne poželjan politički saveznik. Ali, kada Državno izborno povjerenstvo za koji mjesec objavi rezultate, oni će možda biti takvi da se HDZ neće na vlasti moći održati bez pomoći Domovinskog pokreta. Plenković je, pak, Penavi, koji je u sukobu i s Mostom i Hrvatskim suverenistima, jedina šansa da svoju stranku, koja nije projektirana za boravak u opoziciji, uvede u Vladu.

Ove su političke matematike itekako svjesni i u HDZ-u i u Domovinskom pokretu. Penava je još proljetos kazao za naš list da »ne odbija apriorno postizbornu suradnju s HDZ-om«. Potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić, kojeg je Plenković promovirao u ministra obrane, izjavio je neki dan za Večernji list da bi »volio da je Domovinski pokret s nama« te da je »to do njih jer moraju imati stav da otvaraju mogućnost koalicije«.

Premijer je lakonski to u ponedjeljak komentirao da je Anušić je rekao da nije do njega, nego do njih, uz dodatak da »svaka opcija koja će pristupati HDZ-u ucjenjivački, kao Most 2015., nema ni teoretske šanse biti partner HDZ-u«. Zanimljivo, nije spomenuo da je praktično izborni slogan Domovinskog pokreta 2020. bio – »HDZ može, Plenković ne«.

Dakle, koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta, stranke osnovane kako bi popravila HDZ, vratila ga na pravi, Tuđmanov put, nešto je s čime uoči nadolazećih izbora za Sabor treba ozbiljno računati. No, nužno je da se prije toga ostvare određeni preduvjeti.

Pritom su oni ipak manje političkog, ideološkog karaktera. Uostalom, vrijednosni sustav članstva i pristaša dvije stranke vrlo je sličan, nema tu nikakvih dramatičnih svjetonazorskih razlika. Što se onda još mora poklopiti da bi HDZ i DP zajedno participirali u idućoj Vladi?

Pa, kao prvo raspored snaga u novom sazivu parlamenta. Brojke su ključne, kao što su bile i 2020. Škoro bi vjerojatno postao potpredsjednik Vlade, a Stipo Mlinarić možda ministar hrvatskih branitelja da u specifičnim okolnostima pandemije HDZ nije na posljednjim izborima postigao neočekivano fantastičan rezultat.

Osvojio je toliko zastupničkih mandata da mu je, uz osmorku iz redova nacionalnih manjina i HNS-ovca Predraga Štromara, dovoljan za većinu u Saboru bio još samo glas Radimira Čačića. U slučaju da HDZ na predstojećim izborima ne padne ispod 66 mandata, opet neće biti ništa od koalicije s Domovinskim pokretom. Plenkoviću je pod broj jedan Pupovac, a ne Penava.

Želja za vlasti

Naravno, HDZ i DP neće se spojiti niti ako HDZ pretrpi, za vlastite standarde, težak izborni poraz, osvoji »samo« pedesetak mandata. Takav deficit Plenković ne bi mogao nadoknaditi sa zastupnicima Domovinskog pokreta i izvjesno je da bi obje stranke završile u opoziciji.

Znači da HDZ ne smije biti ni prejak ni preslab da bi se otvorio prostor za koaliciju s Domovinskim pokretom. Istodobno, Plenkoviću nije u interesu potonuće DP-a na izborima. Ne može se on, kao racionalan političar koji razmatra sve potencijalne ishode, spremati za izbore s uvjerenjem u kopiranje rezultata iz 2020., pa da mu jedan ili dva zastupnika Domovinskog pokreta budu dostatna za krpanje parlamentarne većine, u zamjenu za poziciju nekog državnog tajnika.

HDZ može u odnosu na 2020. u pet, šest izbornih jedinica izgubiti po mandat za ukupno nekoliko tisuća glasova. Stoga bi za Plenkovića korisno bilo da DP uđe u Sabor s do deset svojih ljudi. Dosta manje nego prošli put, ali opet da, zlu ne trebalo, oni budu sposobni priskočiti u pomoć.

HDZ, recimo, dobaci do 60 mandata, tu je Domovinski pokret s osam i onda se čeka odluka troje SDSS-ovaca i preostalih pet zastupnika nacionalnih manjina, kako bi se sve zaokružilo na 76 i Plenković krenuo u formiranje Vlade.

Ovakav bi rasplet HDZ, ako je alternativa prelazak u oporbu, već sada potpisao. A, Domovinski pokret? HDZ, konstatirali smo, načelno ne smeta Penavi, kojeg je ta stranka izvukla iz političke anonimnosti.

Što se tiče SDSS-a, Hrvoje Zekanović je dugo s ponosom isticao da je baš on autor pogrdne kovanice hrvatsko-srpska trgovačka koalicija. Danas je taj isti Zekanović s Pupovcem prisutan na koalicijskim sastancima u Banskim dvorima. Možda niti jedan od njih nije sretan zbog toga, ali čvrsto ih povezuje želja da budu u/pri vlasti.

Uopće nije isključeno da bi i u Domovinskom pokretu razmišljali poput Zekanovića, koji je zaključio da opozicija HDZ-u ipak za njega nije dobra. Pred javnošću i biračima se u takvoj situaciji uvijek može pronaći prikladno opravdanje.

Barem ograničavanje utjecaja SDSS-a u Vladi moglo bi to biti za Domovinski pokret. Još ako bi Plenković, primjerice, obećao Penavi da će se ubuduće manje proračunskog novca izdvajati za tjednik Novosti, dugogodišnju crvenu krpu za dužnosnike DP-a, puna šaka brade. Zašto bi Pupovac sudjelovao u tome?

Praktična rješenja

Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da doista bi. Ta Domovinski pokret ga je prijetnjom živim lancem natjerao da prekine tradiciju bacanja 17. studenog vijenaca s vukovarske obale u Dunav, što je SNV činio od 2018.

Pupovac se srpskom Kuriru požalio da su ga spriječili desni ekstremisti. I kako da onda u svibnju ili srpnju da ruku Penavi i s njim se potpiše kako bi Plenković mogao otići predsjedniku Zoranu Milanoviću po mandat za sastavljanje Vlade.

Pupovac, međutim, nije političar idealist, ne lebdi u oblacima nego je s obje noge na zemlji i zadovoljava se praktičnim rješenjima, ponekad i sitnim poboljšanjima položaja pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Ovo sitnim treba shvatiti uvjetno jer ako se u neko selo u kojem žive Srbi napokon uvede električna struja, za njih to nipošto nije mala stvar. Pupovac zna da to ne može ostvariti u oporbi i iz tog je razloga krajem rujna, na novinarsko pitanje o eventualnoj suradnji s Domovinskim pokretom, izjavio: »Svašta nisam mogao zamisliti, ali se dogodilo jer se ljudi mijenjaju, kao i okolnosti«.

Kako bilo, trijumvirat Plenković – Penava – Pupovac nije plod mašte, politička kombinacija za realizaciju koje su šanse ravne nuli. Ako se nakon izbora sve matematički posloži i zatim pažljivo politički izbalansira, ova bi trojica mogla preuzeti odgovornost za Hrvatsku.

I ne treba se unaprijed zamarati dvojbom bi li HDZ, Domovinski pokret i SDSS mogli zajamčiti političku stabilnost bez naročitih međusobnih napetosti, do čega je Plenkoviću najviše stalo. O tom potom.