Europski sud za ljudska prava: Tužbe slovenskih ribara protiv Hrvatske nedopuštene

Europski sud za ljudska prava nije prihvatio tužbe slovenskih ribara protiv kazni koje im je izricala Hrvatska zbog kretanja i lova u hrvatskim vodama Piranskog zaljeva, s obrazloženjem da su ribari znali da je za Hrvatsku granica na sredini Piranskog zaljeva, objavljeno je u četvrtak na internetskoj stranici suda.

“U odluci u predmetu Chelleri i drugi protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava jednoglasno je proglasio tužbe nedopuštenima. Odluka je konačna”, objavio je ESLJP.

Predmet se ticao kazni koje je slovenskim ribarima izricala Hrvatska zbog prelaska crte sredine u Piranskom zaljevu, na području na koje polažu pravo i Hrvatska i Slovenija, temeljem nepriznavanja odnosno priznavanja odluke granične arbitraže.

“Sud je zaključio da nije nadležan odlučivati ​​o valjanosti i pravnim učincima arbitražne presude iz 2017. kojom je utvrđena morska granica između dviju država”, navodi se u odluci suda i dodaje da je temeljem hrvatskih zakona jasno gdje je morska granica, pa su ribari trebali biti svjesni da će njihovo ponašanje u spornim vodama predstavljati prekršaje po hrvatskim zakonima. Stoga je sud i odbacio njihove tužbe.

U obrazloženju se dodaje da su slovenski ribari podnijeli ukupno 451 tužbu protiv Hrvatske, a da je pred sudom oko 800 tužbi hrvatskih ribara protiv Slovenije.

Sud je kao reprezentativna odabrao tri slučaja slovenskih ribara. Sud je podsjetio da su Hrvatska i Slovenija od raspada Jugoslavije pokušale riješiti granicu, te da je postignut dogovor o arbitraži koja je Sloveniji dala tri četvrtine Piranskog zaljeva, što ta zemlja priznaje, a Hrvatska ne.

Hrvatska je 2014. počela upozoravati slovenske ribare da ne ulaze u njezine teritorijalne vode.

Slovenski ribari podnijeli su tužbe smatrajući da nisu ulazili u hrvatske teritorijalne vode jer se radilo o području dodijeljenom Sloveniji 2017. arbitražom o granici.

“Tužitelji su implicitno tražili da se utvrdi da je Hrvatska prekršila međunarodno pravo i Konvenciju time što nije poštovala granicu utvrđenu tom odlukom.

S tim u vezi, Sud je ponovio da Konvenciju treba tumačiti uzimajući u obzir međunarodno pravo gdje je to moguće. Međutim, zadaća Suda nije bila provjera usklađenosti s međunarodnim instrumentima, već s Konvencijom”, poručio je sud.

Sud je podsjetio da se Hrvatska povukla iz arbitražnog postupka zbog neprimjerenih kontakata arbitra i Slovenije i osporila valjanost arbitražne presude.

Također je istaknuo da arbitražna presuda nije stupila na snagu u Hrvatskoj. “Nije na Sudu odlučivati ​​o valjanosti hrvatskog povlačenja ili valjanosti i pravnim učincima arbitražne presude, budući da su ta pitanja izvan njegove nadležnosti”, naveo je ESLJP.

Sud je napomenuo u odluci da je opseg hrvatskih morskih voda točno definiran hrvatskim zakonom, pri čemu je morska granica u Piranskom zaljevu crta sredine.

“Sud stoga nije našao nikakvu osnovu za tvrdnju tužitelja da nisu mogli predvidjeti pravne posljedice svog ponašanja u spornim vodama kako ih je Hrvatska razgraničila”, poručio je sud dodajući da je “to dodatno potkrijepljeno općepoznatim sporom između dviju država, činjenicom da su utvrđeni mnogi takvi manji prekršaji i upozorenjima hrvatskih vlasti slovenskim ribarima od 2014.”.

U svjetlu tih nalaza, Sud je proglasio zahtjeve nedopuštenima.