Škabrnja obilježava najbolniji dan u povijesti: 'Sloboda se plaća krvlju'

13:48 – Obilježavanje je prošlo dostojanstveno, onako kako i treba proći, istaknuo je ministar Fuchs.

13:45 – Ove godine je bilo veličanstveno. Bilo je puno ljudi i vladala je lijepa i pozitivna atmosfera. Svi smo došli odati počast žrtvama povodom Dana sjećanja i mislim da je dobro da nema razmimoilaženja ovih dana, što stalno govorimo. S druge, životi koji su ovi ljudi izgubili ne daju nam za pravo da se na današnji dan bavimo politikom, nego da dođemo u miru i dostojanstveno, poručio je ministar Oleg Butković.

13:40 – Bilo je veličanstveno. Svatko tko dođe u Škabrnju osjeća se dirnut, ali i ponizan pred žrtvom ovih ljudi, kazao je predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić.

13:30 – Čini mi se da ove godine ima više ljudi u Škabrnju u odnosu na prije. Možda je razlog tomu i vrijeme. Bez obzira na to, ljudi se sjećaju. Ovaj datum je državni blagdan i postao je središnja točka obilježavanja žrtava iz Domovinskog rata, bilo iz Vukovara, bilo iz Škabrnje, kazao je potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a, Arsen Bauk.

13:28 Završilo je polaganje vijenaca.

13:04 Počinje protokol polaganja vijenaca.

12:50 Čitaju se imena poginulih.

12:23 Skupljaju se ljudi na groblju, pale se svijeće.

11:44 I ove godine okupili smo se u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji kako bismo s dubokim poštovanjem, molitvom i ovim euharistijskim slavljem obilježili Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Došli smo i ove godine, 18. studenog u Škabrnju, obilježiti najtužniji dan u povijesti ovog ravnokotarskog mjesta. Ovog se dana prisjećamo ratne 1991. godine kada su Škabrnju okupirali pripadnici JNA i srpski pobunjenici. Toga dana ubijena su 43 civila i 15 branitelja. U ovom naselju, selo su spalili i u potpunosti uništili, a katoličku crkvu do temelja srušili. Nakon što je selo opustošeno, cijeli je kraj miniran. Nažalost, u danima koji su slijedili te godine, bilo je i još žrtava u ovom kraju. U ovom euharistijskom slavlju Bogu upućujemo naše molitve za sve duše poginule u Škabrnji, kao i za duše svih pokojnika, civila i branitelja u Vukovaru, i u cijelom Domovinskom ratu. Molimo za sve one koji su umrli od posljedica ratnih stradanja i razaranja u Domovinskom ratu. Naše molitve upućujemo i za sve nestale i ranjene u Domovinskom ratu, kao i za sve njihove obitelji. rekao je, između ostalog, u svojoj propovijedi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

11:00 Počela je misa.

10:58 Završilo je polaganje vijenaca.

10:50 Kolona sjećanja stigla je do Spomen obilježja masovne grobnice.

10:15 Počela je kolona sjećana u Škabrnji – Hodnja do Spomen obilježja masovne grobnice.

10:06 Ne bih danas politizirao. Politici danas nema mjesta ni u Škabrnji ni u Vukovaru. Svake godine dolazim u Škabrnju budući da sam obiteljski vezan za ovo mjesto i nisam sigurno ovdje došao zbog izbora, rekao je potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković.

09:50 Na upit novinarke koristi li Domovinski pokret Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju za političku priču uoči izbora, ministar Erlić je kazao:  Mislim da oni koriste jedno veliko narodsko događanje prije izborne 2024. godine da plasiraju određene teze. Apeliram prema svima, to ne treba sada raditi. Ima puno vremena za javnu raspravu i debatu. Sada u fokus moramo staviti žrtve Domovinskog rata i sve ono na čemu smo izrasli kao država i što je temelj hrvatske državnosti. Erlić je komentirao i razvoj Vukovara i Škabrnje.

– Vukovar u svakom slučaju prednjači u javnim investicijama. Tamo je realizirano puno projekata, a to se vidi po brojkama i gospodarskoj aktivnosti. Nakon deset godina negativnih demografskih trendova, prošle godine je zabilježen pozitivan trend, što znači da se puno uložilo. Trebat će još vremena da se ispere jedan gorki okus koji je ostao nakon Domovinskog rata. Moramo nastaviti živjeti dalje i stvarati bolju perspektivu za mlađe generacije i da ta područja budu područja rasta, razvoja i stvaranja novih obitelji. Mislim da se na tome puno radi i ovdje u Škabrnji gdje se realizira niz projekata i na tome treba nastaviti dalje, sjećajući se s ponosom na ono na čemu smo nastali, ali razmišljajući o budućnosti i razvoju, ističe Erlić.

09:40 Ovo su dani koji su za mene jako emotivni, ali i ispunjeni ponosom na sve što smo u proteklih 30 godina postigli zahvaljujući žrtvama koje su pale za Hrvatsku. Trideset godina nakon rata trebalo bi neke stvari staviti sa strane i početi normalno živjeti. Krenimo konačno naprijed i slavimo ove dane s ponosom i sjećanjem, ali i svi skupa zajedno, rekao je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.

Radovan Fuchs, foto: Luka Jeličić

09:30  Ovi dani nam znače da se prisjetimo svih tih događaja i da odamo počast žrtvama tih tragedija. I ove godine smo se ovdje okupili u velikom broju gdje ćemo dostojanstveno odati počast svim žrtvama velikosrpskog režima. Žao mi je što nije bilo adekvatnih kazni na haškom sudu, što vrh srpske vojske nije kažnjen za zločine počinjene u Škabrnji, rekao je ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica. Komentirao je i Penavin plakat za Dan sjećanja. – Ovi događaji nisu vrijeme za politizaciju i razdvajanje hrvatskog naroda. Mislim da svi zajedno trebamo obilježavati ove dane i prisjećati se tih tragičnih trenutaka. Apeliram na sve sudionike na političkoj sceni da se u ove dane suzdržimo od politiziranja, poručio je Malenica.

09:20 S obzirom da sam ratne godine proveo kao prognanik u Zadru, brojni Škabrnjani su mi prijatelji i njihove traume su naše zajedničke traume. Često kažem da je mjesec studeni u hrvatskoj povijesti ostao zabilježen kao mjesec velike hrvatske nesreće. Studeni 1991. bio je tmuran, a tada smo imali osjećaj i da ćemo izgubit rat, nakon što smo izgubili Škabrnju, Vukovar i brojna druga mjesta gdje su poginuli brojni naši sugrađani. Uz svo to sivilo vremena, dojam se činio vrlo loš. No hvala Bogu tu smo danas. Sloboda se plaća krvlju, i sad se tog treba sjećati i davati pijetet onima koji su nam omogućili da ovdje stojimo, rekao je iz Škabrnje bivši kninski gradonačelnik Marko Jelić.

09:13 Ovdje je tekla krv u potocima. Na ovome mjestu je prvi i drugi vod prve satnije ginuo. U ovome naselju živjela je pokojna Eva Šegarić, koja je taj dan izgubila svoja tri sina, svekrvu, djevera, jetrvu, sveukupno 12 članova obitelji. Nje se vrlo često nitko više ne sjeća, osim nas koji smo s njom živjeli i patili i prolazili sve. Gospođa Eva je umrla prije dvije godine, a njen četvrti sin Branko odmah je umro nakon nje od raka, kazao je Marko Miljanić, zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnje.

– Ovdje je poginulo preko 30 i nešto ljudi. Sve je bilo dobro dok smo se mogli oduprijeti i dok se nisu dočepali naših podruma. Kada su zarobili naše civile, moga oca su odmah zaklali i rekli mu ove riječi: ‘Ovo ti čeka i sina Marka’, prisjeća se Miljanić.

08:45  Pod geslom “Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu” u Vukovaru se u subotu obilježava 32. godišnjica vukovarske tragedije i stradanja u Domovinskom ratu tijekom kojega je u tome istočnoslavonskom gradu ubijeno 2717 hrvatskih branitelja i civila, a 374 ih se još vodi nestalima. U spomen na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon tromjesečne opsade pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi slomljena obrana Vukovara, gradskim ulicama u koloni sjećanja proći će tisuće domoljuba iz svih dijelova Hrvatske.

U koloni sjećanja koja će proći trasom dugom 5,5 kilometara, od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, očekuju se i najviši predstavnici državnih vlasti predvođeni predsjednicima Republike, Sabora i Vlade, koji će na Memorijalnom groblju položiti vijence i zapaliti svijeće. I ove će se, kao i prethodnih godina, na tome groblju postaviti hrvatske zastavice ispred bijelih križeva, koji simboliziraju ekshumirane iz masovne grobnice na susjednom vukovarskom Novom groblju, 938 žrtava stradalih u agresiji na Vukovar u Domovinskom ratu.

Vukovar je pod opsadom bio 87 dana, a bitka je završila 18. studenoga 1991. okupacijom grada koja je potrajala do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kojom su Vukovar i druga okupirana mjesta vraćeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske.

Stjepan Banović/PIXSELL

Po podacima vukovarske bolnice, tijekom tromjesečne agresije na Vukovar ranjeno je 1219 branitelja i civila. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

Stotine djece ostalo je bez roditelja, a na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata još su 374 osobe kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991.

Ubijeno je 2717 hrvatskih branitelja i civila, čija se imena mogu pročitati na spomen pločama koje su prije nekoliko godina postavljene u Pastoralnom centru sv. Bono Franjevačkog samostana u Vukovaru.

U spomen na 18. studenoga 1991., Hrvatski je sabor 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode.

Ministarstvo branitelja

Odlukom Vlade iz 2019. godine 18. studenoga proglašen je blagdanom i neradnim danom te se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Škabrnjska žrtva

Škabrnja će, uz Vukovar, 18. studenoga obilježiti 32. godišnjicu stradanja civila i branitelja u napadu koji su, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, počinili pripadnici bivše JNA te srpskih paravojnih postrojba.

Mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja, a ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.

Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine, u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.

Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih.

Glavni udar i težište napada agresora bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA.

Četnici i pripadnici JNA do središta sela i crkve Velike Gospe došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit.

Civili, pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.