Seljanka Suzana

Suzana Bojlić je seljanka iz zadarskog zaleđa. Ima 47 godina, još malo pa će 48. Nema muža ni djece. Priprosta je žena, to se vidi na prvi pogled. Kad ju je majka rađala, mala Suzana ostala je bez kisika koju sekundu predugo pa je cijeli život malo “sporija” od svojih vršnjaka. U školi, koju je jedva završila, zbog toga su je stalno zafrkavali. Svašta su joj dobacivali. Dolazila je kući uplakana, zatvarala se u sobu i puno puta bila najtužnija osoba na svijetu. U nježnoj tinejdžerskoj dobi puno je puta odlučivala da će umrijeti. Ali nije. Oduvijek je voljela glazbu i glazba je bila ta koja ju je tjerala naprijed. Tugu je liječila arijama, makar ih pjevala ispod glasa. A slušala je najljepše arije svijeta… Pronašla ih je na nekoliko prašnjavih ploča što ih je jednom sa sobom iz Francuske donio majčin brat Josip.
Živi povučeno i dan-danas. Roditelji su joj umrli, a ona je nastavila živjeti u obiteljskoj kući, spavati u sobi u kojoj spava otkad se rodila. Nikad nije izašla s momkom na piće, na sajam u obližnji Benkovac, nikad se nije ni sa kim poljubila. Roditelji joj nisu baš dopuštali izlaske, ali jako su je voljeli i nisu je mogli gledati kako pati. Suzana je najradije pjevala majci. Često je se sjeća u zadnje vrijeme. Na samrti joj je morala obećati da će jednom zapjevati pred velikom publikom.
Jednog dana na televiziji je vidjela show Hrvatska traži zvijezdu. Obukla je haljinu koju je kupila prije dva mjeseca kad joj se nećak Ivan ženio s onom malom iz Paljuva. Napravila je i frizuru i zaputila se u metropolu, pa kud puklo. Stala je na pozornicu, zanemarila podsmjehe iz publike i zapjevala…
Dragi moji, naša Suzana je zapravo, zasigurno već znate, Britanka Susan Boyle. Priču sam malo modificirala jer žarko želim i da se među hrvatskim glazbenim talentima nađe netko poput nje, netko tko će nas oduševiti glasom, a ne trapericama koje prekidaju cirkulaciju, tonama maskare i uzdasima poput mačaka pred parenje.
Otpjevala je pjesmu I Dreamed a Dream iz mjuzikla Les Mizerables, pjesmu koja pjeva o radostima života i velikim razočaranjima. Zadnji stihovi govore “Sanjala sam san u kojem je život toliko drukčiji od pakla koji živim, toliko drukčiji nego što se činio… Sad je život ubio san koji sam sanjala”. Njezin je glas oživio mnoga srca, otkotrljao mnoge suze i probudio neke uspavane nade. Njezin san već se ostvario.