Četvrtak, 22. veljače 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

DOAJEN HRVATSKOG TURIZMA

Selimir Ognjenović: Turisti su se iz Hrvatske vraćali s jednom rečenicom

Autor: Alenka Juričić Bukarica

09.09.2023. 17:54
Selimir Ognjenović: Turisti su se iz Hrvatske vraćali s jednom rečenicom

Foto: Mateo Levak/NL



Turistička 2023. po svemu je jako različita od prethodne turističke godine. Vratila se konkurencija, u fokusu su inflacija i dizanje cijena, a donijela je i manje minuse noćenja u, primjerice, kolovozu. Dakle, u vrijeme »velikih brojeva«. Ova godina specifična je i po tome što je goste u Hrvatskoj kao valuta plaćanja dočekao euro, kao i po tome da nema više čekanja na graničnim prijelazima.


Ovo ljeto donijelo je i minuse s najjačeg emitivnog tržišta – njemačkog. O ovoj, po mnogome, nespecifičnoj sezoni, doduše sezoni svojevrsnog povratka u normalu, razgovarali smo s doajenom hrvatskog turizma i vrsnim poznavateljem njemačkog tržišta Selimirom Ognjenovićem, čelnikom ID Riva Toursa u Münchenu, koji je pojasnio što se događa s njemačkim potrošačima, kakav smjer Hrvatska treba zadržati po pitanju turističkog razvoja te ukazao na neke pouke koje se definitivno mogu izvući iz ove turističke godine. Jer pripreme za 2024. već su krenule.


Odlično popunjeni


Špica sezone je za nama, kakva je situacija s popunjenjem brodova i najavama za posezonu?




– Svi naši brodovi i dalje su odlično popunjeni i plove do polovine listopada. Ide nam dobro na svim polascima, iz Rijeke, Poreča, kao i Trogira te Zadra.


Što se tiče našeg brodskog programa, rekao bih da smo možda sada upravo i u najboljem dijelu sezone. Posljednjih nekoliko tjedana, a pogotovo u tjednima pred nama, praktički imamo špicu sezone.


Proteklog vikenda su iz Rijeke brodovi isplovili s tek dvije ili tri prazne kabine. Većina njih će, dakle, ploviti do 14. listopada, a neki i do kraja listopada. Ove godine, međutim, bilježimo i jedan novi uspjeh, i to velik broj autobusnih grupa upravo u posezoni.


Tako da ovom turističkom godinom već sada možemo biti zadovoljni. Ako ćemo biti pošteni, rekao bih da smo jako zadovoljni, iako nemamo rast broja putnika, odnosno tek je nešto malo veći nego prošle godine, te na razini 2019. Međutim, kada uspoređujemo uvjete u kojima smo ostvarili ove rezultate, to je doista tako. Sjećamo se 2019. i tadašnje eksplozije putovanja.


A i 2022. nam je donijela sasvim drugačije okolnosti nego aktualna godina, veliku želju za putovanjima, uz i dalje vrlo ograničene mogućnosti putovanja. Hrvatska je lani, rekao bih, bila u vrlo povlaštenoj situaciji, jer su sezonu obilježili blizina naših emitivnih tržišta, okrenutost putovanjima automobilom, izostanak konkurencije…


Godina 2022. je bila godina koju svatko može samo poželjeti. Naši vinari su naučeni da se svake godine trude oko svog vinograda i vina, međutim, godine nikada nisu iste. Tako je i s turizmom.


O čemu je konkretno ove godine riječ? Reklo bi se, situacija je dijametralno suprotna nego lani.


– Konkurencija je »došla k sebi«, zemlje kao Turska, Grčka, Španjolska i ostale su se vratile i snažno napale na svim tržištima. Pojavili su se i neki drugi koji su iskoristili trenutak.


Međutim, najvažniji čimbenik je poskupljenje, odnosno rast troškova života naših gostiju u njihovim zemljama. Naši potrošači naprosto su se našli u poziciji da o svom novcu moraju puno više razmišljati, da imaju slabiju kupovnu moć i normalno je da su postali puno kritičniji prema svemu što plaćaju.


Svako povećanje cijena, bilo gdje, bilo je novi udar na njihov budžet koji je ionako već pretrpio mnoge udarce u njihovom svakodnevnom životu.


Sve to je iskorišteno da se malo i obračuna s onima koji su dobro prošli 2022., sa šampionom turizma na Mediteranu, a znamo tko je to. Mediji su ove godine u Njemačkoj, čak i oni koje sam pamtio kao nama naklonjene, često prenosili senzacije te su mnogi prenosili da su cijene u Hrvatskoj otišle u nebo.


Mi smo se nepotrebno upecali na udicu i počeli objašnjavati da sladoled ne košta svugdje 5 eura, odnosno objašnjavali tu cijenu koja je trebala ilustrirati kako smo mi u svemu podigli cijene za nekoliko puta.


Naravno da je to potrošača, koji je sada izrazito senzibilan na cijene, plašilo te su neki zbog toga odustali od dolaska u Hrvatsku. Da smo radili gluposti, jesmo, mislim da nismo trebali ići s tim demantiranjem da smo poskupjeli. Mi smo našim gostima otvoreno govorili da cijene jesu porasle, ali zato da ih ne bismo morali zakidati na kvaliteti.



Kako se takvo okruženje odrazilo na poslovanje same ID Rive?


– Bilo je trenutaka kada sam i ja za rezultat ID Rive bio uplašen, no u svemu se tome na kraju pretjeralo i uvjeren sam da je jedan prosječan, pošten gost uvidio da to nije istina.


Naše ankete među gostima na brodovima pokazuju kako je njihovo zadovoljstvo cijenom manje nego proteklih godina, ali to je bilo za očekivati.


Ipak, većina gostiju se iz Hrvatske vratila s jednom rečenicom – da, i tamo je sve poskupjelo, ali još uvijek smo dobili kvalitetu za naš novac. To je pravi odgovor. Naravno da i gosti pitaju što ćemo dalje i komentiraju pizzu od 30 eura. U principu nikad nisam došao u iskušenje da im to tumačim.


Prirodni resursi


Jesmo li u Hrvatskoj izgubili fokus na klijenta? I taj srednji niži sloj njemačkih potrošača s tim poskupljenjima?


– Taj dio gostiju, koji nije imao dovoljno novca da putuje, sigurno je najviše negodovao. Međutim, naš je interes u gradnji turizma održivi turizam. A održivost znači naći mjeru. Odnosno da je prostor u kojem živimo ugodan i nama samima i gostu. Vrlo važno se osigurati da ne pobjegnemo u masovni turizam.


Gosti najniže platežne mogućnosti, koji koriste naše resurse, a ostavljaju vrlo malo u financijskom smislu, nisu ni u kom slučaju naš interes ni naš cilj. Mi imamo prirodne resurse i preduvjete da idemo u smjeru kvalitetnog turizma. A kvalitetan turizam ima određenu cijenu. I mi ćemo na tom putu morati, ako zaista stojimo iza toga, izdržati i određene kritike i da će tih turista biti manje.


A i da će oni čiji su kapaciteti niže kvalitete, vjerojatno biti nezadovoljni popunjenjem. Put prema kvalitetnom turizmu prate i određena odricanja, ali moramo imati upornosti da se to postigne.


Naći tu mjeru je cilj ne samo nas već i mnogih drugih u svijetu. Tko to uspije posložiti, taj će biti dugoročni pobjednik u turizmu. U razgovorima ovdje u Njemačkoj, često kažem, da, poskupjelo je svuda, ali recite koja nam je alternativa. Možemo li sada skidati cijene i vratiti se u masovni turizam? Ili želite kvalitetu?


I najvažnije, tu prelijepu zemlju želimo ostaviti budućim generacijama, generacijama naše i vaše djece. Mi u Hrvatskoj imamo mogućnosti jer su nam dati odlični preduvjeti za turizam. Na nama je sada što ćemo od toga napraviti.


U procesu donošenja je i novi Zakon o turizmu kojim se želi osigurati održivi razvoj hrvatskog turizma. Što očekujete od ovog, ustvari prvog krovnog zakona branše?


– Novi Zakon o turizmu predstavlja odličnu poruku za naša glavna emitivna tržišta. Poruka je da Hrvatska u borbi za održivi turizam donosi zakon, prije mnogih drugih, a što je potvrda da najozbiljnije shvaćamo da nema budućnosti bez zaštite prirode, prostora, lokalnog načina života i osiguranja kvalitetne ponude za goste.


Kao i da se odmičemo od masovnog turizma, a želimo i povratak naših kvalitetnih turističkih djelatnika. Dakle, i promidžbeno taj novi Zakon pokazuje ozbiljnost.


Održivi turizam je nešto što svi hoće, i gosti i domaćini, a to je i svjetski trend. Zakon ima sveopću podršku turističkog sektora, a nadam se i javnosti. Iako svi postavljaju pitanje njegova kasnijeg provođenja jer on daje važnost regionalnim i lokalnim zajednicama na koje stavlja i veliku odgovornost.


Tu mnogi kritičari vide problem. Ja sam ipak optimist. Oni, koji žive od turizma, neće dozvoliti da dođe u pitanje budućnost njihove djece.


Svijest o tome postoji kod mnogih ljudi s kojima sam razgovarao na hrvatskoj obali, a i sada se iščitavaju vrlo pozitivni primjeri i razmišljanja u pojedinim destinacijama o njihovoj održivosti – u Istri, Makarskoj, Šibeniku, Dubrovniku… Svijest postoji i to daje nadu.


Karike u lancu


Kada govorimo o aktualnoj turističkoj godini, cijelo ljeto se lome koplja oko cijena. Jesmo li, po Vama, preskupi, odnosno pretjerali s cijenama?


– Naše cijene su na nivou naše konkurencije na Mediteranu i one nisu nešto što strahovito odskače. S time da se pojavljuju destinacije koje se tek razvijaju, ili koje su u povratku, i koje su jeftinije.


U tim usporedbama ovog ljeta, i u njemačkim se medijima dalo preveliku važnost Albaniji. Po meni su to apsurdne usporedbe. Za nas je najvažnije da mi održimo svoj kurs i da ne kažemo kako bismo jedne godine htjeli biti Švedska, druge godine Albanija, onda Egipat, pa Maldivi ili Dubai.


Te usporedbe uopće nisu primjerene. Što se tiče povećanja cijena, svi govore o poskupljenju tog finalnog turističkog proizvoda. A nitko ne spominje što je s karikama u lancu koje su dovele do tog poskupljenja. Gost gleda što plaća, ali iza finalnog proizvoda postoje svi drugi distributeri i troškovi, od energenata, raznih taksi, do namirnica…


Na pitanje, koje mi često u Njemačkoj postavljaju o poskupljenjima u visokoj sezoni, odgovaram kako je u Hrvatskoj prisutno dosta trgovačkih lanaca u stranom vlasništvu, pa i u njemačkom.


I cijene su u tim lancima često puta više u Hrvatskoj nego u domicilnoj zemlji. Strani trgovci također tim cijenama naplaćuju dobar dio hrvatskih ljepota.


Činjenica je i da to prati jedan meni nikako drag efekt, a to je da domaće stanovništvo zbog toga mora plaćati robu skuplje. To je u svakom slučaju jedna negativna nuspojava, ali na slobodnom tržištu ju je teško kontrolirati.



Možemo li iz ove sezone izvući neke pouke?


– Sasvim sigurno. Primjerice, rezultati naše predsezone su bolji nego u špici s obzirom na to da nam je porast veći nego u visokoj sezoni.


Ako takve brojke budemo imali i u posezoni, znači da smo uspjeli napraviti poravnanje u smjeru u kojem želimo. Ako budemo pametni i marketinški promičemo upravo te periode, mislim da ćemo napraviti puno.


Koliko je Hrvatska uspjela razviti proizvode za pred i posezonu?


– Za pred i posezonu treba puno više kreativnosti nego za visoku sezonu. Možda i cehovski govorim, ali zaista iz uvjerenja, nama treba više kreativnosti malih i većih turističkih agencija.


U vrijeme pandemije, pa čak i prije, nastalo je opće uvjerenje da agencije više nisu potrebne jer su na scenu stupile internetske platforme za rezervacije.


Međutim, smatram da su upravo agencije te koje stvaraju sadržaje, kreiraju rute, osmišljavaju boravke. I vjerujem da bi i naši hotelijeri i ostali ponuđači trebali prihvatiti da s agencijama trebaju podijeliti dio kolača u glavnoj sezoni kako bi se upravo izvan sezone agencije svojim radom na neki način odužile destinaciji.


Što s privatnim smještajem?


– Privatni nam je smještaj »pobjegao«. Naime, u ovom segmentu nije došlo do željenog austrijskog modela u kojem od malog privatnog smještaja nastaje pansion, a od pansiona mali obiteljski hotel.


Nije došlo do okrupnjavanja, nego do disperzije. Mislim da će Zakon o turizmu pomoći da se osigura njegov primjereniji put. Jer i to je jedan od preduvjeta održivog razvoja.


Napad na okoliš


Kako jedan njemački gost percipira tu pretjeranu gradnju? Oni su tu, vide da se na sve strane gradi i da smo skrenuli ukrivo s betonizacijom obale.


– Za Nijemce je to u svakom slučaju jedan napad na okoliš. Reći će da naša mjesta gube autentičnost. Što se toga tiče, mogu se osvrnuti na primjer središnje Istre, uz ostalo jer sam i sam bio u grupi ljudi koja je inicirala razvoj turizma u tom području.


Kada se tim prostorom provezem, i sam se grozim tih kvadratičnih kuća ravnih krovova koje nemaju veze s autentičnom arhitekturom.


Ta gradnja je općenito pobjegla na cijeloj obali u jednom smjeru koji nam sigurno ne odgovara. Moram reći kako smo i mi kao agencija u ozbiljnom razmišljanju da i sami pokažemo da te stvari ne prolaze te da odustanemo od posredovanja u prodaji takvog smještaja.


Jednostavno negdje treba stati. Tu se mogu dotaknuti i pitanja snižavanja cijena uz koje ide divlja gradnja i sve one »nuspojave« zbog kojih će kasnije ti isti gosti, a koji će godinu dana plaćati jeftini smještaj, reći da neće više dolaziti jer gubimo na kvaliteti. Tu nema kompromisa, trebat će izdržati pritiske na te velike brojke.


Kako se nakon ove godine postaviti prema turističkoj 2024.?


– Po pitanju cijena treba pametno kalkulirati, izići na tržište čim prije. Ne zatvarati svoju prodaju čim malo bolje krene određeni datum jer iskustvo 2022. bila je anomalija s obzirom na to da se smještaj u špici moglo u last-minute prodati skuplje nego na početku sezone.


Ipak, pravi last-minute je čekanje da se cijene spuste. Sada kada se konkurencija vratila last-minuteu znači upravo to, snižavanje cijena.


Stoga valja odmjeriti korektno cijene i otići čim prije u first-minute. Te pokušati vratiti taj dio baze gostiju koji nam je najvjerniji. Ukoliko čekamo last-minute i krenemo snižavati cijene, onda ćemo prevariti one koji su rezervirali na vrijeme svoje putovanje. To se ne smije napraviti.


Kičma jedne destinacije je upravo first-minute, ali s fiksnim bukingom, a ne uz mogućnost otkaza. Prednost trebaju imati oni koji čvrsto potvrde svoju rezervaciju, pred onima koji rezerviraju 10 smještaja i onda čekaju do kraja da bi vidjeli tko će najviše spustiti cijenu te bukiraju tamo, a ostalima zadnji čas otkažu.


Što očekivati od 2024.?


– Mi smo u ID Rivi već krenuli s konkretnom prodajom sezone 2024. Za sada imamo u usporedbi s istim razdobljem lani nekih desetak posto manje rezervacija, ali to nas ne zabrinjava.


Naime, najkvalitetniji dio naše ponude, pri tome govorim i o drvenim jedrenjacima koji nude dobar omjer cijene i kvalitete, ne samo na najmodernije brodove, taj dio je prvi krenuo i ima bolje rezultate. No čini se da gosti čekaju kako bi vidjeli što će biti s idućom godinom i kretanjem gospodarstva. Stanje u Njemačkoj jako dobro ilustriraju dva istraživanja.


Tako je nedavno objavljeno jedno istraživanje javnog mišljenja u kojem su njemačke građane pitali što misle, hoće li 2024. biti bolje, lošije ili isto.


Da će biti isto očekuje 20 posto ispitanih, da će biti bolje je reklo 17 posto, a da očekuju da će biti lošije reklo je 63 posto njih. Potom je prije nekih dva tjedna u javnosti predstavljeno još jedno istraživanje u kojem su ispitanici odgovarali žele li promijeniti posao.


U 2017. godini 18 posto Nijemaca je reklo da želi, dok ove godine čak 62 posto Nijemaca želi mijenjati svoje radno mjesto. To ukazuje na pesimizam i određenu zabrinutost za budućnost. I sve to trebamo imati u vidu i pratiti.


I ostaviti se euforije koju je donijela 2022.?


– Mi smo bili poneseni ostvarenjem iz 2022. Lani su gosti čekali da izađu van iz izolacije. Danas moramo razumjeti tog našeg gosta, morat ćemo se prilagođavati.


Ali moram naglasiti, kvaliteta će uvijek uspjeti prodati robu. Komentari u Njemačkoj su, primjerice, da hrvatski najbolji restorani nisu skupi u usporedbi s njemačkima.


Naši kvalitetni hoteli nisu uopće preskupi. Mi imamo problem na pojedinim robama široke potrošnje i robama koje su uvijek bile sinonim povoljne cijene, kao što je jedna pizza. Iako su, moram i to istaknuti, nedavno na jednoj njemačkoj televiziji analizirali poskupljenja u samoj Njemačkoj pri čemu se govori treba li pizza koštati 8 ili 15 eura, govori se o lokaciji gdje se konzumira, sastojcima…


Jednostavno govore o nečemu što kod nas u Hrvatskoj doživljavaju na jedan drugačiji način iz razloga što su tu jednom godišnje i ustvari vide taj skok u odnosu na godinu ranije.


No ponavljam, u Hrvatskoj imamo smjer, odlučili smo se za održivi turizam. U ukupnom svjetskom inflacijskom lancu poskupljenja, moramo imati cijene koje nam omogućavaju da zadržimo kvalitetu.


Mojim prijateljima Nijemcima često kažem kako u Hrvatskoj želimo napraviti sve da imamo održivi turizam, da imamo kvalitetu te da iz te kvalitete ponude možemo ostvarivati prihode koji će nam omogućiti da vratimo naše najkvalitetnije turističke djelatnike, naše konobare, kuhare i ostale, iz inozemstva natrag u Hrvatsku.


Dakle, da im možemo osigurati dugu sezonu i korektne plaće. Oni će svojim iskustvom i svojom kvalitetom podići kvalitetu hrvatskog turizma još za jednu stepenicu više.