Foto: Vedran Karuza
Priora i Materra razbile su čitavo more predrasuda koje imamo o potencijalima Hrvatske, o stanju u Slavoniji, o intelektualnom kapitalu, o međuljudskim, međunacionalnim i međudržavnim, susjedskim odnosima
Dominantna misao, koja se već neku godinu vrti hrvatskim medijskim i političkim prostorom, je kako su Slavonija, posebno županija što nosi naziv po toj hrvatskoj povijesnoj regiji, i više nego depopulirani, iseljeni, kako je njezinih stanovnika više u Irskoj nego doma, kako od nje skoro da nije ostao ni »kamen na kamenu«.
Iako u svemu tome ima i istine jer iseljavanje je u jednom periodu bilo veliko, posjet Osijeku, u jedno sasvim sunčano listopadsko dopodne, u kavani tik do katedrale, na središnjem osječkom trgu što nosi naziv po Anti Starčeviću, krenuo je pokazivati kako su predrasude, kad se stigne na konkretnu poziciju samo – prazne priče.
Grad je iznimno dinamično strukturiran u svakom segmentu, a i graditeljski zamah je – vrijedan divljenja. Uostalom upravo je Osijek grad u kojem je nakon 1990. godine sagrađena tek druga nova zgrada namijenjena srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj, konkretno gimnazija i to upravo na osnovi imaginacije riječkog arhitektonskog studija Mapa, odnosno arhitekata Maje i Vojka Stanića te Martine Vivoda, za što su dobili i prestižne nagrade.
Ono što je, također u graditeljskoj domeni, prošlo jako zapaženo, bilo je otvorenje novog stadiona, jednog od uistinu rijetkih izgrađenih u Hrvatskoj nakon Univerzijade od koje je prošlo gotovo četrdeset godina, odnosno prve prave hrvatske nogometne arene naziva Opus.
Temeljito je obnovljena i Tvrđa, povijesni prostor koji je danas prepun stalnih i prigodnih sadržaja, zanimljivih turističkih kapaciteta, ugostiteljskih objekta… Vrlo bi se slična priča moga ispričati i za županiju, Baranja je vjerojatno najsadržajnija i najposjećenija hrvatska kontinentalna destinacija, dok su vina s erdutskog područja – ona malih vinarija kao što su to Antunović, Brzica ili Siber – istinski sjajna ostvarenja podunavskog vinogorja, pa tako i ponajbolja hrvatska bijela vina.
Istina, hrvatski kontinentalni turizam, izuzme li se Zagreb, u ukupnom hrvatskom turističkom kolaču participira sa samo 2,5 posto – ovogodišnje ostvarenje mjereno noćenjima bit će iznad 105 milijuna – no da bio upravo na osječkom području i taj segment mogao početi okretati smjer, pa tako i u duhu Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine kao i njegovog marketinškog plana, uvjerili smo se u mjestu koje se nalazi svega nekoliko kilometara južnije od slavonske metropole, na staroj cesti prema Đakovu – Čepinu.
Poliklinika Priora
Završetak trilogije
Cilj su nam bila dva objekta o čijem smo otvorenju prije nekoliko dana iscrpno izvijestili: poliklinika Priora i luksuzni hotel Materra. A prije no što krenemo u reportažni dio ove priče, odnosno trilogije koju smo započeli s razgovorom u kojem smo predstavili dr. Milomira Ninkovića, uglednog plastičnog kirurga koji i predstavlja središnji dio ove nove zdravstvene galaksije, je ispravljanje jedne – površnosti, prirodne pratiteljice novinskog izvješćivanja u kojem kvalitetu dozira kratkoća vremena u kojem se izvještaj mora poslati, uvijek nestrpljivim, urednicima.
Istaknuli smo da Prioru i Materru arhitektonski potpisuje arhitektica, djelatnica Žito Grupe Jelena Kapraljević. Dakako da velike zasluge idu i njoj u svakom smislu tog dijela priče, ali nije to učinila sama. Arhitekti koji su dali idejno rješenje hotela su Oliver Grigić i Branimir Kljaić dok je bolnica arhitektonsko rješenje Jane Kocbek i Davora Katušića.
Učinili su to na jedan jako dobar način poštujući funkcionalnost, čistoću i jednostavnost linija, ali i jednu zanimljivu pojedinost koju je prilikom predstavljanja objekta i njegovih sadržaja ministrici turizma i sporta Nikolini Brnjac te ministru zdravstva Viliju Berošu istaknuo dr. Ninković.
– Radio sam godinama u Münchenu, u zdravstvenoj ustanovi što ima na desetke operacijskih sala. Znate koliko njih ima prozor? Jedna jedina. Vidite, ovdje u Priori svaka ima prozor, a pogled, makar i vrlo kratak kroz njega, na slavonsku ravnicu, jako mnogo znači liječnicima koji sate i sate provode u tom prostoru potpuno posvećeni vrlo zahtjevnim, iscrpljujućim operacijama, impresija je Ninkovića.
Ministrica i ministar su iznimno pozorno slušali kako vlasnika Pipunića, tako i liječnika Ninkovića, ali i arhitekticu Kapraljević koji su im stalno bili na usluzi. Posebno ih je impresionirala tehnološka opremljenost za koju je, a ne treba sumnjati da zna što govori, Ninković istaknuo kako je u ovom trenutku jedna od najmodernijih na svijetu.
Iako je ministar Beroš stalno imao ogradu kako je kvaliteta javnog zdravstva apsolutno na prvom mjestu, što mu je dakako i osnovni zadatak, jasno se vidjelo kako je i on bio impresioniran viđenim u tih 6,5 tisuća »kvadrata« Priore. Ministrica je pak s oduševljenjem popratila i viđeno u hotelu jer je jasno kako će taj objekt dati silni vjetar u leđa slavonskom turizmu u čiji se razvoj i na nacionalnoj razini već dulje vrijeme ulažu jako velika sredstva.
Uostalom i sama Materra je svjedok partnerskog ulaganja, ne dakle same Žito Grupe, a jako je važno i to da se na taj način podiže i broj kreveta u visokokvalitetnim hotelima što je jedna od najvećih manjkavosti hrvatskog turizma.
Neobično otvaranje
Oduševljenje nije krio ni osječko-baranjski župan Ivan Anušić. Što bi ga i krio kad je najnovija transformacija Čepina savršen dio razvojnog mozaika koji je svojoj županiji i on sam namijenio, a nisu bježali od iskrenih čestitki investitoru Pipuniću i Ninkoviću ni kolege liječnici, primjerice vlasnik zagrebačke klinike Svjetlost Nikica Gabrić.
Susreli smo na tom pomalo neobičnom otvaranju novih objekata Marka Pipunića i Riječanina Vladu Čohara koji je već nekoliko godina član Uprave NK Osijek, a s njim je u društvu bio i Zoran Zekić koji upravo večeras u Splitu ima novu trenersku premijeru na klupi Osijeka.
S obzirom na to da je itekako bdio nad rastom Opus Arene, i Čohar je sa zanimanjem, pa i divljenjem razgledao kako Prioru, tako i Materru koja bi sasvim sigurno mogla pružiti odlične uvjete, »karantenu«, prije važnih utakmica Osijeka kao što će primjerice biti ona 2. prosinca kad mu u goste dolazi – HNK Rijeka.
Dakako bio je i silno zanimljiv, nadasve prijateljski i susret Milomira Ninkovića s Hajrudinom Harijem Varešanovićem, jednim od najuspješnijih bosanskih glazbenika svih vremena, jedinstvenim vokalom koji je ponikao u Ambasadorima da bi najveću slavu postigao s grupom Hari Mata Hari, mada su mu i danas nastupi jako traženi.
– Prijatelji smo od mladosti, Hari je dio mog sarajevskog odrastanja, jako mi je drago da je danas ovdje, istaknuo nam je Ninković što je i sam Varešanović popratio s iskrenim osmijehom da bi se nakon toga i otputili u razgledavanje Priore.
Zadovoljan osječko-baranjski župan Ivan Anušić
Marko Pipunić s ministrima, Nikolinom Brnjac i Vilijem Berošom
Član uprave NK OSijeka, Riječanin Vlado Čohar i novi trener osječkog prvoligaša Zoran Zekić
Trilogija o Žitu
Impresivno. Korisno kao primjer. Vraćanje vjere i nade kako Hrvatska ima snage za preokret. Baš onakav kakvom svjedočimo u Slavoniji. Regiji u koju će se dolaziti, kako zbog struke, tako i zbog liječenja ili naprosto odmora.
Zahvaljujući prije svega altruistu i gospodarskom vizionaru, privredniku koji nije htio sebi priuštiti Ferrari, a radnicima neizvjestan datum isplate plaće, nego vrhunski spa centar u kojem se besplatno mogu opuštati i rekuperirati za nove poslovne iskorake. Ima u Hrvatskoj i ideja, i inicijativa, i dobrih radnika, i velikih poslovnih uspjeha.
Ima ih, ali je sposobnih menadžera i vizionara malo. Da je Pipunića klonirati, brzo bi nam krenulo. Ali i ovako, ako ga se samo slijedi, moglo bi nam s vremenom biti bolje. Ili barem dobro, kako se naziva jedna od njegovih najnovijih tvrtki, ona zadužena za suhomesnatu proizvodnju.
Trilogija o Žitu. S razlogom jer Priora i Materra razbile su čitavo more predrasuda koje imamo o potencijalima Hrvatske, o stanju u Slavoniji, o intelektualnom kapitalu, o međuljudskim, međunacionalnim i međudržavnim, susjedskim odnosima. Sve je to s treskom otišlo u prah i pepeo nakon što je prije nekoliko dana, uz prisustvo najmanje 1,5 tisuća razdraganih gostiju, otvorena čepinska čarolija.
Sve se može, sve je bolje, sve se mijenja kad se bez predrasuda – udruže snage. Znamo da niz iznimno zahtjevnih, međunarodno znanstveno verificiranih operacija ima autorstvo Ninkovića, jedna za koju je malo tko vjerovao, rekonstruktivna, čak i nosi naziv po njemu. Ali sigurni smo da će se mnogi transformativni, u gospodarskom ali i socijalno-društvenom smislu, procesi nazivati Pipunić-Ninkovićevim.
Što su prijateljstvo i međusobno uvažavanje sposobni stvoriti, čak ni hrvatski jal, crnilo i depresivnost ne mogu uništiti.
Slavonija siromašna, bez ljudi i ideja, Osijek prazan grad. Samo smo se grohotom nasmijali, nedaleko Čepina ušli na Slavoniku te odjurili put Rijeke. Da, uistinu bi se dalo razglabati o siromaštvu, idejama i perspektivama.
Crna svinjaOno što je možda, jer ipak su glavna uloga i slava pripali novim objektima, ostalo izvan fokusa posjetitelja bio je restoran Crna svinja koji se danas nalazi između njih. Zapravo, teško da je mogao ostati izvan pažnje jer riječ je o jednom od najboljih takvih objekata u Hrvatskoj. Crna svinja je smještena u staru, ciglenu, gospodarsku zgradu, točnije staju nastalu prije više od stoljeća da bi je Žito Grupa temeljito uredila, poštujući dakako njezinu izvornost, i u jednom jako prilagođenom stilu uredila u polivalentni restoran koji ima kapacitet dovoljan za slavonsku svadbu, ali i sposobnost pružiti vrlo intimnu atmosferu za sasvim mala društva. Oduševljava kuhinja Crne svinje koju je postavio chef Marinko Rotim jer je riječ baš o onom što danas dominira i na globalnom planu – reinterpretacija tradicije. Kad je Slavonija u pitanju, što i naziv sugerira, naglasak je na mesu koje je uistinu znatno drugačije od onog na što smo navikli dobiti kad tu namirnicu kupujemo u supermarketu. Posebno nas je oduševio sote od mesa crne svinje, fajferice kako ju originalno nazivaju Slavonci, a koji objedinjava sve ono što od Slavonije očekujete. I mnogo više. Nismo provjeravali impresije Branka Ognjenovića, uglednog hrvatskog chefa, koji u Požeško-slavonskoj županiji stvara posebnu gastronomsku priču, i to kao konzultant tako da će se njegove ideje i iskustva proširiti čitavim tim prostorom, ali sigurni smo da bi bile jako pohvalne. S njime u društvu bio je i njegov brat Selimir Ognjenović, vlasnik ugledne agencije ID Riva Tours u Münchenu, koja je kroz godine na Jadran i u ostale hrvatske regije dovela na milijune gostiju, kao i Franjo Tomić, također ugledni hrvatski poduzetnik u Bavarskoj, ujedno i vlasnik hrvatske koncesije BMW automobila i motocikala. |
najnovije
najčitanije
Županija
posjet premijera
Položen kamen temeljac za gradnju novog Doma za stare i nemoćne u sv. Filipu i Jakovu
Svijet
pad vlade
Macron traži novog premijera, ali i gubi povjerenje građana
Svijet
DIGITALNA valuta
Bitcoin prvi put u povijesti prešao vrijednost od 100 tisuća dolara
Zadar
svečana dodjela
Nagrada ‘Volonterska ruka’ Volonterskom klubu MIOCA i Margareti Beltran Miranda
Plodovi zemlje i mora
O TOME SE GOVORI
Kupujmo domaće, ali vodimo brigu s koliko novca raspolažemo
Crna Kronika
TRAGEDIJA
UŽAS U RAŠTEVIĆU U kući pronađene tri mrtve osobe, donosimo fotografije i ispovijesti susjeda s mjesta tragedije
Zadar
POŽALIO SE NA FACEBOOKU
Popularni profesor doživio dramu tijekom vožnje iz Zadra! ‘Prijavio sam vozača autobusa. Pretječe kamione…’
Crna Kronika
detalji strašne tragedije
Stradala obitelj je tek nedavno kupila kuću u Rašteviću, a još nisu imali struje
Crna Kronika
tragedija u rašteviću
Gradonačelnik Benkovca: Neriješeni imovinsko-pravni odnosi bili prepreka priključku za struju
Scena
DA SE NAJEŽITE!