“Priča” o Nikoli Veinu i Tiboru Füru i danas enigma

Vein je uhvaćen 26. studenog 2006. godine oko 23 sata u Ulici zadarskog mira s eksplozivnom napravom koja se aktivira pozivom na mobitel, a Für je uhvaćen nešto kasnije u “Fiat Puntu” na području Obrovca. No, kako se kasnije utvrdilo, “paklena” naprava nije bila ispravna

Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Zadru kojom su Nikola Vein (35) i Tibor Für (34) oslobođeni optužbe za kazneno djelo protudržavnog terorizma.
Naime, nepravomoćnu je presudu 23. ožujka 2007. godine izreklo Sudsko vijeće kojim je predsjedao Ante Anić, a dvojica optuženih su tada bila oslobođena zbog nedostatka dokaza.
Podsjetimo, priča koje se Zadrani i danas zasigurno dobro sjećaju odigrala se 26. studenog 2006. godine kada su Vein i Für uhvaćeni s eksplozivnom napravom koja se aktivira na daljinu pozivom na mobitel.
U optužnici zadarskog tužiteljstva koju je potpisao županijski državni odvjetnik Ivan Galović, njih su se dvojica teretila da su 26. studenog prije tri godine došli iz Srba u Zadar i to u uže gradsko područje, a da je prvookrivljeni Vein sa sobom donio eksplozivnu napravu velike razorne moći koja se aktivira na daljinu. Na eksplozivnoj napravi tada su nađeni otisci obojice okrivljenih.
Eksploziv tipa pentrit
Radilo se o eksplozivu tipa pentrit s elektrodetonatorskom kapsilom okruglog magneta promjera 10 cm koja se aktivira na daljinu i mobitel kojim je paklena naprava trebala biti aktivirana.
Nikola Vein uhvaćen je te večeri u studenom oko 23 sata u Ulici zadarskog mira, a nešto kasnije uhvaćen je i Tibor Für.
Naime, policijski su službenici u svojoj redovnoj ophodnji zadarskim Poluotokom primijetili nepoznatog muškarca sumnjivog ponašanja, a konkretno se radilo o tome da je Vein u trenutku kada je ugledao policajce prešao na drugu stranu ceste, što je policajcu odmah bilo sumnjivo pa ga je legitimirao te pretresao. Kod njega je pronađen eksploziv koji srećom, kako se kasnije pokazalo tijekom suđenja – nije bio ispravan.
Odmah je priveden u policijske prostorije, a nedugo potom na području Obrovca u osobnom automobilu “Fiat Punto” zadarskih registracijskih oznaka uhvaćen je i pomagač Tibor Für kojeg je policajac zaustavljajući Veina uočio kako se udaljava s “Puntom” zadarskih registracija pa su tako munjevitom akcijom policajci iz Obrovca na kontrolnom punktu zaustavili “Punto” i uhitili Füra.
Bezbrojne špekulacije o namjerama i motivima
Nikola Vein i Tibor Für imaju mjesto boravka u Hrvatskoj, ali povremeno su odlazili u Srbiju pa je zadarska policija u krim obradi ovog slučaja, osim s Ravnateljstvom policije bila u vezi i sa srbijanskom policijom.
Nakon uhićenja Füra i Veina pričalo se da su eksploziv namjeravali postaviti ispod jednog osobnog automobila na trajektu koji plovi na relaciji Zadar-Ancona, jer se Ulica zadarskog mira u kojoj je uhvaćen Vein nalazi se 200-tinjak metara od trajektnog pristaništa.
Tada su se pojavile špekulacije i medijska nagađanja i o tome da su ova dvojica i pripadnici famoznog “zemunskog klana”. Tibor Für se špekulacijama povezivao s tom mafijaškom organizacijom te se pričalo da je uz sebe imao eksploziv zbog toga što je morao “odraditi posao” za tu kriminalnu skupinu. Navodno je morao nauditi čovjeku koji je s nekim iz srpskog zločinačkog miljea imao nerazjašnjene račune, a moguće i veće novčane dugove.
Ništa dokazano
Mađutim, ništa od toga nije dokazano što je pri izricanju presude tada naglasio i predsjednik Sudskog vijeća Županijskog suda u Zadru, Ante Anić.
– Na osnovi svih dokaza nije na nedvojben način utvrđeno da su htjeli prouzročiti protudržavni terorizam, odnosno nije dokazano ovo kazneno djelo. Postoje indicije, ali na temelju indicija ne može se donijeti presuda – rekao je u obrazloženju presude Ante Anić.
Nikola Vein je inače hrvatski državljanin srpske nacionalnosti rođen u Kninu, a s prebivalištem u mjestu Zrmanja u općini Gračac, po zanimanju je trgovac, dok je njegov prijatelj Tibor Für veterinarski tehničar rođen u Zagrebu s prebivalištem u Donjem Srbu, a po nacionalnosti Mađar.
Županijsko državno odvjetništvo do ovog slučaja, u novijoj hrvatskoj povijesti nije nikada podiglo optužnicu za pripremanje protudržavnog terorizma pa su nakon izrečene oslobađajuće presude tužitelju, Galoviću zamjerili da je sastavio takvu optužnicu po kojoj nije ni moglo biti druge presude osim oslobađajuće, na što se on branio kako je optužnica takva kakva jest te da nije sporna optužnica nego kazneno djelo, odnosno tretiranje toga djela.
U svakom slučaju i danas nakon što je donesena konačna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nikad se nije saznala prava istina o tome što se krije u priči o dvojici s “paklenom ” napravom.

 OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA NAGODBA S TUŽITELJSTVOM?

Ime Tibora Füra spominjalo se i u istrazi protiv Šime Medanića i Perice Majstorovića protiv kojih su nepravomoćno osuđeni na po 40 godina zatvora zbog ubojstva Šimine sedam godina starije sestre Slavice.
Naime, nekoliko dana nakon što je zadarska policija privela Veina i Füra, pulski policajci uhitili su Medanića i Majstorovića. Tada se nagađalo kako je upravo Für pred istražnim sucem u Zadru spomenuo ime svog rođaka Nikole Grbića koji je likvidiran u lipnju 2005. godine, a prema njegovom njegovom iskazu, upravo su Grbić i Majstorović po nalogu Šime Medanića s tri hica iz pištolja usmrtili Slavicu Medanić u njezinu stanu u Zadru.
Tada se nagađalo kako je oslobađajuća presuda za terorizam bila neka vrsta nagodbe zbog pomaganja u rasvjetljivanju slučaja Medanić.