Predstava za (da)nas ili Kakav bi teatar trebao biti

I redatelj odnosno autor Saša Anočić i glumačka ekipa predvođena Živkom Anočićem naprosto su nas prikovali za sjedalice: bilo je to pravo teatarsko slavlje, glumišno otkrovenje, kazališna bajka u najboljem smislu te ofucane riječi!
Kažu da tko čeka uglavnom i dočeka. Ili tako nekako!? Kako god bilo, moglo bi se reći da smo u Zadru konačno dočekali predstavu koja nas je razoružala, oborila s nogu, prikovala za sjedalice i hitnula u stratosferu. Jest, Zadrom su projahali “Kauboji” Saše Anočića i ubrzo nam dokazali i pokazali zašto je to jedna od najnagrađivanijih predstava u hrvatskome glumištu zadnjih godina, od režije preko teksta do glume. Biti toliko duhovit a ne upadati u banalnosti, toliko talentirano glumiti, pjevati, plesati, svirati instrumente i pritom biti uvjerljiv, bilo kao “cigić” Miodrag (uvijek izvanredni Rakan Rushaidat, dojmljiv i kao zvečarka), bilo kao “škorpion” Živko Anočić, isfrustrirani Domagoj Štrbac, ili nama ugodno iznenađenje na sceni Ivana Starčević kao Marica Krpotić, Sara Lakomb i/ili Virđinija Liroj Đekson, s vrlo dobrim glasom i nevjerojatno duhovitim trenucima u kojima je bila marica smrdljivih ustiju, ma svi, čitav ansambl, naprosto su nas bacali u trans.
Teatar ‘Exit’ nakon “Izbacivača”, “Dekadencije”, “Mr. Singla”, “Munchausenna”, “Shakespearea na exit”, “Kako misliš mene nema” i još nekoliko uspješnica ovim je komadom uistinu okrunila svoje dva desetljeća dugo traganje za drugim, drugačijim kazalištem od onog Goldonija, Molierea, Držića, von Horwata, Gavrana ili Hadžića. Ovo je ipak neki drugi svijet, neka druga razina shvaćanja i prikazivanja svijeta koji nas okružuje.
“Kauboji” u prvom dijelu nude “predstavu o predstavi”, audiciju i vježbanje mjuzikla, gdsje nam već uvodna scena audicije jasno pokazuje u kojem će smjeru predstava krenuti, a dečki su toliko uvjerljivi, toliko duhoviti, da nam suze vrcaju i gledalište se razvalilo od smijeha. Drugi dio je rezultat šestomjesečnog rada na predstavi, dakle premijera musicala “Kauboji”, koju kroz radnju vodi glas naratora, a popraćen je tekstom na zaslonu ekrana u pozadini, koji dobro funkcionira, pogotovo u sceni s indijancima, kada ekipa apsolvira “indi šprehu” u stilu waka – jawaka, odnosno “avajo na topot topot wells fargo end co chichi owa” (oduvijek sam htio iskoristiti ovu rečenicu upamćenu iz jednog stripa o Umpah – pahu, koja opisuje dolazak poštanske kočije Wells Fargo and co. ususret Indijancima – sic!).
Ima, naravno, još mnogo toga u ovoj predstavi što nismo spomenuli, čega se uopće nismo ni dotaknuli, a imali bi se itekako još koječega dohvatiti s obzirom da traje točno tri sata. Jest, dobro ste čuli tj. pročitali, pune 3 ure! Ali, pazi ovo, ta tri sata prođu vam u trenu, u hipu, uz smijeh i suze (od smijeha), i vi se pitate zar je već gotovo? Pa glazbene numere, koje su odlična parafraza špageti westerna a la Sergio Leone i rani Clint E., pa duhovite referencije na zbilju, pa sva ta očajnička potraga za smislom života, potreba za pripadnošću nekomu, nekoj grupi ljudi, pa još mnogo toga. I to cut a long story short, “Kauboji” su pravo otkrovenje hrvatskoga suvremenog teatra. I time smo sve rekli, pametnomu je time sve rečeno i sve mu je jasno. Još mu samo nije jasno, ako je predstavu propustio, kada će ju i gdje moći što prije pogledati?!