Popović: Velika je vjerojatnost da ću se vratiti u Zadar

Kada je o košarci riječ, s Markom Popovićem možete pričati od jutra do sutra. Zadarskim rječnikom, reklo bi se da mu je na meniju za doručak, ručak i večeru. Sa 31 godinom i 14 punih seniorskih sezona iza sebe, jednako kao i onda, kada je kao dječačić prvi put bacio loptu u koš i divio se majstorijama oca Petra i rođaka Arijana Komazeca.
Sa Žalgirisom, u kojemu je proveo posljednje dvije, a ukupno četiri godine i najtrofejniji je stranac u povijesti kluba, igrao je 11 finala i pobijedio 10 puta. Zaključno s prvenstvom Litve ove sezone, u kojemu je klub iz Kaunasa pomeo vječnog rivala Lietuvos Rytasa s 4-0.
– Uvijek je lijepo osvojiti bilo kakav trofej, a ja sam ih osvajao manje-više u svim klubovima. Možda je zbog mene, možda i nije, ali ne vjerujem da je baš tolika slučajnost – kaže Popović.
– Spreman sam igrati na visokoj razini sigurno još dvije-tri godine, a možda i četiri-pet. Poznajem svoje tijelo, ono nije zapušteno, cijelo ljeto radim. Izgubio sam dvije godine sredinom dvadesetih dok mi to nije došlo do glave. Da sam i tada radio ovako, moje bi tijelo danas bilo u još boljem stanju.
Gdje ćete igrati sljedeće sezone?
– Imam mnogo kontakata, ali ništa konkretno na stolu. Činjenica je da više nisam toliko prioritetan, nego je tu moja obitelj. Ako je baš velika razlika u novcima, ići ćemo za tim. Ako ne, onda za životom. Novci više nisu presudni u mojoj karijeri.
Iz godine u godinu provlači se teza o Popovićevu povratku u Zadar. Kolika je vjerojatnost?
– Vrlo velika. Voljan sam i željan vratiti se u Zadar. Nisam igrač koji će se ugasiti, doći tu odigrati posljednju sezonu i ništa ne dati klubu. Doći ću doslovno igrati besplatno i pomoći momčadi i mladim igračima. Nikada neću tražiti neke novac, nego samo tretman da mogu izdržati cijelu sezonu kako treba. Ništa drugo mi neće trebati. Bitno mi je da sam kući i da mogu pomoći, jer sam ovdje počeo i ovaj klub mi je puno dao.
Je li to moguće već ove sezone?
– Mala je vjerojatnost, jer imam ambicije igrati Euroligu. Ne bih volio doći u Zadar kao najstariji igrač sa 33-34 godine pa da sve padne na moja leđa. To ne dolazi u obzir. Treba dovesti dobrog Amerikanca, Marka Banića, Roka Stipčevića ili nekog takvog, tko može biti nositelj, a pored takvih sam i ja bolji igrač. Ali niti jedan igrač na svijetu ne može sam biti opasan. Danas se košarka igra sa svih pet igrača. Nema više onoga: »Evo ti lopta u ruke pa sam dobij utakmicu.« To nitko ne može.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU