Paška čipka i benediktinke vezane neraskidivom niti

Benediktinski samostan utemeljen je 1318. godine, a 1579. godine u samostanu je počela s radom škola za žensku djecu u kojoj se podučavalo čitanje, pisanje i čipkarstvo. Časna majka Rozarija Gligora kaže kako se čipka u samostanu izrađivala dok se samostan nalazio u starom gradu Pagu, a sve je počelo kada je u samostan iz Venecije došla benediktinka koja je znala šivati čipku i svoje je znanje prenijela drugim benediktinkama

Pag je jedno od središta čipkarstva u Hrvatskoj,  paška čipka je mnogima dobro poznata, no manje je poznato kako je ta izuzetna rukotvorina nastala i održala se  u Benediktinskom samostanu  Sv. Margarite. Benediktinski  samostan utemeljen je 1318.  godine, a 1579. godine u samostanu je počela s radom  škola za žensku djecu u kojoj  se podučavalo čitanje, pisanje  i čipkarstvo. Časna majka Rozarija Gligora kaže kako se  čipka u samostanu izrađivala  dok se samostan nalazio u  starom gradu Pagu, a sve je  počelo kada je u samostan iz  Venecije došla benediktinka  koja je znala šivati čipku i  svoje je znanje prenijela drugim benediktinkama.
   Važan izvor zarade
– Redovnice su razvile vrlo  bogatu i raznoliku djelatnost,  a među ostalim su podučavale  čipkarstvo, a čipka se prodavala u Mlecima i kasnije u  Austriji. Zbog toga su redovnice zaslužne što se čipkarstvo  proširilo u gradu Pagu i postalo važan izvor zarade mnogih paških obitelji, kaže časna  majka Rozarija Gligora.
Njene riječi potvrđuje prof.  dr. Miroslav Granić s Filozofskog fakulteta u Zadru,  najveći autoritet za povijest  Paga.
– Odgojna djelatnost ima  dugu tradiciju u ovom samostanu. U paškom je samostanu  stoljećima djelovala privatna  škola za poduku ženske djece.  U vizitaciji iz 1603. godine  izričito se govori da redovnice  podučavaju žensku djecu. Ta  se djelatnost nikada nije prekidala pa ni za francuske okupacije 1807. godine kada opatica Marija Ivana Mirković  pismeno priopćuje vlastima  da se u paškom samostanu  ženska djeca besplatno podučavaju u čitanju, pisanju i  ručnim radovima, posebno  čipkarstvu. Poznate paške čipke su i nastale u ovom samostanu, navodi prof. dr. Miroslav Granić.
Časna majka Rozarija Gligora kaže kako se krajem 19.  stoljeća čipka napravljena u  samostanskoj školi nosila na  izložbe u Zadar. Učenice su  radile za crkvu, ali i za prodaju, a u samostanu se čuvaju  neki njihovi radovi kao što su  tavaja i komplet za crkvu od  čipke. Prije četiri godine u  samostanu je obnovljena škola paške čipke, a polaznice  podučava Urica Orlić, čipkarica koja više od četrdeset  godina podučava šivanje  paške čipke.
– Imamo 16 polaznica, a to  su tri časne sestre, Rozarija,  Placida i Ilinka, osam žena iz  Paga, tri iz Vlašića i dvije iz  Novalje. Samo dvije uče čipku  od početka, a ostale već znaju  šiti i ovdje se s tetom Uricom  usavršavaju. To je nastavak  tradicije koja je prekinuta nakon Drugog svjetskog rata,  kaže časna majka Rozarija  Gligora.
Samostanska škola
Samostanska škola se nalazila u zgradi u Koludraškoj  ulici koja je nakon Drugog  svjetskog rata nacionalizirana  i u njoj se nalaze županijski  uredi. No, uredi će se uskoro  preseliti u novi prostor, a zgrada će se vratiti samostanu.
– U zgradi u Koludraškoj  ulici, nakon što se ona vrati  samostanu, želimo urediti sobu za šivanje čipke, navodi  časna majka Rozarija Gligora.
Premda zna šivati, časna  majka Rozarija Gligora sudjeluje u radu škole jer svoje  znanje želi usavršiti.
– U samostan sam došla s  trinaest godina, nakon što sam  četiri godine išla u gradsku  školu. Kada sam došla u samostan još je bilo puno Paškinja u samostanu koje su šile  čipku. Mene je šivanje čipke  naučila pokojna sestra Filomena, Marica Crljenko. Dosta je šivala i sestra Tereza  Meštrović. 
Poslije Drugog svjetskog rata smo puno šivale za jastučnice i plahte za prodaju  kako bismo mogle živjeti, navodi časna majka Rozarija  Gligora.
U skromnoj, ali ugodnoj sobi u Benediktinskom samostanu čipkarice pažljivo  slušaju učiteljicu Uricu Orlić  koja im prenosi svoje bogato  znanje i iskustvo. U samostanu tako ponovno nastaju  paške čipke, baš kao i nekada,  u vrijeme dok je djelovala samostanska škola zahvaljujući  kojoj je Pag postao poznat po  vrijednoj rukotvorini koja se  nalazi na UNESCO-ovom popisu nematerijalne baštine  svijeta. Povratkom u staru  zgradu u Koludraškoj ulici samostanska škola će se vratiti  tamo gdje je stoljećima bila,  na mjesto iz kojeg je paška  čipka ušla u život Paškinja i  Pažana i postala dio tradicije  koja se održava gotovo pet  stoljeća.