Oživljena burna prošlost Ravnih kotara

Riječ je o projektu koji svojim obilježjem objedinjuje cijeli prostor Ravnih kotara pa stoga želimo u daljnji razvoj uključiti općine i gradove tako da daju svoje predstavnike. I nekad su serdari na ovim prostorima bili svojevrsni obnašatelji, kako vojnih tako i sudskih te civilnih zadaća, ističe Radoslav Bobanović

U tijeku su posljednje pripreme za osnutak udruge “Ravnokotarski serdari”, društva koje će vjerno predočiti razdoblje od šesnaestog do sredine osamnaestog stoljeća na ovim prostorima i na taj način doprinijeti pozitivnoj promidžbi Zadarske županije i Ravnih kotara u zemlji i u svijetu.
Inicijatori ovog projekta su Radoslav Bobanović, Anka Bobanović, Žaklina Kutija, Mirjana Bobanović, Dragan Kutija i Rajna Bobanović, koji su 2007. godine tadašnjem Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka prijavili projekt “Rekonstrukcija nošnji ravnokotarskih serdara. Projekt je prihvaćen, a sredstva za njegovo financiranje u iznosu od 230.000 kuna je odobrila Svjetska banka, dok je trideset tisuća kuna osigurala općina Polača.
Provedba rekonstrukcije povjerena je KUD-u “Gradina” iz Polače s kojim je potpisan i Ugovor o donaciji. Da bi se rekonstrukcija pravilno provela u Polači je postavljen originalni tkalački stan. U Polači su se izrađivali odjevni predmeti od sukna i lana i plele kalce, drugi djelovi opreme izrađivani su u Otočcu i Sesvetama. Izrada nošnji je danas u završnoj fazi, a u tijeku je nabava obuće i oružja.
U tijeku nabava oružja
– Riječ je o projektu koji svojim obilježjem objedinjuje cijeli prostor Ravnih kotara pa stoga u daljnji razvoj želimo uključiti općine i gradove tako da daju svoje predstavnike. I nekad su serdari na ovim prostorima bili svojevrsni obnašatelji kako vojnih tako sudskih i civilnih zadaća. Nakon Krbavske bitke, Hrvatska ovdje nema svoju vlast i dva stoljeća su domaći serdari bili ujedno i nasljedni i izabrani dužnosnici, u vremenima ratova između Mletačke Republike i Turaka, kazao nam je Radoslav Bobanović.
Plan ustroja buduće udruge tako predviđa da na osnivačku skupštinu po dva svoja predstavnika pošalju općine Privlaka, Vrsi, Ražanac, Posedarje, Poličnik, Zemunik, Škabrnja, Sukošan, Bibinje, Galovac, Stankovci, Lišane Ostrovičke, Sv. Filip i Jakov i Pakoštane. Gradovi Nin, Zadar, Benkovac, Biograd na moru i Obrovac bili bi zastupljeni s po tri predstavnika, a općina Polača zbog svojih donatorskih i pokretačkih prava može predložiti četiri člana, čime bi Skupština brojila 47 osoba.
Osim ustroja koji će Udruga imati u skladu s uobičajenom zakonskom regulativom RH, posjedovat će i specifičnost, vojnu postrojbu s dvije ravnopravne formacije od po sedam pripadnika. Svaka će imati svog serdara, harambašu, kapetana i po četiri vojnika – serzenta. Serdare bira Skupština, a oni dalje sami oblikuju svoju postrojbu u skladu s tradicijom i izvornom podjelom na “Gornji i Donji Kraj”.
Prvi cilj nabaviti konja
Radoslav Bobanović predviđa održavanje Osnivačke skupštine tijekom ožujka, a na ovogodišnjim Županijskim danima bi se ravnokotarski serdari predstavili javnosti u svoj svojoj raskoši. Jedan od prvih ciljeva Udruge će biti i nabava konja bez kojih nema originalne postrojbe toga doba.
– Sve ovo je k tome i dio jednog dugoročnijeg projekta, koji bi se trebao nastaviti obnovom starohrvatskih utvrda za koji je već izrađena foto dokumentacija monografija pod nazivom „Skriveno kameno blago Bukovice i Ravnih kotara”, koju je izradio Tomislav Marijan Bilosnić i koja je prvi korak u nastavku novog vrednovanja naše baštine u suvremenim uvjetima, ističe Bobanović.

 SERDARSKA KUĆA NA ZADARSKOJ TRŽNICI

Iako je izraz “serdar” prvi put zabilježen 1654. na zboru lige u Grusima na kojem je donesen Krajiški statut, Mlečani su domaće ljude, prebjege s turskog teritorij za borbu počeli organizirati znatno ranije. U početku je bio samo jedan serdar, a nekoliko harambaša. S vremenom su se ustalila po dva serdara, za Gornji i Donji kraj. Gornji kraj ili kotar su činili Ljubač, Ražanac, Radovin, Vinjerac, Posedarje, Budim, Badanj i Starigrad. Srednji kotar se sastojao od Dračevca, Crnog, Bokanjca, Dikla, Kožina i Gruha, a katkad mu se pridodaju i Bibinje i Sukošan koji inače spadaju u Donji kotar s Pakoštanima, Biogradom, Sv. Filipom i Jakovom, Turnjem, Sv. Petrom i Vranom. Knez posedarski imao je titulu guvernadura Nina i bio zapovjednik svim serdarima. Koliko su serdari bili samostalni najbolje svjedoči primjer kad je providur Mocenigo pokušao reformirati njihov ustroj, da su oni to odbili i žalili se duždu i senatu koji su poništili providurove odluke.
Serdarska služba u Dalmaciji nije u potpunosti nestala ni nakon okončanja mletačko-turskih ratova, nego su kao svojevrsni oružanici ostali nazočni u ovom prostoru sve do formiranja austrijskog oružništva 1850. godine.
Najpoznatiji serdari bili su iz obitelji Smiljanić koji su u zadarski kraj došli iz Udbine. Iliji Smiljaniću darovao je mletački providur kuću čiji se slikoviti zidovi i danas vide na zadarskoj tržnici. Članovi obitelji imali su grobnicu u crkvi sv. Dominika.
Poznati su i serdari iz obitelji Mitrović-Janković, Mandušić i Močivuna koje je opjevao Andrija Kačić Miošić kao i Klanca od Novoga i Dujasa Babića iz Pridrage. Poznati su još i Ivan Čačić, Matija Milković, Ivan Šopa, kao i harambaše Frane Mirčetić, Mate Pančić i Grgo Lepur.