Osma medalja velikog borca

Nisam niti malo iznenađen niti sam sumnjao u njega. Nakon svih priprema koje smo prošli, fizičkog, psihičkog i tehničko-taktičkog rada, znao sam da on to može – kaže trener Svemir Mrvičić
Danil Domdjoni je svjetski prvak! Biogradski borac proteklog je vikenda u japanskoj prijestolnici, Tokiju, suvereno pokorio svijet. U svojoj kategoriji do 60 kg, Domdjoni je odradio pet borbi i sve je dobio uvjerljivo, da uvjerljivije nije mogao. Redom su padali Nijemac Heimann (4:1), Kolumbijac Rendon (5:3) i Pakistanac Jalbani (2:0), potom Brazilac Brose (9:2) u polufinalu i na koncu Kazahstanac Asadilov (5:1) u velikom finalu.
– Sve borbe Danil je dobio vrlo uvjerljivo, pa tako i finalnu, te je na zaista impresivan način postao svjetski prvak. Ja sam to očekivao. Nisam niti malo iznenađen niti sam sumnjao u njega. Nakon svih priprema koje smo prošli, fizičkog, psihičkog i tehničko-taktičkog rada, znao sam da on to može – komentirao je jučer veliki uspjeh svoga borca trener Svemir Mrvičić.
Svjetska kruna vrh je vrhova, a do takvog ostvarenja može se doći isključivo radom, radom i samo radom.
– Počeo je u malom klubu, u mojoj školi s mojim stilom rada, a svi naši borci su prepoznatljivi i po stilu i po rezultatima. On je bio najustrajniji od svih i na kraju mu se sve to vratilo. To je četrnaest godina sustavnog i kvalitetnog rada i kad-tad se moralo isplatiti. Najsretniji sam jer smo došli do ostvarenja jednog sna koji sam prvo ja sanjao, a potom sam ga prenio na njega. Konačni cilj bio je dupla kruna (europski i svjetski prvak, pr.a.) i to smo ove godine ostvarili. Ovo je njegova osma velika medalja ne uključujući državna natjecanja – kaže Mrvičić koji je i sam vrlo emotivno doživio veliki uspjeh svoga borca.
Velike male sredine
– Ovo je i za mene velika stvar i mogu slobodno reći da je to vrhunac moje karijere. Ovakav rezultat je san svakog trenera, a naročito se ponosim time što mogu reći da sam prvi trener u Hrvatskoj koji je stvorio osvajača europske i svjetske krune u hrvatskom klubu.
Sve je krenulo iz malog biogradskog Karate kluba B čiji je Domdjoni član još od 1995. U čemu je ključ uspjeha?
– Svaki trener ima svoj stil. Za mene je uspjeh kada čovjek kao što je on prihvati moj način rada i dođe do ovako velikog ostvarenja uz sve one probleme koje smo imali još od vremena kada smo bili bez dvorane. On je prihvatio moj način rada i treninga, a to je vrlo težak rad. Uz spartanski rad na fizičkim pripremama vrlo važna je bila ova posljednja godina kada smo puno radili na psihološkim pripremama. Tu sam, moram priznati, igrao dosta hazarderski. Mogli smo ili osvojiti zlato ili negdje pogriješiti i ostati bez medalje, ali očito nismo pogriješili – kaže Mrvičić i pritom naglašava još jednu vrlo važnu stvar.
– Dokazao sam i sebi i drugima da se u Hrvatskoj mogu stvarati veliki borci, veliki sportaši i veliki rezultati u malim sredinama.
Prvak sam svijeta
Premda žali što nije putovao u Tokio sa svojim borcem, Mrvičić kaže kako je ovo još jedan dokaz Danilove kvalitete.
– Već sam naglasio kako smo najviše radili na psihološkim pripremama. Upravo iz tog razloga htio sam vidjeti može li on sam ostvariti ovakav rezultat. Ako ga ostvari, a ostvario ga je, onda smo završili jedan ciklus. Stvorio sam borca koji može ostvariti velike stvari bez mog prisutsva i to je za mene kao trenera velika stvar. Uz to, ovaj tjedan imamo i dva državna prvenstva, juniorsko i kadetsko, tako da sam morao voditi svoje borce koji još nisu dovoljno stasali da sami to odrađuju.
Prvi Danilovi dojmovi bili euforični, znao je da može ostvariti svoj cilj, ali kada je u tome i uspio još mu je trebalo neko vrijeme da shvati što je zaista napravio.
– Nazvao me i rekao “prvak sam svijeta”. Velika je to euforija, veselje, neopisiv osjećaj, naročito kada je stao na postolje i primio medalju uz hrvatsku zastavu i hrvatsku himnu. On je već navikao na velike rezultate, ali biti svjetski prvak to je nešto uistinu posebno. To je vrh vrhova.

 SUTRA U HRVATSKOJ

Domdjoni se u Zadar vraća kasno noćas ili sutra, a nema sumnje da će mu Biograd i ovoga puta, kao i nakon europskog prvenstva, prirediti veliko slavlje što je on apsolutno zaslužio. Što nakon toga?
– Nakon što malo prođe ova euforija nastavljamo dalje. On mora braniti ove osvojene medalje, a vjerojatno ću ga malo uključiti i u trenerski rad s mladima. Kada dođete u vrh morate tamo i ostati, a trener je najsretniji kada stvori najboljeg među najboljima. Karate je vještina, a sportsko natjecanje je samo jedan segment te vještine. Najdraže mi je što sam uspio svoju vještinu prenijeti na njega i napraviti tranziciju u sportski karakter, to je savršenstvo – kaže Mrvičić.

 DOMDJONI: SVE MI SE ISPLATILO

– Presretan sam, ne mogu ovako vruće glave uopće išta reći. Sve je prošlo odlično, osjećao sam se fenomenalno na tatamiju. Nakon europskog zlata, sada i svjetsko, ma gotovo da ni sam ne mogu vjerovati. Imao sam dosta problema s ozljedama, no na kraju se sve isplatilo – kazao je Danil Domdjoni i dodao:
– Početak finalne borbe nije bio toliko uvjerljiv, no nakon početnog ispipavanja snaga odlijepio sam se i tako praktički riješio pitanje pobjednika. Ne mogu izdvojiti niti jednu borbu, sve su bile dosta teške, bez obzira na konačan ishod. Nisam poznavao niti jednog suparnika, ni s jednim se prije nisam susreo. Sada nam sljedeće godine slijedi Europsko prvenstvo u Zagrebu i tu moramo ponovo biti na vrhunskoj razini – zaključio je Domdjoni.