“Nismo se bojali, imali smo u sebi prkos i ljubav prema svome gradu!”

U tjednu obilježavanja Dana obrane grada Zadra zadatrske braniteljske udruge jučer su organizirale Spomen hodnju 1. linijom obrane Grada, od spomen obilježja na Trgu sv.  Šimuna i Tadije na Bokanjcu  do Dračevca, mjesta gdje i  danas stoji pogođen tenk –  simbol obrane Grada te  Ploče u bunker Stipčević  gdje je upriličena izložba.
Unatoč velikom broju  udruga proizašlih iz Domovinskog rata, u nedjelju ujutro skupila se tek nekolicina  branitelja koji su krenuli  pješačiti 12 kilometara, koliko je prije 25 godina bila duga prva linija obrane Zadra.  Moglo se prije početka same  hodnje čuti kako se ove godine okupio najmanji broj  sudionika. Oni koji su došli  ponosno su, nakon kratkog  prigodnog programa krenuli  koračati prema Dračevcu. Program započeo je himnom, nakon čega su pročitana imena svih poginulih  branitelja i civila sa zadarskog područja.
– 6. listopad je bio važan  dan za obranu Zadra i u tome smo uspjeli. Međutim,  uvijek to ističemo, koliko je  lijepo da se vidimo mi živi  koji smo u tome sudjelovali,  toliko je važno sjetiti se svih  onih koji su dali svoje živote  u obrani Zadra. 6. listopad  112 brigada kojom sam zapovjedao imali smo osam  poginulih, a to dovoljno govori o neprijateljskom napadu, o njegovoj snazi, okrutnosti. U to smo vrijeme napadani sa kopna, od strane  9. kninskog korpusa, sa mora od tadašnje JNA i sa žestokom udarima zrakoplovstva po cijeloj liniji obrane  od Ploče do Bokanjca. Neprijatelj je okrutno gađao  spomenike, Bolnicu, dječji  odjel, hotel Kolovare. Sve to  su izdržali hrvatski branitelji  tadac razvrstani u tri osnovne postrojbe koje su branile  Zadar, 112. brigada, 4. gardijska brigada i policijske  snage u postrojbi Poskoci,  specijalna policija PU zadarske, uz pomoć mještana, samih Zadrana i mještana  Ploča, Dračevca i Bokanjca,  prisjetio se Marko Čulina,  bivši zapovjednik 112. brigade.
Upravo su mještani imali  značajnu ulogu jer su prije  otpočinjanja borbi za obranu Zadra utvrđivali crtu  obrane te su linijom talijanskih bivših bunkera uspostavili vezu i pripremili sve za  napad koji se dogodio 4., 5. i  6. listopada.
Tijekom Spomen hodnje,  u znak sjećanja, povorka se  na putu do Dračevca zaustavljala na mjestima gdje su  stradali branitelji i civili,  pročitanja su njihova imena,  palile su se svijeće i polagalo  cvijeće.
– Vrijednost obilježavanja  ovih događaja jest prenijeti  ih na mlađe naraštaje, na  srednjoškolce, sportske kolektive i sve one koji trebaju  znati i cijeniti što je napravljeno prije 25 godina kako  bi se Zadar dalje razvijao u  slobodnoj i demokratskoj  Hrvatskoj, napomenuo je  Čulina.
Od 1. listopada do 8. listopada 1991. godine, ukupno  je stradalo 45 vojnika i civila,  a 202 ih je bilo teže i lakše  ozljeđeno.
– Neprijatelja smo tada  imali u samom gradu. 10-ak  vojarni u Zadru bile su pod  neprijateljkom okupacijom.  Nešto vojarni smo od 14.  rujna do 21. rujna osvojili i  uzeli naoružanje, to su vojarna na Crvenim kućama,  bivši dom JNA, bivši dom  ratnog zrakoplovstva, hotel  Iž, ali tri najveće, sadašnja  vojarna Stjepan Radić, bivša  vojarna Đuro Đaković, Ante  Banina bile su utvrđene i iz  njih je gađan grad i ubijani  civili. Kninski korpus je  došao do prve linije grada,  pokušao ući u grad, ali  uništavanjem tenka na  Dračevcu, 6. listopada kojeg  je uništio pripadnik 4. gardijske brigade Željko Vujić,  zaustavljen je njihov napad i  odustali su od daljnjih napada zbog velikih gubitaka u  ljudstvu i tehnici. To je bila  naša pobjeda koje tada nismo bili ni svjesni. Sada je  želimo dostojanstveno obilježiti jer je ovo jedan od najznačajnijih datuma u povijesti Zadra, istaknuo je Čulina.
U ime organizatora, Ivan  Matak, kazao je kako im je  jučerašnji dan, dan ponosa,  dan sjete, dan žala za prijateljima i suborcima.
– Svaku godinu sudjelujem  u hodnji jer sam i sam bio  sudionik obrane grada. Prije  25 godina smo se skupili, bili  smo mladići u trapericama,  bilo nas je određen broj, a  imali smo možda 10 posto  oružja za sve pripadnike.  Mijenjali smo se na  stražama, pomagali jedni  drugima. Bio nam je ponos  braniti grad, nismo se bojali,  imali smo u sebi prkos i ljubav prema svome gradu što  nas je na kraju i zadržalo, kazao je Matak.
Svake godine na obilježavanje obrane Dana grada Zadra dolazi i Ivan Perica  Nambe, tajnik Udruge Termita. On je i pripadnik grupe koja je 1991. godine branila Bokanjac do Čubrijana  prema Crnom.
– Bio sam u poznatom vodu Kruševo koji je bio u sklopu 3. bojne Imotski. Ponosan sam na današnji dan i  na sve što hrvatska vojska i  udruge čine za naše domoljublje i našu lijepu domovinu Hrvatsku, rekao je Nambe.