Mnogo je trofeja za podijeliti

Zadarski navijači imaju nešto više razloga za optimizam nego prije dva mjeseca, no sada prave bitke Zadrane očekuju u gostima i za očekivati je da iskoriste ovaj zalet koji su uhvatili
Nešto malo mira momčad Danijela Jusupa priskrbila je sebi posljednjim pobjedama u A-1 ligi za prvaka. Skor od 8:0 i vrh prvenstvene ljestvice definitivno je veliki pomak u odnosu na katastrofe koje su se događale u posljednjim kolima regionalne lige. Osim što se momčad promijenila i “fizički”, odlaskom Micaha Downsa i Damira Rančića, promijenjen je i karakter. Tako su pobjede u završnici protiv Cedevite i Cibone te gostujući uspjesi protiv nešto slabijih, ali neugodnih i motiviranih, hrvatskih momčadi, sigurno na stranu maknuli onaj strah koji je tekao venama zadarskih igrača pred Ligu za prvaka.
Jusup krenuo
Sigurno je dobar ždrijeb koji je Zadru u početku doveo sve NLB-ligaše kod kuće dao svoj danak, no za Zadar su pobjede protiv Cibone, Zagreba i Cedevite, nakon ovakve sezone, same po sebi uspjeh. Čini se da je Jusup pohvatao konce i da su se igrači priviknuli na njegov način rada. Činjenica da je otišao Downs, a nakon toga zatražio raskid ugovora i Rančić oblikovala je momčad u jednom sasvim drugom svjetlu od onog kojeg je prije sezone zacrtao bivši trener Zadra Zmago Sagadin. Od mnoštva rotacija, došlo se na to da Jusup u rotaciji igra sa sedam igrača te da u svakoj utakmici barem njih troje igra gotovo svih 40 minuta. S jedne strane to može dobro djelovati na igrače, jer znaju da imaju dovoljan kredit i da im eventualna pogreške neće biti automatski izlaz iz igre, no s druge strane postavlja se pitanje hoće li igrači do kraja sezone uspjeti zadržati relativno visoku razinu igre koju prezentiraju u zadnjim kolima. Na kraju krajeva sama činjenica da većina europskih trenera koje vode momčadi iz najjačih europskih liga igraju s desetoricom (pa i više) igrača od kojih rijetko tko prelazi 30 minuta u prosjeku govori kako se danas košarka ipak oblikovala u igru u kojoj igra mnogo više igrača u rotaciji nego prije pet, deset ili 20 godina.
Krah Zagreba
Primjer raspada jednog sustava je i momčad Zagreba, gdje je trener Denis Bajramović u igri držao 5-6 igrača tijekom čitavih 40 minuta (iako je na klupi imao niz kvalitetnih igrača) i na taj način djelovalo dobro dok nije došla završnica sezone. A onda su krenule ozljede, porazi, umor, tromost i Zagreb, osim što je imao veliku sreću u Kupu, više nije dobio važnu utakmicu. Unatoč za naše uvjete jakom sastavu (i bez Tomića) i brojnim igračima (pogotovo na vanjskim pozicijama), nisu uspjeli uhvatiti završnicu NLB lige, iako su tijekom većeg dijela sezone bili pri samom vrhu, nisu uspjeli doći do završnice slabog Eurochallenga, a u Hrvatskom prvenstvu su već poraženi kod kuće od Cedevite, a o katastrofi u Zadru ne treba niti govoriti.
Za očekivati je da Zadar neće doživjeti takav pad, jer se ipak čini da su kvalitetne pripreme i kvalitetan stručni stožer (vezan za fizičku spremu) učinili dobar posao, no bilo bi bolje za Jusupa da smanji minutažu igračima barem na 33-34 minute, barem da nositelji imaju koju minutu predaha pa da u završnici mogu biti svježiji. Igrači poput Škifića, Marčinkovića i Bilana trebali bi možda dobiti po 4-5 minuta, ali opet u to vrijeme i ti igrači bi trebali reagirati bolje nego što su reagirali do sada, jer nekoliko minuta je dovoljno da se cijela utakmica okrene.
U svakom slučaju zadarski navijači imaju nešto više razloga za optimizam nego prije dva mjeseca, no sada prave bitke Zadrane očekuju u gostima i za očekivati je da iskoriste ovaj zalet koji su uhvatili. Hoće li im dobro doći prvenstvena pauza ili ne, vidjet će se uskoro.
Zadranke i Puntamičani
Malo u sjeni se provukla završnica A-1 lige za ostanak košarkaša i košarkašica. Borik je suvereno osvojio prvo mjesto i završnicu sezone odigrao na vrhuncu forme. No, stječe se dojam da su mogli i u Ligu za prvaka. Manje, više, Neven Plantak složio je momčad kakvu je i htio, iz Zadra su dobili dva kvalitetna igrača. Iako su se prestali baviti košarkom Marko Žorž i Miro Dundov, vratio se Ive Ivanov koji je posljednjih sezona bio ponajbolji igrač lige, a napokon su dobili i odlične uvjete za trening. Iako imaju nekoliko igrača koji nikad nisu igrali ovaj rang, igrači poput Devića, Mrve, Ivanova, Jurjevića, Dražovića, Pavića dovoljno su kvalitetni i iskusni. S obzirom da Borik dobiva i poprilično mnogo novca od Grada (milijun i pol kuna) i to se povećava s godinama, postavlja se pitanje može li se i dalje samo ostanak u ligi smatrati uspjehom.
S druge strane u potpunosti je opravdala očekivanja mlada ekipa ŽKK Zadar. Iako im je otišla najbolja igračica Ina Marin te se ozlijedila Marina Akšamović, koja je jedini pravi centar. Iako imaju daleko najmlađu ekipu u ligi, odličan rad Marije Mazije, Branimira Peričića i Rajka Vidakovića još jednom je došao do izražaja. Zadranke će i iduće sezone igrati u A-1 ligi.
NBA i ostali
Osim završnice hrvatskog prvenstva završavaju sve važne stvari na svjetskoj sceni. Završno ludilo NBA je krenulo. Najbolji košarkaši na planeti ponovno će pružiti savršenstvo igre i usrećit će milijune gledatelja i, vjerujte, najbolje ćete proći ako nemate svog favorita i samo uživate u košarci. I, svi oni koji kažu da je NBA bezvezna košarka (kao mnogo griješe) i svi oni koji kažu da “tamo nitko ne može iz daljine pogoditi koš” nek samo pogledaju statistiku ili koju utakmicu.
Protekli vikend je Valencija našeg Nevena Spahije osvojila prvi veliki europski trofej. Pobjedom nad Albom u finalu Eurokupa dovela je do ludila svoje navijače, a Spahija je još jednom potvrdio da je vrlo kvalitetan trener. Svaki klub kojeg je prihvatio igra je iznad svojih mogućnosti. Valencija drži četvrto mjesto u španjolskom prvenstvu, odmah iza euroligaša Barcelone, Reala i Caje Laboral. No, Spahija nema neke ekstra zvijezde u momčadi. Sve su to kvalitetni igrači, ali njihova najjača snaga, osim velikog zajedništva, je upravo Spahija.
Još jedan trener radi čuda, a to je Velimir Perasović. Pravo je čudo da u onakvoj besparici još drži na okupu onakvu momčad. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da su Gordon i Tomas među najboljim igračima Eurolige i vrlo su cijenjena roba, a prilično je tražen i Bogdanović. Sada će u Zagrebu pokušati doći do prve titule regionalne lige.
Rusi, Grci, Španjolci i Srbi imat će svog predstavnika na Final Fouru Europske lige. CSKA, Olympiacos, Barcelona i Partizan borit će se za titulu prvaka Europe. Četiri različite tipe košarke, četiri različita košarkaška razmišljanja. Barca je favorit. Tijekom cijele sezone gazila je sve pred sobom. Dugo u Europi neka momčad nije bila tako dominantna. Gotovo je užitak pratiti njihove akcije koje su automatizirane do savršenstva, a najzanimljivija je činjenica da je momčadi koja ima Navara, Lakoviča, Basilea, N’Donga, Morisa, Mickela, Rubija, Lorbeka…, glavna snaga savršena obrana.
Olympiacos je strašno jak. Pogotovo na centarskim pozicijama gdje imaju 6-7 vrhunskih igrača. A vani su Teodosić, Penn, Childress, Papaloukas, Beverley, Halperin… Često igraju i s tri playa, a najskuplji igrač Europe, Childress se potpuno aklimatizirao i, iako mu i dalje šut nije jača strana, sve ono ostalo što radi zaista je fantastično. CSKA nije autsajder, ali ako misle proći Barcu moraju dati apsolutno sve od sebe. Predvođeni s dva Amerikanca Langdonom i Holdenom, Litvancem Siskauskasom i našim Planinićem te vrlo pokretljivim centrima. Partizan je autsajder, ali bio je i prije. Kad vam je Dule Vujošević trener (i dalje ga posebno cijenim zbog prošlosezonske pressice u Višnjiku) onda je sve moguće.