Mirko Perković

U Klisu je 20. rujna 1873. rođen Mirko Perković, prosvjetni, kulturni i javni djelatnik. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Splitu, a studij bogoslovije u Zadru. Za svećenika zaređen je 5. veljače 1896. Iako se školovao za svećenika to je zvanje ubrzo napustio. Studij pedagogije završio je doktoratom 1901. u Beču. Kao profesor pedagogije i hrvatskog jezika djelovao je na obje zadarske gimnazije, s talijanskim (1904.-1905.) i hrvatskim nastavnim jezikom, a kasnije i na Učiteljskoj preparandiji u Arbanasima. Poslije pripojenja Zadra Kraljevini Italiji 1920. bio je profesor na šibenskoj gimnaziji (1920.-1924.), a potom je bio ravnatelj Učiteljske preparandije, koja je iz Arbanasa premještena u Šibenik. Iz političkih razloga smijenjen je 1927. i premješten na Reformnu gimnaziju u Kninu u kojoj je bio ravnatelj (1926.-1929.). U Zadru je zajedno s Ilijom Dizdarom pokrenuo pedagoški časopis Narodni učitelj, koji je izlazio kao mjesečnik od siječnja do srpnja 1914. Isticao se kao kulturni i javni djelatnik te je među inim bio voditelj pjevačkog odjela i član uprave u Hrvatskom sokolu, prvi je predsjednik HPGD Zoranić (1908.-1913.), te tajnik Matice dalmatinske (1908.-1910.), a potom i njen predsjednik (1911.-1920.). Članke različita sadržaja objavljivao je u zadarskim novinama Narodni List, Lovor i Naš List te kasnije u splitskom Novo doba. Autor je tri knjige: Priprava za život (Zadar 1917.) potom Narod (Split 1924.) te knjige Prvi slavenski prosvjetitelji Sv. Ćiril i Metodije (Split 1927.). Umro je 1951. u Kninu.