Ljerka: Krešo bi bio presretan

Malo tko danas zna za Franju Mihalića, Antona Kovu Stipančića i druge hrvatske sportaše koji su pronijeli slavu hrvatskog sporta diljem svijeta. Malo tko u Zadru zna za znamenite Zadarane čijim s eimenima diče njihove ulice. Oni danas nemaju memoriju koji bi mlađe generacije inspirirala da pođu njihovim sportskim putem. Krešimir Ćosić još je za svog života postao legenda, prije svega svojim stavom prema sportu, a onda osobnošću kojoj je smiješak uvijek bio otvarač srca onih koji su ga imali čat poznavati ili tek samo sresti. Pravo je, bez nepotrebnih trvenja, da dvorana na Višnjiku ponese njegovo ime.
Zadovoljstvo što je dvorana ponijela ime njenog pokojnog supruga, nije krila ni Ljerka Ćosić.
– Dugo se čekala ova dvorana. Zadar je dobio ono što je davno trebao dobiti, iako Jazine nikad nećemo zaboraviti. Sretna sam što dvorana nosi Krešino ime i mislim da je to bilo jedino normalno i za očekivati, jer je to zaslužio. Krešo je razmišljao o tome kako jednog dana, želi li Zadar postati veliki klub, mora izaći iz Jazina. Priznajem, Krešo to nije vidio u obliku dvorane na Višnjiku. On je više razmišljao o izlasku dvorane Jazine i njenom povezivanju prema Ravnicama, gdje se, po njemu, trebao napraviti veliki hotel za sportaše. O tome je imao velike planove još dok je bio u Zadru. Međutim, da je živ i da vidi sve ovo na Višnjiku, mislim da bi bio presretan, rekla nam je Ljerka.
Ćosić koja nije krila radost prem činjenici da Zadar u srcu još drži svoga „čovika”, čovika iz čijeg srca Zadar nikad nije izašao i koja mu je među posljednjim željama, kako kaže njegova supruga, bila ona: “… da mi je još jednom Kalelargom proći!”