Kako se nekad u Zadru iza ljetnog kina kupovao četrun

Stariji Zadrani rado se sjećaju vremena i vrućih ljetnih večeri kada se nakon završetka filma u ljetnom kinu odlazilo na pijacu u kupnju lubenica. To je bio mali ritual. Štandovi krcati ravnokotarskih lubenica složenih u velike hrpe i prodavači, isključivo proizvođači spremni da udovolje i najizbirljivijem kupcu.
Prvo je trebalo izabrati lubenicu oliti četrun. Ono, svi okrugli, jednaki s crnom korom. Tek kasnije su se pojavili duguljasti s zelenom korom, ali tada je vrag odnio sriću ljetnom kinu i prodaji četruna cijele noći na gradskoj pijaci. U prosjeku teže od pet do šest kilograma. Sorte Sugar Baby, izrazito slatkog i crvenog mesa. Bilo je i onih krupnijih sorte Panonija, u prosjeku od osam do deset kilograma, ali ove manje su najbolje “kurile”.
Kupiti četrun je bio pravi mali ritual. Kao što je rečeno, prvo bi se izabrao četrun. Zatim se pitalo prodavača – proizvođača koja je cijena. E tu bi dolazila na vidjelo trgovačka sposobnost kako kupca tako i prodavača. Moj prijatelj Ranko govori da bi se njegov otac Jure, kako bi spustio cijenu, s prodavačem znao cjenkati i nekoliko sati, dok su on i sestra morali stajati i činiti gricule na slatki četrun.
Cijena je dogovorena i tada na vagu, ali posao oko kupnje četruna time nije završio. Kada je bilo sve utanačeno i vagnuto, četrun je trebalo otvoriti da se utvrdi njegova kakvoća. To se činilo na sljedeći način: prodavač je u obliku trokuta, odnosno piramide načinio mali otvor na četrunu i izvadio jezgru. Tada bi najiskusniji iz ekipe kupaca probao kvalitetu robe. Ukoliko je bila zadovoljavajuća, posao je bio sklopljen i moglo se poći kući s četrunom na ramenu.
Davno je ustanovljeno da je dobro rashlađena i sočna lubenica prvoklasna namirnica za vruće ljetne dane. Jedni lubenicu svrstavaju u voće, drugi u povrće, ali za ovu priču to nije nimalo bitno. Također, davno je lubenica prepoznata kao unosna kultura na ravnokotarskim poljima, što je vidljivo s početka priče. Još i danas na zagrebačkim tržnicama kao brend se prodaju ljubačka i škabrnjska lubenica, iako se u Ljubaču lubenica proizvodi možda u nekom vrtliću.
Očito je lubenica postala dobar posao u kojem pojedinci vide dobru zaradu i zato se ovih dana prodaje na zidićima, štandovima, iz kamiona u svakom kvartu i na svakoj plaži, a trgovački lanci oglašavaju akcijske prodaje.