Jedan čovjek za cijeli život

U pravoj pošasti rastava bračnih zajednica, proslave zlatnog pira dođu kao “melem na ljutu ranu”. Doživjeti 50-godišnjicu braka prava je rijetkost i blagoslov. Uspjelo je to poznatom zadarskom mesaru, 75-godišnjem Pašku Biloglavu i njegovoj pet godina mlađoj životnoj družici Mariji.
– Iako nam život ne donosi uvijek samo lijepe i ugodne trenutke već i teškoće, probleme i iskušenja, sve to treba znati prihvatiti i prebroditi, a moja Marijica i ja smo to zajedno uspjeli. Obitelj je najvažnija i bez nje nema ničega. Sretni smo i zadovoljni jer smo uspjeli odgojiti troje djece, (Damir, Mojmir, Tomislav),  koja su sva, hvala Bogu, živa i zdrava, a imamo i šestero unučadi, (Mate, Petar, Ivan, Tina, Ana Marija, Petra), koji su nam uvijek pri ruci zatreba li nam što, pa tko može što više i poželjeti, mudro kazuje slavljenica Marija rođena Milin iz Briševa
Oboje potječu iz brojnih, radišnih i vrijednih obitelji. Marijica je imala dva brata i sestru dok je Paško imao dvije sestre i četiri brata. Upoznali su se nakon svete mise u Briševu na zavjetni blagdan, briševačku veliku pučku i crkvenu feštu Svetu Nediljicu.
– Uz to što je bio stasit, pravo muško, Paško je bio i pravi lisac, znao je osvojiti djevojku, priča Marijica ne odvajajući pogled sa svog “čovika”. 
 Na prvi su se pogled zaljubili i nekoliko mjeseci potom i oženili, jer kako napominju, prije se nije tako dugo “ofiralo” kao danas.
– Bila je ljepuškasta i puno zgodnija od današnjih misica i lažnog sjaja. Stalno sam mislio na nju, priznaje zemunički prosac Paško.
– Po moju smo Marijicu u Briševo iz Zemunika smo došli s autobusom. Crkveno vjenčanje smo imali u briševačkoj crkvi Gospe od Ružarija a državno u zemuničkom matičnom uredu. Bio je u to vrijeme veliko svadbeno veselje, preko 50 svatova. Bila su to drukčija vremena, prisjeća se slavljenik Paško čija obitelj ima čak 77 godina dugu mesarsku tradiciju. Započeo ju je još 1932. godine u Zemuniku njegov otac Nikola. Mesarski obrt nakon 11 godina rada u Mesoprometu nastavio je Paško, potom sin Mojmir zvani Mito prenoseći je i na četvrtu generaciju Biloglava, Paškovog unuka Matu.
– Otac Nikola 1950. godine otvorio je mesnicu u Zadru, dok smo brat Rudi i ja 1967. godine otvorili zajedničku mesnicu. Zajedno smo radili punih 20 godina, ponosno će Paško dodajući kako je njegova Marijica jedno vrijeme bila nosilac obrta jer su istovremeno u Zemuniku imali i gostionicu.
Ovi vrlo vedri i vitalni supružnici govore kako su u životu sve probleme nastojali rješavati razgovorom, bez povišenih tonova i svađe, te uz međusobnu toleranciju, strpljenje i opraštanje.
– Recept za sretan i dugovječan brak ne postoji. Malo se ljubiš, malo se svađaš, pomiriš se, prijeđeš preko toga. Valja poštovati jedno drugo, a ne stalno kontrirati jedno drugom. Dobar brak je i vidjeti jedno drugom boju života u očima, tvrdi vitalni slavljenik Paško.
Očito su  Marijica i Paško vidjeli i više, pravu sretnu šaroliku dugu. To su im poželjeli i brojni čestitari na svečanosti, a osim darova, cvijeća i torti svečarima su bili najdraži prijateljski zagrljaj i topli stisak ruke uz  “vidimo se na dijamantnom piru”. Veliku svečanost zlatnog vjenčanja, održanu u Zemuniku uz bogat stol, dodatno je rasplamsao Šime Ivčića trio Mirakul te se slavlje i veselje 80-ak uzvanika nastavilo, kako to i biva do kasno u noć. A kako i ne bi kad se itekako dobro zna da su supružnici Biloglav oduvijek izuzetno druželjubivi ljudi čija kuća je i danas često puna gostiju koje, kako kažu uvijek dočekuju s veseljem i nastoje im što više ugoditi.