Hrvatske tvrtke sve više zaostaju, samo tri posto ima strategiju za umjetnu inteligenciju

Danskoj su trebale samo dvije godine da gotovo 93 posto njezinih poduzeća uvede barem osnovnu razinu digitalne zrelosti. Zvuči impresivno, ali zanimljivije je to da su prije dvije godine tvrtke kod njih i kod nas bile na gotovo usporedivoj razini digitalizacije. Danas je dansko gospodarstvo dio ekosustava u kojem čak 92,5 posto poduzeća posluje s barem osnovnim stupnjem digitalne zrelosti. Hrvatska? U istom je razdoblju napredovala s 56 na 57,1 posto.

Razlika koja se prije činila kao zaostatak koji možemo nadoknaditi danas sve više izgleda kao ponor, i to u trenutku kada umjetna inteligencija ne samo da mijenja poslovanje, nego i ubrzava tempo kojim se digitalno razvijaju najuspješnija gospodarstva.

Neoptimistične brojke

Zašto Hrvatska zaostaje? Gdje su najveće prilike za domaće kompanije? I, možda najvažnije, kako je moguće da svega tri posto hrvatskih tvrtki ima formuliranu strategiju implementacije umjetne inteligencije? O tome smo razgovarali s Hrvojem Josipom Balenom, suosnivačem Sveučilišta Algebra Bernays i predsjednikom udruga HUP ICT.

Dok je udio hrvatskih malih i srednjih poduzeća s barem osnovnim digitalnim intenzitetom porastao s 56 na 57,1 posto između 2023. i 2025. godine, Nizozemska je u istom razdoblju skočila s 82,7 na 88,8 posto, a Španjolska, donedavno tržište usporedivo s Hrvatskom, poletjela je sa 60,5 na čak 75,4 posto.

– Španjolske tvrtke su bile relativno blizu, a danas su gotovo dvadeset postotnih bodova ispred nas, komentirao je Balen ove neoptimistične brojke.

Razlike postoje i unutar same Hrvatske. Umjetnu inteligenciju je lani koristilo tek 13 posto malih tvrtki, 26 posto srednjih, ali čak 40 posto velikih poduzeća.

– Evidentno je da veće tvrtke, koje više sudjeluju na međunarodnom tržištu, imaju razvijeniji osjećaj za međunarodnu konkurenciju, ali i da lakše osiguravaju sredstva za inovacije, istaknuo je Balen.

Hrvatski ICT sektor, dodao je, izrazito je izložen izvozu i jakoj konkurenciji, pa je osobito osviješten o nadolazećim promjenama, a iz tog razloga HUP ICT prepoznaje odgovornost da to znanje prenese i ostatku gospodarstva.

Kad je riječ o praktičnoj koristi za hrvatske tvrtke, Balen razlikuje ono što se osjeti odmah, od onoga što donosi vrijednost dugoročno.

– Najbrže vidljiva korist jest produktivnost, a najveća dugoročna vrijednost sposobnost stvaranja ili implementacije nečega novoga, što prije nismo mogli ponuditi, jer su nam istraživanja, analize i razvoj bili preskupi. Prema HUP-ovom istraživanju iz 2025. godine, čak 70 posto poduzeća UI vidi kao izvor konkurentske prednosti, no primjena zasad najčešće ostaje ograničena na prodaju, kreiranje sadržaja i marketing – dok prostor za napredak u temeljnim poslovnim procesima ostaje golem, naglasio je Balen.

Slično pokazuje i globalno Deloitteovo istraživanje za 2026. godinu: 66 posto anketiranih organizacija diljem svijeta već je ostvarilo koristi u produktivnosti, no tek 20 posto zabilježilo je rast prihoda.

– To dobro opisuje fazu u kojoj se svijet trenutno nalazi: lakše je ubrzati postojeći posao, nego osmisliti novi proizvod i tržište, pojasnio je Balen. Ključno pitanje koje bi svaka uprava trebala postaviti, smatra on, glasi: koji problem rješavamo, kako mjerimo rezultat i kako pritom stvaramo novo tržište?

Najveći rizik

Balen procjenjuje da će bez odlučnijih promjena jaz rasti, a ne smanjivati se.

– Tvrtke koje već imaju uredno strukturirane podatke o svim aspektima svog poslovanja, stručnjake i sposobnost ulaganja, mogu brže iskoristiti UI. Sama dostupnost tehnologije ne izjednačava sposobnost njezine primjene, upozorio je.

Najveći rizik vidi u poslovnim modelima koji se oslanjaju na jeftinu radnu snagu i cjenovnu konkurentnost umjesto na vlastite proizvode i znanje. Obrazac je to, kazao je Balen, koji treba mijenjati u svakom sektoru, uključujući i u turizmu.

Ipak, malu veličinu zemlje vidi i kao potencijalnu prednost – ako to omogući brže povezivanje poduzeća, znanosti i javnih sustava, uz brze rezultate u produktivnosti javne uprave, pravosuđa i zdravstva. S obzirom na to da korištenje UI alata nosi i ozbiljnu financijsku pozadinu, Balen je upozorio kako razdoblje snažnog financiranja iz Plana oporavka i otpornosti završava, a Hrvatska će ubuduće morati više pridonositi europskom proračunu. Zbog toga rast gospodarstva može doći isključivo kroz veća privatna ulaganja, izvoz i produktivnost, a ne kroz daljnje oslanjanje na javni novac.

Na pitanje hoće li umjetna inteligencija ublažiti manjak stručnjaka ili, naprotiv, povećati potražnju za novim znanjima, Balen povlači zanimljivu paralelu s ICT sektorom. Česta je zabluda da će tvrtkama trebati ista količina softvera kao danas, samo proizvedena s manje ljudi. U praksi se, tvrdi, događa suprotno – kad razvoj postane jeftiniji i dostupniji, otvaraju se posve nova tržišta koja su prije bila financijski nedostižna. Zato očekuje rast potražnje za kvalitetnim inženjerima, stručnjacima za podatke i kibernetičku sigurnost, pozivajući se i na izvješće Svjetskog ekonomskog foruma koje razvoj softvera ubraja među rastuća zanimanja budućnosti. Nešto vrlo slično moglo bi se dogoditi i u ostalim strukama – nakon što prođe prvi val upoznavanja s mogućnostima tehnologije, struke će se uvelike izmijeniti i stvorit će se uvjeti za nastavak rasta zapošljavanja.

Najveći teret te promjene u prijelaznom periodu, priznaje, osjetit će upravo mladi i početnici, i to sve dok obrazovni sustav ne postane »UI first« u vlastitim programima. Zato se HUP ICT, kaže, zalaže za povratak mjera poput oslobođenja od plaćanja doprinosa za zapošljavanje mladih do 30 godina.

Ako je potreban jedan podatak koji sažima stanje hrvatskog gospodarstva pred UI revolucijom, to je upravo ovaj: prema HUP-ovom B2B istraživanju, samo tri posto tvrtki ima formaliziranu strategiju za implementaciju umjetne inteligencije. Kao najveće prepreke poduzeća navode nedostatak vještina (30 posto), nepovjerenje i etičke dileme (24 posto), neprepoznavanje same koristi (23 posto) te troškove usvajanja tehnologije (17 posto).

– Dakle, često nedostaju znanje, poslovna odluka i osoba odgovorna za provedbu, naveo je Balen.

Neravnoteža ulaganja

Potpore i vaučeri mogu, smatra, pomoći manjim tvrtkama, ali ne smiju biti ono što određuje hoće li poduzetnik uopće početi razmišljati o vlastitoj konkurentnosti i vlastitim investicijama u UI. Upozorava i na neravnotežu u ulaganjima; dok javne investicije u Hrvatskoj 2024. iznose 5,2 posto BDP-a, naspram 3,7 posto prosjeka EU-a, investicije privatnog sektora u prethodnih pet godina prosječno su iznosile tek 16,3 posto BDP-a, naspram 19 posto u EU-u. Rješenje vidi u predvidivim pravilima, bržim administrativnim postupcima, dostupnijem kapitalu i konkurentnijem oporezivanju rada, kako bi Hrvatska tvrtkama ponudila još veći poticaj za privatne investicije, a mladima, koji danas slobodno biraju gdje će studirati i raditi u cijeloj Europi, dala razlog da ostanu ili se vrate.

Balen europsku regulaciju umjetne inteligencije vidi kao potencijalnu prednost, uz jedno upozorenje.

– Zajednička pravila mogu biti prednost, ona daju povjerenje korisnicima i olakšavaju poslovanje na velikom tržištu. Međutim, ako ih provodimo sporo, neujednačeno i uz previsoke troškove, posebno ćemo opteretiti manje tvrtke, naglasio je.

Pozdravlja najavljeni UI Omnibus koji bi trebao donijeti pojednostavljenja, a poziva i na uspostavu funkcionalnog »regulatornog pješčanika« u Hrvatskoj, gdje bi tvrtke mogle testirati UI rješenja bez nepotrebnog administrativnog opterećenja. Ambicija, kaže, mora biti da hrvatska tvrtka iz Hrvatske može rasti po cijeloj Europi, a ne samo preživljavati na domaćem tržištu.

Na pitanje u kojim bi sektorima Hrvatska mogla napraviti najveći iskorak, Balen odgovara da priliku treba tražiti ondje gdje se spajaju postojeće znanje, stvarna potreba i kupci izvan Hrvatske: u transportu, zdravstvu i farmaceutici, poljoprivredi, energetici, metalnoj industriji, turizmu, pravosuđu i javnoj upravi te obrambenoj industriji i kibernetičkoj sigurnosti. Posebno izdvaja ulogu koju sama država može odigrati kao »prvi kupac« inovacija – primjerice alata koji ubrzavaju obradu sudskih predmeta, optimizaciju naručivanja u zdravstvu, upravljanju energetskom mrežom i sl., uvijek uz ljudski nadzor i pravo na provjeru odluke.

Balenov savjet onima koji ne znaju odakle krenuti zvuči gotovo jednostavno: počnite od jednog važnog poslovnog problema.

– Okupite ljude koji taj posao poznaju i naše stručnjake iz ICT sektora koji znaju provesti promjenu. Uredite podatke, odredite odgovornu osobu i u sljedećih devedeset dana provjerite možete li skratiti vrijeme obrade, smanjiti pogreške ili povećati prodaju. Uspješan pilot-projekt treba potom proširiti, uz ulaganje u znanje zaposlenika i ne čekati da državni vaučer zamijeni vlastitu poslovnu odluku, naglasio je Balen.

Balen smatra da domaćim poduzetnicima pritom ne nedostaje ni znanja ni potencijalnih rješenja, već prije svega više iskustva i konkretnih primjera koje mogu primijeniti u vlastitom poslovanju. Upravo će razmjena takvih iskustava biti jedna od tema HUP-ove konferencije »Digitalna (R)evolucija 2026.«, koja se 22. rujna održava u zagrebačkoj Laubi.

– Dođite, upoznajte ljude koji su sličan izazov već rješavali i pronađite partnera za sljedeći korak. Hrvatska ima znanje za ovu promjenu. Sada trebamo više poduzeća koja će ga pretvoriti u svakodnevnu praksu, kazao je Balen.