Vizionar koji je ljepotama Jadrana pridružio vrhunski turizam

Veljko Barbieri, kako kaže njegovo porodično stablo, dio je obitelji koja je prije više stoljeća iz Italije doselila u Hrvatsku. Od najranije se mladosti razvijao u ozračju obitelji koja je posebno cijenila građanske vrijednosti. K tome, bio je okružen uspješnim ljudima na mnogim područjima. Dakako odlično je govorio jezik svojih predaka, a kad je kasnije, na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine prošlog stojeća, a kad je kasnije, na prijelazu sedamdesetih u osamdesete, počeo intenzivnije surađivati sa svojim prijateljem iz djetinjstva, sebi sličnim vizionarom Antom Markovićem, velike su se stvari krenule događati.

Lanac marina

Sve je počelo s Končarom, tvrtkom kojoj je Marković bio na čelu i od koje je napravio vrhunskog izvoznika, pa do priče koja je sasvim sigurno postala krunom čitave karijere karizmatičnog Barbierija: lanca ACY marina. Ne, istina, u punom broju od planiranih 25, ali da njih više od dvadeset koje su napravile nevjerojatan preokret u promišljanju hrvatskog turizma, otvorile sasvim nove stranice i vidike, stvorile temelje na kojima se u nemaloj mjeri zasniva i današnji, moderni hrvatski turizam.

Ante Marković, posljednji predsjednik SIV-a, Savezno izvrsno vijeće Jugoslavije, danas je gospodarstvenik u BiH, vlasnik tvrtke ‘Tehel’ iz Sarajeva. Ante Marković ispred stambeno-poslovnog objekta u izgradnji. Photo: Zoran Grizelj/Vecernji list

Barbieri je također bio zaposlenik Končara, no Marković mu je namijenio rad u inozemstvu, konkretno u Italiji gdje povezuje hrvatsko poduzeće sa Zanussijem, etabliranom talijanskom tvrtkom specijaliziranom za proizvodnju »bijele tehnike«. Kao strasni zaljubljenik u more i plovidbu, Barbieri se u Italiji susreće s nekim od najznačajnijih proizvođača luksuznih jedrilica i jahti tako da se paralelno s time prirodno javlja i ideja o – marinama u Jadranu.

Atraktivne lokacije

Unatoč zaprekama kao i recesiji koja je obilježila početak osamdesetih godina prošlog stoljeća, ACY je ipak krenuo, i to točno 1. srpnja 1983. godine kao poduzeće za nautički turizam Adriatic Club Yugoslavia Brijuni. Velikom je brzinom, kako bi se i u tom segmentu pokazalo koliko je izgradnja marina kompleksan i po mnoge djelatnosti blagotvoran, nadasve koristan proces, u svega tri godine sagrađeno je i pušteno u rad 16 marina – Pula, Rovinj, Umag, Pomer, Supetarska Draga, Milna, Žut, Rab, Jezera, Piškera, Vodice, Skradin, Trogir, Vrboska i Palmižana.

Neke i na mjestima gdje je gradnja bila istinski teška, ali je atraktivnost pozicije, što se vrlo brzo pokazalo ispravnim, nadilazila sve graditeljske muke. Kasnije dolaze marine i na Liburniji te kao kruna svega »Opatija« u Ičićima 1990. godine.

ACY postao ACI

U vrijeme osamostaljivanja Hrvatske, poduzeće krajem 1991. godine mijenja ime u Adriatic Yacht Club Opatija, a skraćeno ime i dalje ostaje ACY. Temeljem pretvorbe, poduzeće je u lipnju 1994. godine registrirano kao dioničko društvo i drugi je put promijenilo ime, ovaj put u Adriatic Croatia International Club tako da se u nazivu Y pretvorio u I.

Sam je Veljko Barbieri na direktorskoj poziciji ACY-ja proveo devet godina. Nažalost, Barbieri umire 21. lipnja 2013. godine, u 85. godini, u sam osvit 30. rođendana ACI-ja i perioda u kojem marine dobivaju novi, iznimno važni značaj te postaju nezaobilaznim dijelom aktualnog hrvatskog turizma, a Hrvatska danas ima stotinjak lijepih marina. Iza hrabrih, iza strasnih vizionara poput Veljka Barbierija ostaju rezultati i zalog koji generacijama budućnost čini ljepšom.

Zaljubljen u Opatiju

Podrijetlom Talijan, rođenjem Dalmatinac iz Makarske, Veljko Barbieri je za svoj kasniji život odabrao – Opatiju. Iako je prije svega bila riječ o strasnom zaljubljeniku u more i pomorstvo, Barbieri se nakon karijere unutar izgradnje marina posvetio – hotelijerstvu. Ideja mu je bilo uređenje zapuštenog hotela u središtu Opatije i njegovo pretvaranje u – Mozzart, čime je potaknuo izgradnju manjih, luksuznih hotela. Mjesta gdje je i naglašenija privatnost uvijek bila zajamčena. Nakon, dakle, nautičkog, luksuznog i dohodovnog turizma, koji je Barbieri pokrenuo s marinama, slično je, makar inicijalno, učinio i u hotelskom segmentu hrvatskog turizma. Veljko Barbieri je u Opatiji prvog dana ljeta 2013. godine i preminuo.

Veljko Barbieri, Foto: Sandro Rubnić