Vijeće Europe prvi put analiziralo kako se u Hrvatskoj provodi Istanbulska konvencija

Hrvatska je poduzela korake protiv obiteljskog nasilja nad ženama, ali ne čini dovoljno po pitanju drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja, navodi se u srijedu u prvom evaluacijskom izvješću o hrvatskoj provedbi Istanbulske konvencije.

Skupina stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) objavila je u srijedu svoje prvo evaluacijsko izvješće u kojem se ocjenjuju napori Hrvatske u provedbi Istanbulske konvencije (Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji).

Predstavnici skupine GREVIO bili su u petodnevnom posjetu Hrvatskoj u listopadu prošle godine, kad su prikupili informacije od vlasti i brojnih organizacija. Hrvatska je potpisala Istanbulsku konvenciju 22. siječnja 2013. godine, a Hrvatski sabor ratificirao ju je 13. travnja 2018.

U izvješću su pohvaljene prošle i sadašnje hrvatske inicijative, a to su Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, Nacionalni plan za promicanje ravnopravnosti spolova i Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i spolnog uznemiravanja.

GREVIO kaže da to pokazuje “predanost uvrštenju rodne ravnopravnosti i borbe protiv nasilja nad ženama u okvir nacionalne politike”.

U izvješću se pozdravlja i to što je u Kazneni zakon uvrštena definicija silovanja koja se bazira na izostanku pristanka, izmjene i dopune Kaznenog zakona iz 2021. kojima se kriminalizira osvetnička pornografija, a kaznena djela spolnog uznemiravanja progone po službenoj dužnosti, što se ranije činilo samo na zahtjev žrtava.

No GREVIO upozorava na područja u kojima se Hrvatska treba bolje uskladiti s Istanbulskom konvencijom.

Predrasude i patrijarhat u pravosuđu

Naglašava se potreba za razumijevanjem “rodne prirode” svih oblika nasilja nad ženama, ističući “predrasude i patrijarhalne stavove” za koje se čini da još uvijek prevladavaju u kaznenom pravosuđu, što često dovodi do kvalifikacije ozbiljnih incidenata nasilja kao prekršaja, a ne kaznenih djela, što rezultira manjim sankcijama.

Skupinu stručnjaka “zabrinjava” što izostaju sveobuhvatne politike za rješavanje drugih oblika nasilja nad ženama poput uhođenja, genitalnog sakaćenja žena (FGM), prisilnog braka, prisilne sterilizacije ili prisilnog pobačaja.

Hrvatska sa samo 25 sigurnih kuća s ukupno 346 kreveta ne ispunjava cilj od jednog skloništa na 10.000 stanovnika, a zbog nedostatka osoblja otežano je pružanje psihološke i psihosocijalne podrške žrtvama, upozoravaju u izvješću.

Još jedna “velika zabrinutost” odnosi se na to da većina postojećih skloništa nema uvjete za smještaj žena s invaliditetom, žena koje pate od ovisnosti i žena kojima je potrebna posebna medicinska njega, a GREVIO primjećuje i nedostatak sustavne i obvezne edukacije stručnjaka u zdravstvu i socijalnoj skrbi.

GREVIO je pozvao hrvatske vlasti i da posvete veću pozornost djeci koja su svjedočila ili doživjela obiteljsko nasilje pošto suci ne razmatraju uvijek nasilje jednog roditelja nad drugim kao razlog za ograničavanje prava nasilnika na pristup svom djetetu.

Postupak određivanja prava na skrbništvo i posjete trebao bi sadržavati procjenu rizika kako bi se utvrdio najbolji interes djeteta, ističu.

GREVIO također poziva da se osigura stabilno i održivo financiranje nevladinih organizacija koje rade na sprječavanju nasilja i potpori žrtvama, uspostave krizni centri za žrtve silovanja i/ili seksualnog nasilja, kao i da se zakonodavno uredi da se u situacijama neposredne opasnosti bez odgađanja poduzmu mjere za sigurnost žrtve i njezine djece, što uključuje uklanjanje počinitelja iz zajedničkog prebivališta.