ŠKOLA GUBI BITKU ZA MLADE Algoritmi i društvene mreže sve više oblikuju ono što misle

Škola, barem ovakva kakvu je poznajemo, na najboljem je putu da izgubi svoju stoljetnu vodeću poziciju u procesima odgojno-obrazovne i svake druge socijalizacije mladih. Po prirodi troma, statična, strukturirana i većinom tradicionalna, fokusirana na dugoročne ciljeve i rezultate, standardizirana, formalna i obvezna, predstavlja upravo sve ono što društvene mreže i njihovi algoritmi danas nude mladima – objašnjava jedna od najcjenjenijih stručnjakinja u području odgoja i obrazovanja, prof. dr. Jasna Krstović, komentirajući rezultate istraživanja “Politička kompetencija mladih na pragu odraslosti” Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, provedenog na uzorku od 1.285 učenika završnih razreda srednjih škola.

Riječ je o istraživanju koje je vodio politolog Nikola Baketa, a koje je pokazalo da formalno obrazovanje sve više gubi bitku s vršnjacima i društvenim mrežama, uključujući i takozvanu “manosferu” koja mladiće gura prema radikalizaciji, ali i da mladi imaju nisko povjerenje u političke institucije, dok je vojska jedina institucija kojoj vjeruje većina ispitanika. Dodajući da u srazu obrazovne institucije i virtualnog svijeta škola gotovo da i nema šanse Krstović kaže da su se mladi kolektivno preselili u virtualni svijet koji sve više postaje dominantan izvor znanja i prostor za formiranje vrijednosti i stavova.

Novo doba

– Ipak, nije sve izgubljeno. Dapače! Važan nalaz ovog istraživanja govori u prilog školi jer ukazuje na visoku povezanost političke kompetencije s obrazovnim kontekstom. Taj podatak obvezuje školu da se intenzivnije mijenja, prilagođava novim okolnostima odrastanja i odgovara na izazove koje pred nju stavlja novo doba, optimistična je Krstović.

Istodobno, provedeno istraživanje pokazuje i da učenici imaju izrazito podijeljene, a mjestimično i proturječne stavove prema nasljeđu Drugog svjetskog rata. Dok se 59,4 posto slaže da je današnja hrvatska država izrasla na temeljima antifašističke borbe partizana, samo 18,4 posto podržava da se uzvik “Za dom spremni” zakonom zabrani, a više se od polovice, 50,4 posto, tomu izričito protivi. Također, učenici znatno spremnije podržavaju zabranu komunističkih nego ustaških simbola: 51,4 posto smatra da bi trebalo zabraniti isticanje komunističkih simbola poput crvene petokrake u javnosti, dok se za zabranu fašističkih i ustaških simbola, poput slova U, izjašnjava 36,1 posto učenika.

Kakav smo im svijet dali?

Iznoseći mišljenje da mladi danas odrastaju u svijetu koji je brz, neizvjestan i prepun informacija, a ipak pokazuju veliku sposobnost prilagodbe psihologinja Nada Kegalj kaže da otvorenije govore o emocijama, mentalnom zdravlju, odnosima i problemima o kojima su prethodne generacije često šutjele ili morale šutjeti.

– Spremniji su propitivati autoritete, tražiti objašnjenja i ne prihvaćati nešto samo zato što je oduvijek tako bilo. Starije generacije to teško prihvaćaju. Istodobno su kreativni, tehnološki vrlo snalažljivi i brzo uče. Povezani su sa svijetom više nego ijedna generacija prije njih i često pokazuju osjetljivost prema različitostima, nepravdi i problemima drugih ljudi. Naravno da imaju svoje slabosti, kao što ih je oduvijek imala svaka generacija mladih. Ali možda naš zadatak nije stalno govoriti kakvi su ovi današnji mladi, nego se zapitati kakav smo im svijet dali i kako im možemo pomoći da ga učine boljim. I to je zapravo ključno pitanje. Dali smo im svijet nevjerojatnih mogućnosti, ali i velikih proturječja. Svijet u kojem mogu u sekundi doći do gotovo svakog znanja, ali se, isto tako, teško mogu odvojiti od ekrana. Svijet u kojem imaju stotine tzv. prijatelja, a mogu se osjećati usamljeno. Svijet koji ih potiče da budu svoji, a istodobno ih se svakodnevno uspoređuje s drugima i pokušava ukalupiti. Ne trebamo mladima stalno objašnjavati kakvi bi trebali biti. Trebamo ih slušati, dati im povjerenje, dopustiti im da pogriješe i pokazati im da odrasli nemaju uvijek sve odgovore i da nisu uvijek u pravu. Kad kažemo današnja djeca s dozom prijekora, vrijedi se sjetiti da smo baš mi odrasli stvorili vrijeme i društvo u kojem ta djeca odrastaju. Ja bih današnje mlade opisala ovako: nisu lošiji od nas. Samo su drugačiji od nas. A u mnogočemu imaju hrabrosti biti ono što mi u njihovim godinama nismo smjeli biti, objašnjava Kegalj.

Dodajući da se na društvenim mrežama često stvara izrazito negativna slika mladih: da su lijeni, nezainteresirani, nepristojni, ovisni o mobitelima, bez radnih navika, da ništa ne cijene i da očekuju sve odmah kaže da je problem što takvi komentari najčešće generaliziraju cijelu generaciju na temelju pojedinačnih primjera.

– Pritom zaboravljamo da su gotovo sve generacije odraslih kritizirale mlade prije njih. Posebno mi je zanimljiv paradoks: kritiziramo mlade zbog društvenih mreža – na društvenim mrežama koje smo mi odrasli stvorili, razvili i dali im na korištenje. Možda mladi nisu postali gori. Možda smo mi odrasli postali glasniji u komentiranju njihovih pogrešaka, a tiši u primjećivanju svega dobroga što rade, upozorava psihologinja.

Djevojke su, prema nalazima, značajno sklonije podržati antifašistički narativ i zabranu ustaških simbola i pozdrava, dok su mladići skloniji tvrdnji da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila “tamnica hrvatskog naroda”, a razlike postoje i prema vrsti srednjoškolskog programa te obrazovanju roditelja. Gimnazijalci i djeca obrazovanijih roditelja dosljedno pokazuju veću sklonost antifašističkom narativu i podržavanju zabrana, dok učenici trogodišnjih strukovnih programa iskazuju suprotan obrazac.

Prema političkoj orijentaciji, većina učenika, 57,4 posto, smješta se u centar, dok se 27,1 posto izjašnjava desno orijentiranima, a 15,6 posto lijevo. Istraživanje pokazuje da učenici u prosjeku pokazuju nešto desniju orijentaciju od učenica, a razlike postoje i prema vrsti srednjoškolskog programa, dok utjecaj obrazovanja roditelja na taj nalaz izostaje, a na pitanje zbog čega radikalizacija mladih uzima maha Krstović odgovara da je poznato da se politička socijalizacija mladih ne događa u zrakopraznom prostoru.

– Na nju, uz obrazovanje, najviše utječu dominantna politička klima i stanje u društvu. Ispitanici u ovom istraživanju mladi su ljudi u formativnim godinama, u kojima mogu postati aktivni i kritični građani od kojih se očekuje angažirana participacija u demokratskim političkim procesima. Za to im je potrebna visoka razina političke pismenosti, odnosno objektivno, istinito i na znanosti utemeljeno znanje o političkim pojavama i procesima, na kojem izgrađuju stavove i sustave vrijednosti. Podsjećam, maturanti o kojima je riječ od početka su svog školovanja odrastali u zemlji u kojoj na nacionalnoj razini dominiraju stranke desnog centra, sa sve izraženijim i pojačanim desnim tendencijama koje se u mnogim sferama odmiču od navedenog. Ovo je istraživanje u mnogome potvrdilo odraz tih tendencija, od kojih je najviše “zazvonilo” pitanje vezano uz uzvik “Za dom spremni”, odnosno pitanje zabrane ustaških simbola u javnosti. Čak se 50 posto ispitanika ne slaže sa zabranom! Mišljenja sam da je tom poraznom podatku najviše pridonio dominantni javni diskurs o dvostrukoj konotaciji tog uzvika, proizašao iz neznanstvenih i politikantskih interpretacija nasljeđa Drugoga svjetskog rata i simboličkih temelja hrvatske državnosti, objašnjava Krstović.

S druge strane, dodaje, ovo je dobar primjer jednog drugog problema koji ukazuje na to koliko se, zapravo, mladi oslanjaju na dominantne narative, raširene političke mitove i interpretacije, a koliko nekritički promišljaju društvenu stvarnost.

– Možemo to nakratko povezati s recentnim rezultatima istraživanja PISA, iz kojih je razvidno da naši mladi kontinuirano i znatno zaostaju upravo u dimenzijama razumijevanja, kritičkog propitivanja i analiziranja znanja, upozorava.

Spas u obrazovanju

Zaokret u trenutnoj “klimi” među mladima vidi u obrazovanju kao snažnom čimbeniku i alatu koji u mnogome može popraviti stvari.

– Škola je još uvijek snažan čimbenik političke socijalizacije, što se pokazalo u svim ispitivanim dimenzijama i stavovima. A, vjerujte, ima još podataka koji jednako “zvone”, ali nisu jasno istaknuti, a vezani su uz porazne rezultate povezane s jačanjem ksenofobije, nacionalne isključivosti, rodne neravnopravnosti i slično. Obrazovna razina i vrsta srednjoškolskog obrazovanja veoma su važni čimbenici koji utječu na rezultate. U pravilu se to odnosi na gimnazijalce, koji su u mnogome osvijetlili obraz u svim dimenzijama stavova i vrijednosti. S druge strane, učenici trogodišnjih stručnih programa time se ne mogu pohvaliti. Ti rezultati jasno ukazuju na smjer kojim valja krenuti. Kurikulume valja pojačavati sadržajima koji osnažuju razvoj građanskih kompetencija i kojima se razvija politička pismenost te ih pretvoriti u obvezne sadržaje, umjesto da, kao dosad, budu izborni, o čijem izboru nerijetko odlučuje lokalna vlast. U svjetlu ovih rezultata zastrašujući je potez kojim je, u sklopu kurikularne reforme strukovnog obrazovanja i uvođenja modularne nastave, došlo do smanjenja, pa i potpunog ukidanja određenih općeobrazovnih sadržaja ovog tipa, zaključuje Krstović.