Anka Mrak Taritaš (Klub HSS-a, GLAS-a, DOSIP-a) važnim za integraciju stranih radnika ocijenila je obvezu polaganja ispita hrvatskog jezika razine A1.1 nakon godine dana boravka kao uvjeta za produljene dozvole za boravak i rad. No, upozorila je da nije jasno tko snosi trošak edukacije i ispitivanja te imamo li dovoljno kapaciteta koji tu obuku mogu provesti.




Navodeći u srijedu u saborskoj raspravi kako u izmjenama zakona postoje dobri i poželjni pomaci, Mrak Taritaš pozdravila je što se njime omogućuje promjena poslodavca nakon pola godine rada bez potrebe za izdavanjem nove dozvole, što su predviđene mogućnosti za kraći period nezaposlenosti stranih radnika dok traže novi posao čime se štite njihova prava i daje veća fleksibilnost gospodarstvu i slično.


No, upozorila je kako još uvijek ne postoji cjelovita jasna strategija uvoza radne snage već reagiramo ad hoc, što stvara nesigurnost i otežava planiranje u svim sektorima.


I Darko Klasić (Klub HSLS i nezavisnog zastupnika Vladimira Bileka) rekao je da se njegova stranka zalaže da svi strani radnici koji rade u uslužnim djelatnostima, a u kontaktu su s građanima, moraju znati osnove hrvatskog jezika.


Pozdravivši činjenicu da zakon jasno definira tko, kada i pod kojim uvjetima može doći raditi u Hrvatsku rekao je i da – zbog sve većeg broja stranih radnika koji dolaze iz zemalja s visokim brojem zaraznih bolesti, predlažu uvođenje obaveze da se strani radnik pri dolasku u Hrvatsku mora uputiti na testiranje na zarazne bolesti (TBC-a, HIV-a, hepatitisa). Također, obavezno bi bilo i posjedovanje cjepne knjižice za sve strane državljane koji traže dozvolu za rad i boravak u Hrvatskoj.


Uz to, predlažu i smanjenje praga priljeva po transakcijskom računu koje fizičke i pravne osobe moraju ostvariti da bi mogle zapošljavati strane radnike. Stoga za pravne osobe predlažu prag od 60.000 eura godišnje, a 30.000 eura za fizičke osobe.


Jeckov: Pitanje migracija i statusa stranih radnika nije i ne smije biti pitanje ideologije


I Dragana Jeckov (Klub SDSS-a) upozorila je da i dalje zakonski nije normirana izričita obaveza donošenja sveobuhvatne migracijske politike. Pri tome je istaknula i da pitanje migracija i statusa stranih radnika nije i ne smije biti pitanje ideologije već pitanje vladavine prava, socijalne stabilnosti i ekonomskog napretka Hrvatske.


Drži da zakon treba biti “alat stabilnosti, reda i pravde” te se njime treba jasno definirati tko dolazi, pod kojim uvjetima i obavezama. Uz to, treba štititi hrvatske radnike od nelojalne konkurencije te strane radnike od izrabljivanja.


Anteo Milos (Klub IDS-a, PGS-a, UNIJA KVARNERA i ISU-PIP-a) upozorio je da se predloženim zakonom nedovoljno uvažava sezonalnost poslovanja, osobito u turističkim destinacijama. Smatra da su postavljanjem uvjeta šestomjesečnog kontinuiranog poslovanja i prihodovnog cenzusa posebno diskriminirani mali poslovni subjekti koji su i najviše pogođeni nedostatkom radne snage. Stoga traže pojednostavljenje uvjeta kroz skraćivanje testa tržišta rada, brže postupke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te pogotovo fleksibilniji prihodovni cenzus.


Napominjući kako predloženi zakon nije dobar jer nije dobra niti politika prema stranim radnicima, Nino Raspudić (Klub nezavisnih zastupnika) problematizirao je ukidanje kvota za strane radnike jer se time stvorio “veliki pritisak na cijenu rada u Hrvatskoj”.


Upozorio je i da se u našu zemlju masovno uvozi strana radna snaga od kojih samo jedan posto ima završeni fakultet, a u Njemačkoj je to 17 posto. Smatra i da u predloženom zakonu nedostaje dubinska analiza utjecaja stihijskog uvoza najnekvalificiranije radne snage na gospodarstvo, demografiju i sigurnost.