Povratak zaboravljenih zaraznih bolesti. Hripavac hara zbog nedovoljne procijepljenosti, ali i covida

Je li Hrvatska najveće europsko žarište i izvorište hripavca ili smo samo jedna od zemalja koje su ove godine osjetile posljedice nedovoljne procijepljenosti stanovništva protiv ove respiratorne bolesti, pitanje je koje je proteklog tjedna plijenilo pažnju zdravstvene javnosti. Hripavac, bolest poznata i pod nazivom magareći kašalj ili kukurikavac, visoko je zarazna infekcija dišnog sustava, a karakteriziraju je napadi kašlja koji obično završavaju dugotrajnim, hripavim i kreštavim udahom.

Prema podacima Registra zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 22 ožujka 2024. godine, dakle u nešto više od godinu dana, u Hrvatskoj je zabilježeno 6.375 prijava oboljelih od hripavca. To je višestruko više u odnosu na uobičajene sezone kada se u prosjeku prijavi stotinjak slučajeva godišnje. Najveći broj oboljelih bilježi se u gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Nepovratne posljedice

Slučajevi hripavca posljednjih su mjeseci u porastu širom Europe. U Češkoj, gdje vlada nestašica cjepiva protiv hripavca, broj zaraženih ovom bolešću najveći je u posljednjih 60 godina, govore podaci Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC). Do naglog porasta posljednjih mjeseci došlo je i u Danskoj, Belgiji, Španjolskoj te u Velikoj Britaniji. Prošle su godine u Engleskoj zabilježena ukupno 853 slučaja, a samo u veljači ove godine evidentirano ih je 913.

U zadnjih nekoliko tjedana u Nizozemskoj su evidentirana četiri smrtna slučaja od posljedica hripavca, a to je barem dvostruko više od uobičajene godišnje stope oboljelih. Prošle su godine u Engleskoj zabilježena ukupno 853 slučaja, a samo u veljači ove godine evidentirano ih je 913.

Premda je broj zaraženih u Hrvatskoj znatno veći od ovih brojki, iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) poručili su kako to ne znači da je Hrvatska svojevrsno izvorište zaraze za Europu.

– Posljednjih tjedana bilježi se smanjenje broja oboljelih od hripavca u Hrvatskoj. Najveći broj oboljelih zabilježen je tijekom studenog i prosinca 2023. godine, više od 2.000 oboljelih svakog mjeseca. Za razliku od visokog broja oboljelih tijekom zadnja dva mjeseca 2023. godine, u ožujku 2024. godine oboljelo je nešto više od 150 osoba. Stoga se pojava većeg broja oboljelih od hripavca u drugim europskim zemljama ne može dovoditi u vezu s trenutnom situacijom u Hrvatskoj, objasnili su epidemiolozi.

Hripavac je, tumače, endemska bolest koja se povremeno javlja u vidu epidemije. Broj prijavljenih slučajeva tako je od početka 2023. znatno viši u usporedbi s pretpandemijskim godinama jer su, na primjer, čitave 2016. bila 122 oboljela, 2017. njih 78, u 2018. godini 128, a u 2019. samo 56. U vrijeme pandemije broj oboljelih bio je značajno niži, kao i prijave većine drugih zaraznih bolesti – 2020. hripavac je dobilo desetero ljudi, godinu kasnije njih sedam, a u 2022. samo jedna osoba.

Uzročnik hripavca je bakterija Bordetella pertussis. Nakon ulaska u dišni sustav novog domaćina, bakterije se brzo razmnožavaju i počinju stvarati toksine i druge biološki aktivne tvari. Posljedica infekcije je oštećenje epitela i stvaranje gustog sekreta koji rezultira teškim napadima kašlja. Najopasniji je u dječjoj dobi jer kod dojenčadi može rezultirati i smrću. Upravo zato stručnjaci pozivaju roditelje da se pobrinu da im djeca budu cijepljena protiv ove i drugih bolesti koje mogu imati nepovratne posljedice.

Hripavac je bolest koja je uvijek prisutna, u većoj ili manjoj mjeri, a u to smo se uvjerili i ove sezone. Razlog je većem broju oboljelih višestruk, navodi imunolog Zlatko Trobonjača. Uz pad procijepljenosti, tu su i COVID-19, koji sam po sebi ruši imunitet, a onda i pad imuniteta zbog višegodišnjeg pridržavanja protuepidemijskih mjera.

– Hripavca je ove godine više zbog pada procijepljenosti, ali i zbog COVID-19, jer COVID-19 uzrokuje jedan vid pada imunosti, a ove ga je godine bilo puno više nego je registrirano. A onda su tu i protuepidemijske mjere koje smo imali, a na neki način su smanjile općenito našu imunost na respiratorne bolesti.

Postoji pojam koji se zove imunosni dug, koji kaže da ako neko vrijeme niste prebolijevali određene bolesti, postajete na njih osjetljiviji, objašnjava Trobonjača. Tako smo tri godine pandemije bili pošteđeni mnogih respiratornih infekcija, a sada nas one više pogađaju.

Zlatko Trobonjača / Foto SERGEJ DRECHSLER

Tri stadija

Na pitanje znači li to da bi hripavac kod nas mogao »harati« nešto dulje vrijeme, odnosno i narednih sezona, Trobonjača odgovara potvrdno i poziva roditelje na oprez.

– Da, kako ne. Hripavac je ozbiljna bolest, naročito kod novorođenčadi. Ta bakterija sama po sebi nije nešto posebno, izaziva infekcije respiracijskog epitela, međutim luči šest toksina koji su izrazito otrovni za naše tijelo. Između ostalog dovode do takve proizvodnje sluzi i nadražaja za kašalj da je to strašno. Odraslima čak i rebra mogu pucati koliko kašlju, a kod djece, ona se zakašlju do te mjere da ne mogu udahnuti, ona poplave, i zapravo od tog prestanka disanja mogu umrijeti, tumači imunolog.

I odrasli se, dodaje, mogu jako napatiti zbog hripavca. Jaki kašalj nastupa nakon prve faze bolesti koja traje 10 do 15 dana, a izgleda kao prehlada. Druga faza može trajati tjednima, pa čak i mjesecima, a može voditi u teški kašalj od kojeg se dosta sporo oporavlja. Bolest je opasna, nije se s njom za igrati, poručuje.

– Svakako bih preporučio to novo acelularno cjepivo kojim se cijepi i protiv bakterije i protiv toksina koje ona proizvodi. U principu cjepivo nema praktički nikakvih neželjenih učinaka, djeca bi se svakako trebala cijepiti, poziva.

Odrasli pak imaju imunost ako su se cijepili, a mahom smo svi u djetinjstvu cijepljeni i docjepljivanje nakon toga nije potrebno, jer kontakt s bakterijom ne može izazvati tešku bolest. No, za cijepljenje djece ne bi smjelo biti alternative, jer su difterija, tetanus i pertusis redom smrtonosne bolesti, zaključuje Trobonjača.

Hripavac je dugotrajna bolest i može se podijeliti u tri stadija kod kojih svaki traje oko dva tjedna, a ponekad i dulje. Nakon inkubacije koja traje u prosjeku 10-ak dana nastupa početni stadij koji je blagog tijeka i često sliči običnoj prehladi praćenoj hunjavicom, crvenilom očnih spojnica, prozirnim iscjetkom iz nosa, kihanjem, blagim kašljem. U drugom stadiju počinju napadaji kašlja, osobito noću, koji mogu biti vrlo dramatični.

Oboljeli odjednom počinje nezadrživo kašljati bez mogućnosti udaha, zacrveni se ili čak poplavi u licu, oči su pune suza, oznojen je i nemiran. Kad se čini da će se ugušiti, nastaje snažan, dubok i glasan udisaj, koji svojim zvukom podsjeća na glasanje magarca, po čemu je bolest u narodu i dobila ime. Tijekom iskašljavanja može se izbaciti malo sluzi, a oboljelog kašalj iznimno iscrpljuje. Često je i povraćanje poslije napadaja kašlja.

Na vrhuncu ove faze bolesti oboljeli može imati i više od jednog napadaja tijekom svakog sata, a kašalj može biti provociran gutanjem, uzbuđenjem, tjelesnom aktivnošću… Kod novorođenčadi i mlađe dojenčadi najčešće nema klasičnih napadaja kašlja, nego dijete odjednom prestane disati, poplavi, može dobiti i konvulzije.

U toj dobnoj skupini bolest je posebno teška i rizična te zahtijeva veliku pozornost. Smirivanjem simptoma nastupa stadij oporavka, smanjuje se broj napadaja i jačina kašlja, no on može potrajati i par mjeseci.

Cijepljenje je ključna preventivna mjera i u Hrvatskoj se sustavno provodi od 1959. godine kako bi se smanjio rizik od teških oblika hripavca među dojenčadi i malom djecom zbog velikog pobola i smrtnosti.

U današnje vrijeme pertusis je endemska bolest i godišnje se u svijetu prijavi oko 50 milijuna slučajeva sa čak više od pola milijuna smrtnih ishoda. U područjima gdje ne postoji razvijena otpornost, do epidemije dolazi svake dvije do četiri godine, najčešće u proljetnim i ljetnim mjesecima.

Pojavljuje se u svim dobnim skupinama, najviše u djece mlađe od pet godina (do 70 posto slučajeva), od čega je gotovo 50 posto oboljelih mlađe od godinu dana. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u zemljama u razvoju prosječna stopa smrtnosti za hripavac procijenjena je na 3,7 posto kod dojenčadi mlađe od godinu dana te na jedan posto kod djece u dobi od jedne do četiri godine.

U razvijenim zemljama stopa smrtnosti dojenčadi procjenuje se na manje od jednog slučaja na 1.000 oboljelih. U 2022. godini obuhvat djece u primovakcinaciji na razini Hrvatske iznosio je 92 posto, a u drugoj revakcinaciji 83 posto. Za kolektivnu zaštitu od hripavca potrebna je imunost od 92 posto do 94 posto stanovništva, upozoravaju stručnjaci.