Ivana Bodrožić: 'To što se događa svake godine u ovo vrijeme je sve monstruoznije, odakle vam pravo?'

Hrvatska književnica Ivana Bodrožić oglasila se na društvenim mrežama uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, 18. studenog. Bodrožić je rođena 1982. godine u Vukovaru, a nakon pada grada 1991. godine bila je prognana zajedno s majkom i bratom.

Godine prognaništva opisala je u svom prvom i nagrađenom romanu “Hotel Zagorje”. Njezin otac Ante ubijen je na Ovčari. U novoj objavi, Bodrožić se osvrnula na način na koji se žrtve rata tretiraju i prikazuju u javnom prostoru, a dotakla se i odnosa politike i medija prema obljetnici pada Vukovara.

Njezinu objavu u cijelosti prenosimo ispod:

– Svake godine u ovo vrijeme kad mi počne zvoniti mobitel, za medije i ostale zainteresirane, imam jednu, istu izjavu:

Zamislite ovaj užas

Zamislite osobu koju su teško pretukli i silovali, u mirnodopsko vrijeme, neka to bude mlada djevojka, naprimjer, koja je od nasilnika i ubojice uspjela pobjeći, jedva preživjevši traumu.

Zamislite sad, idućih trideset godina, ona na svaku obljetnicu zločina sjeda za stol sa svojom obitelji, susjedima, sugrađanima i oni je potiču da im svake godine iznova i iznova prepričava detalje užasa.

Sjedi tako pred kamerama, novinari postavljaju pitanja, zadižu joj majicu da vide ožiljke, ajde, sjetite se još kojeg strašnog detalja, kako vam je ono zabio nož, je li boljelo jako?

Istovremeno, ispred njezine kuće postavljena je izložba s fotografijama zločinca, s opisom zločina, kako mu slučajno ne bi umaknula kad izađe, kako ne bi počela živjeti, kako joj ne bi palo napamet da je ona više od žrtve.

Čini li vam se to normalno?

Čini li vam se to normalno? Čini li vam se to moralno? Iz kojeg onda razloga već trideset godina, a zadnjih desetak sve monstruoznije izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone?

Odakle vam pravo da žrtve rata prisiljavate da jedni njihov identitet bude izgrađen oko traume koju su proživjeli, kako vam nije neugodno oduzimati im sve druge ljudske karakteristike i tjerati ih da se osjećaju kako je njihovo najveće životno postignuće bilo to što su pukim slučajem preživjeli pakao rata.

To nikakve veze s pijetetom i suosjećanjem nema, ali ima s najgorim političkim profiterstvom, medijskim parazitiranjem novinara koji bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče, i s onim dijelom društva koji svoj kičasti i isprazni osjećaj domoljublja upražnjava s plastičnim lampionima, poručila je u svojoj objavi Ivana Bodrožić.