Hrvatski stručnjaci protiv zabrane digitalnih tehnologija za djecu. Evo što nude kao rješenje

Na okruglom stolu održanom u srijedu u Matici hrvatskoj u Zagrebu, stručnjaci iz područja obrazovanja i medija upozorili su kako zabrane korištenja digitalnih tehnologija nisu učinkovito rješenje za izazove s kojima se suočavaju djeca i mladi u online okruženju.

Rasprava je održana povodom predstavljanja rezultata istraživanja EU Kids Online 2025, koji su već u prosincu prošle godine ukazali na zabrinjavajuće navike i iskustva djece na internetu.

Sati pred ekranima

Istraživanje, provedeno u 37 osnovnih škola na uzorku od više od 1100 učenika u dobi od 10 do 16 godina, pokazalo je da djeca dnevno provode između pet i pol i osam sati pred ekranima.

Posebno zabrinjava podatak da je svako drugo dijete svjesno kako previše vremena provodi online, dok je oko 15 posto njih doživjelo neki oblik elektroničkog nasilja, gotovo dvostruko više nego 2017. godine.

Uz to, djeca su sve češće izložena seksualno eksplicitnim porukama, a Hrvatska se nalazi iznad europskog prosjeka u korištenju umjetne inteligencije i alata za stvaranje tzv. deepfake sadržaja.

Iako većina djece smatra da ima osnovne digitalne vještine, značajan dio nije siguran kako funkcioniraju algoritmi ni kako procijeniti pouzdanost informacija na internetu.

Sudionici okruglog stola složili su se kako ovi podaci jasno upućuju na potrebu sustavnog jačanja digitalne i medijske pismenosti, ali i na činjenicu da odgovornost ne može biti isključivo na obrazovnom sustavu.

Kako do digitalne pismenosti?

Ravnatelj zagrebačke Osnovne škole August Harambašić Tomislav Filić istaknuo je kako su škole već preopterećene brojnim zahtjevima te upozorio da rješenje ne vidi u uvođenju novog nastavnog predmeta. Umjesto toga, smatra da bi digitalnu pismenost trebalo integrirati u postojeće nastavne sadržaje.

Jedna od autorica istraživanja, Lana Ciboci Perša, naglasila je da bi uvođenje zasebnog predmeta medijske pismenosti moglo dovesti do raspršivanja odgovornosti, odnosno situacije u kojoj bi taj važan segment obrazovanja postao “svačiji i ničiji”.

Posebno je istaknula važnost rada s roditeljima, upozorivši da se velik dio problema događa izvan škole.

– Svaki smo tjedan u nekoj školi gdje držimo radionice za roditelje. Iz iskustva možemo reći da nam na predavanja uvijek dođu roditelji koji su već aktivni, koji se educiraju. Oni roditelji koji bi zaista trebali doći, ne dođu, istaknula je Ciboci Perša.

Utjecaj na odnose

U raspravi je naglašena i uloga medija, posebice javnih servisa, u edukaciji građana o funkcioniranju digitalnih platformi i algoritama.

Iako postoje kvalitetni dokumentarni i edukativni sadržaji na tu temu, ocijenjeno je kako su nedovoljno zastupljeni u javnom prostoru.

– Žao mi je truda zadnjih godinu-dvije koje smo uložili u priču o zabranama, da smo ga uložili u konkretnije stvari poput edukacije, bili bismo korak ispred, kazala je Ciboci Perša.

Jedan od autora istraživanja Igor Kanižaj iznio je podatak kako je 60 posto ispitanika priznalo da digitalna tehnologija negativno utječe na njihove međuljudske odnose, naglasivši kako je to važan indikator kojim se treba pozabaviti.

Zaključak okruglog stola bio je jasan; umjesto fokusiranja na restriktivne mjere, potrebno je ulagati u kontinuiranu edukaciju djece, roditelja i nastavnika.

Sudionici su pritom upozorili da je vrijeme i resurse utrošene na rasprave o zabranama trebalo usmjeriti prema konkretnim obrazovnim inicijativama.

Više od 80% djece ima mobitel

Istraživanje pokazuje da više od 80 posto djece ima vlastiti mobilni telefon te da internetu najčešće pristupaju upravo putem pametnih uređaja, i to više puta dnevno.

Digitalni uređaji koriste se tijekom cijelog dana, uključujući večeru, nastavu i noćne sate, pri čemu gotovo dvije trećine djece koristi uređaje tijekom obroka, a više od četvrtine i tijekom noći.

Većina djece koristi alate generativne umjetne inteligencije. Najčešće se koriste za pisanje školskih zadataka, ali i za dobivanje savjeta, uključujući one o zdravlju i osobnim problemima.

Više od polovice djece pokušavalo je smanjiti vrijeme provedeno na internetu, ali bez uspjeha, dok je kod gotovo polovice to već uzrokovalo probleme u svakodnevnom životu.