Hrvatska je među rijetkim zemljama koje nemaju kućnu hemodijalizu

Glavna tema kampanje u Hrvatskoj je dostupnost hemodijalize, s posebnim naglaskom na uvođenje hemodijalize kod kuće za hrvatske pacijente, što im do sada nije bilo omogućeno.

Važna edukacija

– Nije svatko spreman na to da sam sebe bode u krvnu žilu i uključuje na dijalizu, jer to ipak znači spremnost na brigu o svom zdravlju, spremnost na educiranje i odgovornost. U svijetu se na kućnu dijalizu uključi između dva i pet posto svih dijaliziranih pacijenata, što je dosta nizak postotak.

U skandinavskim državama ili Australiji imaju više takvih pacijenata, a trend je u EU-u da se taj postotak poveća jer je to za zdravstveni sustav znatno jeftinije. Ne treba se plaćati zdravstveno osoblje, već samo povremeni nadzor pacijenta, objašnjava prof. dr. Bubić.

Preduvjet da bi se kućna dijaliza uvela u Hrvatsku su zakonodavne promjene u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, a zatim i uređenje i financiranje tog sustava. Nakon toga treba osigurati da zdravstveno osiguranje pokrije sve troškove te započeti s edukacijom zdravstvenih profesionalaca o tome kako educirati i voditi bolesnike na kućnoj hemodijalizi.

U HZZO-u, tvrdi prof. dr. Bubić, postoji spremnost i zainteresiranost za takav model. Ako sve bude išlo po planu, za dvije godine prvi bi hrvatski pacijenti mogli prijeći na kućnu dijalizu. Kad novi model krene, na tržištu bi trebala biti barem tri aparata, tako da pacijent može odabrati onaj koji mu najbolje odgovara, ističe riječki nefrolog.

Iako se cijena uređaja još ne zna, ušteda nije upitna, kaže prof. dr. Bubić. A pacijenti imaju puno veću slobodu i kvalitetu života.

– Nama je kao zdravstvenim djelatnicima bitno preživljenje, a pacijentima je puno važnija kvaliteta života. Pacijenti na hemodijalizi triput tjedno idu u centre za dijalizu, vezani su. Kad idu na put, u posjet, ili negdje na svoju starinu, prvo moraju naći najbliži centar koji ima mogućnost da ih primi, jer je to ljeti, kad su tu i turisti. Kućna dijaliza donosi veliku slobodu jer uređaj nose sa sobom, kamo god išli, objašnjava.

Dob nije prepreka

Glavna je prepreka ovoj metodi pacijentov strah. To je, ističu liječnici, razumljivo, jer nije lako sam sebe dijalizirati. »Oni svaki put moraju sami dva puta probiti svoju kožu i ući u krvnu žilu. Vani edukacija za to traje oko osam tjedana, a pacijent je spreman kad se tri tjedna sam pod nadzorom uspije punktirati bez poteškoća«, ističe.

– Ogromna je prednost ove metode što se pacijent može spojiti na dijalizu dok spava, a tijekom dana je slobodan, može ići raditi bilo što. Dob nije prepreka, no za početak to trebaju biti psihofizički dobri pacijenti koji će moći bez komplikacija sami to provoditi. Kad steknemo iskustvo i mi i oni, to će biti metoda koju će moći koristiti svi kod kojih ne postoji kontraindikacija, tumači prof. dr. Bubić.

U drugim zemljama postoji sustav za osobe koje su slijepe ili iz drugih razloga ne mogu sebe punktirati, a onda to čini netko od članova obitelji. Za tu se metodu, dodaje, može odlučiti svatko, a jedina je kontraindikacija da netko ne uspijeva usvojiti metodu.

Pokazalo se da su komplikacije kod kućne dijalize iznimno rijetke, a dobrobiti višestruke. Vrijeme je da Hrvatska poput ostalih zemalja EU-a omogući liječenje kućnom hemodijalizom i na taj način doprinese boljem preživljavanju bolesnika, boljoj kvaliteti života, uz manje troškove i manje nepovoljan učinak na okoliš, poručuju nefrolozi.

I u pandemiji se, objašnjava prof. dr. Bubić, pokazalo da je transport pacijenata na hemodijalizu najznačajnije mjesto zaraze ovih bolesnika COVID-19, dok su pacijenti na trbušnoj ili peritonejskoj dijalizi koji je rade u svom domu imali bitno manju stopu infekcije COVID-19.

S ponudom kućne hemodijalize krenut će najprije veći centri, a onda polako i drugi, jer potreban je nadzor pacijenata.

Čak 350.000 osoba u nas ima oštećenje bubrega

Procjene su da je čak 850 milijuna osoba u svijetu zahvaćeno kroničnom bubrežnom bolešću. Među 10 osoba jedna ima neki stupanj oštećenja bubrega, što znači da ih je u Hrvatskoj čak 350.000. Dio ljudi ne zna za svoju bolest pa će uvođenje probira na ureu i kreatinin u krvi te proteine u urinu, u okviru sistematskih pregleda, biti korisno za otkrivanje novooboljelih.

Prevencija podrazumijeva prehranu s manje soli, dovoljno tekućine, tjelesnu aktivnost, dobru kontrolu tlaka i šećera u krvi te kontrolirano uzimanje lijekova. U KBC-u Rijeka od 1971. do danas je transplantirano 1.234 bubrega, a lista čekanja kreće se oko 1,5 godina.

U povodu Svjetskog dana bubrega u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku, Zadru i Slavonskom Brodu na gradskim trgovima danas su organizirana mjerenja šećera i krvnog tlaka, kao screening za potencijalno oboljele, kako bi ih se što ranije uputilo na liječenje.