Hrvatska desnica preuzela Vučićev narativ, pa za navijačko divljanje krivi - Srbiju

U Splitu se u četvrtak dogodilo nešto uistinu nezapamćeno, dio navijača Hajduka, od kojih su neki već privedeni dok su drugi još u bijegu, skandirao je Adolfu Hitleru, uzvikivao Auschwitz, pa i u strašnom kontekstu spominjao Anu Frank, jednu od brojnih žrtava holokausta. No, presedan je to jedino zbog što su nogometni huligani neke svoje očite simpatije za nacizam ovaj put i verbalizirali.

U dva navrata ranije su »samo« vizualizirali kukasti križ. Tijekom prijateljske utakmice u Livornu 2006. s talijanskom reprezentacijom, hrvatski navijači su na tribini svojim tijelima formirali svastiku. A, ona se devet godina kasnije na Poljudu, opet za vrijeme utakmice s Italijom, odjednom usred televizijskog prijenosa ukazala na travnjaku, iscrtana vjerojatno nekakvom kemikalijom. Određena fascinacija njemačkim nacistima, kao uostalom i ustašama, prisutna je dakle, među nogometnim navijačima u Hrvatskoj. Ali, politička desnica svejedno to odlučno negira i u pozadini ovih vrlo ozbiljnih incidenata vidi zapravo hrvatske neprijatelje.

Prije 20 godina, doduše, ne jer tada je još desna opcija bila izrazito slaba, a i u ponašanju navijača daleko od kuće teško je bilo pronaći prste antidržavnih elemenata. Ali, poljudsku svastiku su domaći vatreni domoljubi pripisali ni više ni manje nego ministru unutarnjih poslova Ranka Ostojića. Čak se i danas iz tih krugova može čuti da je Ostojić bio iza »akcije kukasti križ«. Recimo, HDZ-ov saborski zastupnik Stipan Šašlin nerijetko to tvrdi u svojim raspravama i pritom djeluje kao da zaista iskreno vjeruje da je SDP-ov ministar organizirao nastanak te svastike, a kako bi na taj način naudio hrvatskoj državi koju mrzi iz dna duše.

Za sramotne ispade uoči susreta Hajduk – Ajax desnica nije, barem još ne, okrivila unutarnjeg nego vanjskog neprijatelja, naravno Srbiju. Čudili smo se u Hrvatskoj dok je Aleksandar Vučić višekratno javno objašnjavao da je studentski pokret protiv njega potaknula SOA, provodeći naputke hrvatskih vlasti. Nije nam bilo jasno kako bi bilo tko u Srbiji mogao i na trenutak pomisliti da tamošnji studenti, a onda i ostali građani, uopće nisu imali razloga za pobunu i da su ih u to gurnuli hrvatski obavještajci koji su se infiltrirali u njihove redove. To, međutim, Vučića i medije koji ga podupiru nije spriječilo da nastave širiti tu sumanutu teoriju zavjere. Naši desničari smatraju sebe antipodima Vučiću, koji im je oličenje zla na zemlji. No, teze koje ovih dana iznose u nastojanju da nekako ublaže zgražanje mainstream javnosti prema navijačima, koje oni u pravilu tretiraju kao esenciju domoljublja, zapanjujuće su identične Vučićevim iz vremena lova na tobožnje hrvatske špijune. Jedina je razlika ta što desnica u Hrvatskoj u prizivanju Hitlera da ustane prepoznaje rukopis srpskih službi.

Znači, ne SOA nego BIA. I nije tu riječ isključivo o marginalcima koji po društvenim mrežama ispisuju da »Jugoslaveni, Srbi i ubačeni agenti BIA-a demonstriraju u Splitu uime Hrvata«. Saveznici HDZ-a na nacionalnoj i lokalnoj razini sugeriraju isto, da naši to ne bi i nisu napravili. DP-ovac Josip Dabro poručio je da su zbivanja u Splitu »prilika da se Hrvatska osvijesti i shvati da nam zemljom slobodno vršljaju neprijateljske agenture« i to jugoslavenske i velikosrpske provenijencije. Anto Đapić, HDZ-ov koalicijski partner u Osijeku, ističe da ga »ne bi iznenadilo da je dio provokacija u Splitu, koje su protiv hrvatskih nacionalnih interesa, odrađen preko srpske obavještajne zajednice«.

Bivši nogometni reprezentativac Igor Štimac, koji se upravo pokušava i politički afirmirati, procjenjuje da »postoje i uvijek su postojali ubačeni elementi«.

Nitko od navedenih ne nudi dokaze da je Vučić, zaokupljen parlamentarnim izborima koji se održavaju u nedjelju, stigao još i poslati svoje agente u Split, kako bi glumeći torcidaše galamili o Auschwitzu i time nanijeli reputacijsku štetu Hrvatskoj.

Nisu otkrili ni da su ljudi koji su po splitskim ulicama izigravali nacističke simpatizere prethodno zavrbovani, plaćeni od strane BIA-a. Ne, oni su samo posve neorginalno preuzeli kompletan Vučićev narativ, koji se također ne temelji na dokazima, i tek su u njemu umjesto hrvatska umetnuli izraz srpska obavještajna služba. Ostat će to zabilježeno kao popratna pojava ovog skandala u Splitu.