ponedjeljak, 20. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

ŠEF HGK

Burilović: ‘Vlada je mogla sve prepustiti tržištu, ali bi tada gospodarski lomovi bili izraženiji’

Autor: Tihana Tomičić

08.10.2023. 10:10
Burilović: ‘Vlada je mogla sve prepustiti tržištu, ali bi tada gospodarski lomovi bili izraženiji’

Foto: Boris Šćitar/Vecernji list/PIXSELL



Hrvatska gospodarska komora organizirala je nedavno konferenciju o regulaciji rada agencija koje posreduju pri zapošljavanju stranih radnika jer u tom sektoru još uvijek vlada priličan nered, a poduzetnicima je u interesu da se i ta tematika regulira. Prilika je to da s predsjednikom HGK Lukom Burilovićem razgovaralo o općenitom stanju hrvatskog gospodarstva, poreznoj politici i tržištu rada.


Pozitivni efekti


Hrvatska je, kao i ostatak EU-a, u permanentnoj krizi već nekoliko godina, od COVID-19 preko energetske krize, do danas. Ipak, imamo gospodarski rast, malu nezaposlenost, sve bolji kreditni rejting. Kakva je vaša ocjena stanja gospodarstva?


– Objektivno, hrvatsko gospodarstvo je u solidnom stanju unatoč brojnim negativnim globalnim događajima. Otkad smo u EU-u stvoreno je više od 200.000 novih radnih mjesta zbog čega se, između ostalog, prvi put u našoj ekonomskoj povijesti suočavamo s nedostatkom radne snage.




Inflacija je zbog poremećaja u opskrbnim lancima i rata u Ukrajini trenutno visoka, ali postupno slabi. Ipak, za povratak inflacije na uobičajene stope, biti će potrebna daljnja stabilizacija opskrbnih lanaca što je proces koji traje.


Iako volimo raditi usporedbe s krizom iz 2008., ona je teško usporediva jer je Hrvatska danas dio EU-a i eurozone zbog čega nam se izvoz dobara udvostručio u proteklih deset godina, dok nam znatna sredstva iz EU fondova i NPOO-a omogućuju održavanje solidne razine ekonomske aktivnosti. Također, ne treba zanemariti niti značajne državne subvencije gospodarstvu i građanima kojih 2008. nije bilo.


Imate li procjene, ili dojam, koliko svemu pomaže ulazak u eurozonu i Schengen? Je li hrvatsko gospodarstvo danas konkurentnije nego prije godinu dana?


– Ulazak u Schengen i euro područje su dva zamašnjaka za gospodarski rast. Procjene naših članica u sektoru prometa su da će ulazak u schengenski prostor smanjiti troškove prijevoza najmanje za 110 milijuna eura godišnje, s vremenom će se koristi povećavati u skladu s rastom gospodarske aktivnosti.


Ulazak u euro zonu je rezultirao i nižom premijom za rizik, i to već od ljeta 2022. kada je najavljeno da Hrvatska početkom 2023. pristupa euro području.


Kada vidimo koliko su središnje banke zemalja članica u Istočnoj Europi izvan euro područja bile prisiljene dizati kamatne stope kako bi ograničile deprecijacijske pritiske na domaće valute, vidimo koliko nam je euro pomogao u ovim ekonomski neizvjesnim vremenima.


Istovremeno, cijelo vrijeme krize svjedočimo i politici državnog intervencionizma. Vlada svojim mjerama pomaže gospodarstvu, a nema ni novog poreznog opterećenja za poduzetnike. Je li to ujedno i jedina moguća politika u vremenu krize?


– Vlada slijedi politike koje su dogovorile sve članice EU-a kada intervenira u ekonomiju od pandemije naovamo. Nije to jedina moguća politika, mogla je Vlada sve prepustiti tržištu, ali bi tada gospodarski i socijalni lomovi bili izraženiji, a vrijeme oporavka dulje.


Cijela bit proračuna i fiskalne politike je intervenirati kada ekonomija doživi poremećaj kao što je bila pandemija. Zbog toga i zagovaramo odgovornu fiskalnu politiku koja će paziti da u dobrim vremenima previše ne opterećuje gospodarstvenike i građane previsokim poreznim stopama, odnosno prevelikom javnom potrošnja kako bi država stvorila rezerve za razdoblja kada je to potrebno.


U kontekstu 5. paketa mjera, najveći je rizik da ograničenje cijena određenih dobara ne dovede do povlačenja nekih proizvoda, jer su proizvođačima neisplativi. U tom bi slučaju želja za smanjenjem inflatornih pritisaka mogla imati suprotan učinak.


Bilo je povremeno riječi o tome da bi se uvodili dodatni, novi porezi na ekstraprofite, ali kako se o tome počne pričati, tako i zamre. Kako ocjenjujete vladinu poreznu politiku, zadnji krug reformi i činjenicu da se ipak bježi od novih nameta za poduzetnike?


– Dobro je da smo se kao društvo razvili do te mjere da je većini dionika u društvu postalo jasno da poduzetnike ne možete u nedogled oporezivati. Pozdravljamo svako smanjenje poreznih stopa i u tom kontekstu nas raduje solidno stanje proračuna.


Kao nova članica eura, još je bitnije da fiskalna politika ostane umjerena, da je inozemna financijska tržišta doživljavaju održivom, jer u euro području, ako se tržišni sentiment okrene protiv vas, riskirate povećanje cijena zaduživanja. HGK-a će uvijek podržati poreznu politiku koja teži pojednostavljenju poreznog sustava, a da širenje porezne baze prati smanjenje poreznih stopa.


Kako će ukidanje prireza utjecati na poduzetnike?


– Svako smanjenje poreznog opterećenja rada pomaže poduzetnicima i poslodavcima. Međutim, kad god razgovaram s našim članicama, glavni je problem nedostatak radne snage, osobito visoko kvalificiranih radnika.


Kao što je jedan predsjednik uprave na našoj nedavnoj konferenciji o tržištu rada rekao, nije plaća problem, već činjenica da u Hrvatskoj ponekad jednostavno nemate traženog kadra. U toj situaciji, možete ponuditi bilo kakvu plaću, ali radnika nema i to se onda drastično reflektira na vaše poslovanje.


Integracijska politika


Da se vratimo na temu radne snage – to je jedna od ključnih tema trenutno. Svjedoci smo da radnika nedostaje i da enormno raste broj radnika iz Azije i zemalja istoka. Vlada najavljuje regulaciju toga područja, no dosad su agencije za posredovanje u zapošljavanju uvelike lovile u mutnom. Može li se uvesti red i kako?


– Svjesni smo izazova s kojima se suočavamo na tržištu rada. Jasno je da tržište radne snage prolazi kroz promjene, a pojačano zapošljavanje radne snage iz Azije i drugih zemalja istoka svjedoči o globalnom karakteru ovog trenda.


Vlada pokreće opsežnu regulaciju radnog položaja stranaca u Hrvatskoj i vjerujem da ćemo do kraja godine imati transparentan sustav praćenja rada agencija za posredovanje u zapošljavanju. Uz solidarnu odgovornost agregatora ili agencije, svaki strani radnik i njegov status bit će poznati. Kada govorimo o agencijama za posredovanje i/ili ustupanje, svjesni smo da postoje određene nepravilnosti i zloupotrebe.


No, uz adekvatnu regulativu i nadzor, moguće je uvesti red. Osim toga, pripremaju se i nove zakonske odredbe koje će dodatno pojednostaviti i ubrzati procedure, a transparentnost i jasni kriteriji prilikom izdavanja radnih dozvola omogućit će bolje praćenje i kontrolu procesa. Unapređuju se standardi i pravila za agencije, uz redovite inspekcijske kontrole kao i do sada.


Na vašoj konferenciji o toj temi glavna je poruka bila da treba formulirati potpuno novu imigracijsku politiku, uz istovremenu integraciju tog novog stanovništva. Dapače, da Hrvatsku treba prikazati kao državu koja je itekako otvorena za novu radnu snagu. Na koji način?


– Na nedavnoj konferenciji »Zapošljavanje stranih radnika putem agencija« jasno smo istaknuli potrebu za novim pristupom imigracijskoj politici.


Posebno je naglašena potreba za novom imigracijskom i integracijskom politikom, kao i mjerama koje bi Hrvatsku učinile atraktivnijom destinacijom za potencijalne radnike. Kao mala otvorena ekonomija, moramo se pozicionirati na tržištima s kojih radnici dolaze te upravljati imigracijskim procesima kako oni ne bi upravljali nama.


Sveobuhvatnom imigracijskom politikom ne samo da se olakšava dolazak radne snage već i osigurava njihova integracija u hrvatsko društvo. Ona treba ponuditi okvir u kojem će svaki dionik, od institucija do nas pojedinaca, moći jasno definirati svoju ulogu i preuzeti odgovornost za provedbu procesa integracije.


S Ministarstvom rada i HZZ-om pokrećemo projekt predstavljanja hrvatskog tržišta rada na potencijalnim tržištima radne snage gdje trebamo poslati poruku da je Hrvatska otvorena i spremna prihvatiti nove radnike te prezentirati je kao atraktivnu destinaciju za useljenike kako bismo privukli najbolje od njih.


Izazovi i prilike


Istovremeno, to znači i promjenu strukture stanovništva. Kakve će biti socijalne posljedice ovih velikih promjena?


– Promjena strukture stanovništva neizbježno donosi i socijalne promjene. S obzirom na povijest Hrvatske kao tradicionalne iseljeničke zemlje, novi trend useljavanja može za nas biti izazov.


No, također pruža i prilike. Jedan od izazova je integracija strane radne snage u hrvatsko društvo, što uključuje poticanje učenja hrvatskog jezika, upoznavanje s kulturom i tradicijom te pomoć u svakodnevnim aktivnostima.


S druge strane, ova promjena donosi i obogaćivanje našeg društva kroz različite kulture i iskustva. Važno je osigurati da se novopridošli radnici osjećaju prihvaćenima i dobrodošlima. Ako ne osiguramo adekvatne uvjete za njihovu integraciju, možemo se suočiti s izazovima poput segregacije, društvenih napetosti ili ekonomskih nejednakosti.


Zato je ključno raditi na edukaciji svih relevantnih političkih, gospodarskih i socijalnih aktera, ali i stanovništva o važnosti prihvaćanja i integracije novih članova zajednice. Također, moramo shvatiti da ovakve promjene donose i prilike za obogaćivanje kulture, otvaranje novih tržišta i jačanje gospodarskih veza s drugim zemljama.


Teme održivosti danas su ključne u EU-u. Kako se hrvatsko gospodarstvo nosi s tim imperativom? Kako ide transformacija gospodarstva u tom smjeru, po vašoj procjeni?


– Održivost nije prolazni trend, a klimatski ekstremi, poremećaji na globalnom tržištu, pa i rat u Ukrajini koji je Europu prisilio na prekid ovisnosti o ruskim energentima, dodatno su potencirali pitanja održivog poslovanja.


Investitori, kupci i potencijalni zaposlenici tvrtke sve više procjenjuju po doprinosu održivosti, a toga su sve više svjesne i naše tvrtke. HGK-a značajno doprinosi pozicioniranju ove teme.


Tako smo prošle godine pokrenuli ESG akademiju, ciklus radionica o održivosti i odgovornom poslovanju. Održali smo 14 radionica na kojima je sudjelovalo više od 800 polaznika, a temu smo nastavili pokretanjem prvog hrvatskog ESG ratinga kako bi pripremili tvrtke na nove zahtjeve vezane uz izvještavanje o održivosti.


Više od 400 tvrtki sudjelovalo je u prvom krugu ocjenjivanja što potvrđuje da su tvrtke sve više svjesne koliko je tema održivosti važna za poslovanje.


Ipak, prepreke za provođenje zelene tranzicije su visoki troškovi ulaganja, administrativne poteškoće, zakonodavni okvir i dostupnost tehnoloških rješenja. Proces je složen i zahtjeva povećane izdatke, stoga je važno postaviti realne ciljeve uz nove izvore financiranja kako ne bi došlo do gubitka industrijske baze.


Statistike kažu da i dalje nedostaje i solara i drugih održivih izvora energije, i u gospodarstvu i u kućanstvima.


– Prema nekim procjenama europske zemlje su potrošile više od 800 milijardi eura kako bi zaštitile tvrtke i građane od rastućih troškova za energiju, a turbulencije na energetskom tržištu ostavile su duboke posljedice na energetske tvrtke. Uz trenutne i privremene mjere, potrebno je raditi na dugoročnijim rješenjima i redizajniraju energetskog tržišta kako bi u budućnosti izbjegli nestabilnosti cijena i omogućili sigurnu opskrbu.


Domaći energetski sektor treba razvijati kroz povećanje vlastite proizvodnje iz obnovljivih izvora energije jer Hrvatska po stanovniku godišnje dobiva samo 37 kWh iz solarne energije, dok primjerice Nizozemska dobiva čak 25 puta više. Nažalost, unatoč ogromnim potencijalima, Hrvatska posljednjih godina nije napravila dovoljan iskorak prema povećanju udjela OIE, no u posljednje vrijeme vidljiv je određeni napredak kada je riječ o solarnim elektranama na krovovima.


Hrvatska u ovom području ima značajne potencijale i ne vidim razloga da ne povećamo ulaganja u obnovljive izvore energije te u konačnici postanemo neto izvoznik, a ne uvoznik električne energije.


Transformacija Komore


HGK za poduzetnike nudi cijeli niz novih usluga. O čemu se točno radi?


– HGK-a se strateški orijentirao prema pet područja od interesa članica; održivost, zelena i digitalna tranzicija, internacionalizacija poslovanja, budućnost radne snage i sigurnost hrane. U prvih osam mjeseci ove godine HGK-a je članicama isporučio oko četiri i pol tisuće različitih usluga, a najveći korisnici su velike tvrtke.


U posljednje vrijeme osim poslovnih subjekata, naše usluge traže i obrazovne institucije te predstavnici lokalne zajednice kojima će zasigurno biti koristan novi Indeks gospodarske razvijenosti županija koji se sastoji od 45 indikatora u deset područja. Od pojedinačnih usluga posebno se ističu Indeksi cijena građevinskog materijala. Radi se o usluzi koja je direktni odgovor na potrebe članica zbog poremećaja u opskrbnim lancima i rasta cijena građevinskog materijala.


Pojačan je interes za HGK-a pulsom i sektorskim pregledima, analizama poput izvješća o općim i financijskim pokazateljima, statističkim izvješćima ili informacijama vanjskotrgovinskoj razmjeni. U području internacionalizacije poslovanja, prošle godine smo organizirali oko 30 poslovnih izaslanstva u kojima je sudjelovalo 400 članica, a kroz sajmove u Hrvatskoj, pružili smo podršku za više od 470 članica.


Osim sedam inozemnih predstavništva, aktivni smo i u europskom udruženju komora, Eurochambersu, te međunarodnoj trgovačkoj komori. Primjerice, na konferenciji Vrijeme je za industriju u Zagrebu, jedan od govornika bio je i predsjednik Eurochambersa, Vladimír Dlouhý.


Politika s vremena na vrijeme otvori i priču treba li poduzetnike rasteretiti naknada koje izdvajaju za članstvo u HGK-a, a samim time se otvori i pitanje cijene sustava Komore. Čini se da su ipak u zadnje vrijeme takvi glasovi utihnuli. No, također, i napravljene su velike uštede.


– Uspješno smo proveli transformaciju prema novom Zakonu kojim 96 posto gospodarskih subjekata više nije u obvezi plaćanja članarine.


Novi način rada je prepoznat pa postupno povećavamo broj dobrovoljnih članica čime uravnotežujemo prihode koje sada ostvarujemo iz članstva i usluga na tržištu. Transformacija nije lagana, ali zadovoljni smo, usprkos smanjenju prihoda od članarina i broja zaposlenika održali smo kontinuitet rada i ponudili nove proizvode i usluge.


Prostora za poboljšanja i konstruktivne kritike ima uvijek, no HGK-a je u proteklom razdoblju prošao kroz korjenitu transformaciju i to je kod najvećeg dijela gospodarstvenika i dionika i prepoznato. Razvoj se nastavlja, a HGK-a će i nadalje biti pouzdan partner hrvatskim gospodarstvenicima što uostalom činimo već 171 godinu.


Neće biti nestašica, osim možda premium brendova


Vlada je limitirala i cijene 30 proizvoda. Kakve su reakcije sektora trgovine na to, i očekuju li nas možda nestašice nekih proizvoda? Je li to bilo potrebno, ili je čak dapače zakašnjelo, kao što u oporbi tvrde?


– Za sad nema većih problema u provedbi ove mjere zahvaljujući konstruktivnom dijalogu trgovaca, ali i dijela dobavljača i proizvođača koji participiraju u cijelom procesu, a vjerujemo da će se priključiti i ostali.


Trgovina je na kraju opskrbnog lanca, no važno je istaknuti ulogu svih dionika u procesu opskrbe. Cilj je građanima omogućiti što povoljniju kupnju osnovnih proizvoda, sačuvati kupovnu moć te smanjiti socijalne razlike što je sastavni dio politike odgovornog poslovanja gotovo svih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj.


Zato smatramo da mjera nije zakašnjela i da je uvijek dobrodošla. Ne očekuju se nestašice jer je većina limitiranih proizvoda dostupna u domaćim izvorima, no možemo očekivati ograničenu dostupnost proizvoda u kategoriji premium brendova. Ujedno, moguće je da mali trgovci u svakom trenutku neće imati baš sve proizvode sa zamrznutim cijenama.


Korak u obnovi kupovne moći


Osim zamrzavanja cijena, koji se još potezi mogu vući u obuzdavanju inflacije? Ona počinje polako padati, ali kupovna moć građana polako je iscrpljena. Kad se zapravo može očekivati oporavak privrede, a time i građana?


– Kako je inflacija koja karakterizira EU prvenstveno rezultat poremećaja u lancima opskrbe, povratak inflacije na uobičajene stope trajat će malo duže nego inače, jer on podrazumijeva ponovnu normalizaciju opskrbnih lanaca.


Povijesno gledano, brzo dizanje referentnih kamatnih stopa može dovesti do smanjenja potražnje u Europi i svijetu što bi ubrzalo smanjenje inflacije. S druge strane, cijene energenata predstavljaju najveći rizik za povećanje inflacije, no svakako očekujem njeno postupno smanjenje.


Činjenica je i da plaće ove godine u Hrvatskoj rastu brže od inflacije, što je prvi korak u obnovi kupovne moći. Kada je nedostatak radne snage karakteristika hrvatske ekonomije, građani mogu očekivati realan rast plaća u srednjem i dugom roku što je svakako poticaj daljnjem rastu standarda.