HEROJI MASLENICE Četiri puta ranjen, četiri puta se vraćao u rat

Akcija Maslenica prva je velika oslobodilačka operacija Hrvatske vojske na zadarskom ratištu. Jedan od hrvatskih branitelja koji su  bili ranjeni u akciji Maslenica bio je i tad dvadesetjednogodišnji Ante Paleka.
 Paleka je u rat krenuo 18. rujna 1991. kao pripadnik tadašnjeg Škabrnjskog bataljuna. Kasnije je bio pripadnik 112. brigade, 7. domobranske  pukovnije, bojne Kralj Tomislav, 72. bojne vojne policije i na kraju, 84.  gardijske bojne Termiti iz koje je 1997. kao profesionalni vojnik otišao u  mirovinu. Jedan je od mnogobrojnih sudionika Maslenice i to kao pripadnik 72. bojne vojne policije. Paleka je u Domovinskom ratu čak četiri  puta ranjavan, između ostalog i na samom početku vojno-redarstvene  operacije Maslenica.
– Kad sad gledam na sve to, mislim da je 1991. ipak bilo najteže. Nismo  imali oružja, streljiva i prave organizirane vojske. Sve se baziralo na nekom entuzijazmu malo žešćih momaka koji su branili svoja sela i gradove. No, kad smo tri dana prije akcije Maslenica stigli u Poljica, znali smo  da se nešto kuha. Tad smo već bili prilično organizirani i spremni da konačno vratimo naša okupirana područja. No, kad ćemo krenuti, nitko od  nas nije znao, rekao je Ante Paleka.
Paleka umalo nije sudjelovao u Maslenici. Njegova bojna vojne policije trebala je biti raspoređena na dubrovačkom ratištu, ali je dvadesetak  vojnih policajaca dobilo zapovijed da ipak sudjeluje u napadnom djelovanju na pravcu Suhovare – Baštica. Vojna policija je kroz dvije borbene  skupine uvedena u bitku Maslenica i to na pravcima Rovanjska – Maslenica, i Suhovare – Drače.
– Stigli smo između 7 i 8 sati ujutro u Poličnik, ali smo u akciju krenuli  tek u popodnevnim satima. Moj kolega Ante Dundović je potegao minu,  najvjerojatnije tzv. ‘kukuruz’ koja je ranila njega, mene i Džemediju  Burčula. Lakše je ranjen bio i Leopold Burčul. Tad mi je prostrujilo kroz  glavu: ‘Pa zar opet!’, prisjetio se Paleka.
Također od protupješačke mine, Paleka je prvi put ranjen 12. prosinca  1991. i to u obrani svog Zemunika. Mina ga je umalo koštala života ponovno u zemuničkom zaseoku Smrdelj, 9. travnja 1992. O svemu tome je  razmišljao dok ga je s prve crte u Suhovarama izvlačio njegov kolega Brane Gulan.
– Iskreno, sve ove godine nisam volio o tome pričati. U Domovinskom  ratu mi je ubijen i otac Luka, ali ja sam danas obiteljski čovjek s četvero  djece i sebi kažem da život mora ići dalje. Eto, u Maslenici smo prvi puta  trebali vratit neprijatelju ono što je zaslužio, ali i ovog puta je mina bila  kobna za mene, kazivao je Paleka.
Najpotresniji trenutak za Antu Paleku bio je kad je u bolnici čuo za pogibiju pripadnika 3. gardijske brigade Kune u Kašiću. Paleka kaže da je  vidio kad su njihova tijela hladnjačom dovezena u zadarsku bolnicu. Toliko tuge, žala i nemoći,  nije doživio niti u onim trenucima kad mu je nakon ranjavanja život visio o koncu. Naime, Paleka se svaki put nakon ranjavanja, jedva oporavljen, vraćao u svoju postrojbu. Kad je izašao iz zadarske bolnice to nije bio kraj njegovom stradavanju. U akciji Ljeto 95.  koja je prethodila Oluji, Paleka je ponovno ranjen na prvoj crti bojišnice  na Šator planini. Neprijateljska minobacačka granata ranila je njega i još  petoricu suboraca. Međutim, 3. kolovoza bio je u stroju za operaciju Oluja.
Danas je član Udruge veterana 84. gardijske bojne Termiti.  Svoju je priču, kao i mnogi neznani hrvatski heroji sve ove godine čuvao,  dijeleći je samo sa svojim suborcima. Danas, pokušava potisnuti sve one  ružne i tragične događaje u obrani Domovine. No, pun ponosa koji mu  se tek na škrtom osmijehu, vidi upravo u ove dane kad se sjećamo akcije  Maslenica.