Gospa kao najvjernija odvjetnica u svim našim tjeskobama

Križ je znak života, našeg postojanja i pobjede. Križ ne smije doći u pitanje bilo kao znak pripadnosti Crkvi i Kristu, bilo kao oznaka naše povijesti, ali i naše sadašnjosti. S druge strane, Marija je uvijek štovana kao naša Majka, Majka naše povijesti, Gospa našeg velikog krsnog zavjeta, najvjernija odvjetnica u svim našim tjeskobama, istaknuo je u svojoj propovijedi mons. Prenđa
Diljem župa Zadarske nadbiskupije u subotu je proslavljena svetkovina Velike Gospe ili Uznesenja BDM koja se u Zadru svečano slavi u svetištu Gospe Maslinske na Belafuži. Koncelebrirano misno slavlje u dvorištu svetišta predvodio je zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa. Hodočasnici iz brojnih župa hrlili su tijekom cijelog dana u ovo jedno od najznačajnijih Marijinih svetišta u Zadarskoj županiji. Djevica neprestano bdije nad potrebama naroda koji se uvijek iznova preporučuje njezinoj moći i zagovoru. Misno slavlje na Belafuži je započelo tradicionalnom procesijom s Gospinom slikom, a župnik don Anđelko Buljat podsjetio je okupljeno vjerničko mnoštvo na povijest svetišta Gospe Maslinske i same župe.
Kao bujna maslina u polju
– Svetište Gospe Maslinske je proglašeno kao župa Uznesenja BDM, 21. studenog 1968. godine. Župna crkva je sagrađena u 12. stoljeću, obnovljena 1970. godine, a nakon toga obnova je dovršena prije tri godine. Ona je, između ostalog uključivala krovište i ostatak samostana redovnika pustinjaka. Prema izvorima o svetištu, u srednjem vijeku spominje se uz crkvu na Belafuži i spomenuti samostan. U ispravi iz 1188. godine crkva se naziva “S. Maria de Roveris”, a kasnije 1200. godine “S. Maria ad Quercus” – “Gospa u hrastovima”, prema tome jer je nekada bila okružena hrastovima. Isprava iz 1188. godine se povezuje s imenom Gospe u dubovima, jer se svetište Gospe Maslinske nalazilo i u dubovoj šumi. Nakon što se posjekla dubova i hrastova šuma te zasadili vinogradi i masline, crkva se našla u maslinama, odatle i naziv “S. Maria Olivarum” – “Gospa Maslinska”. O tome svjedoči natpis na kamenom pragu iznad vrata: “Kao bujna maslina u polju”. Dalje u izvorima stoji kako je prva crkva najvjerojatnije stradala 1202. godine za vrijeme opsade Zadra od strane Mletaka, a 1215. spominje se njezina obnova. Crkva je u povijesnom slijedu bila podvrgnuta brojnim obnavljanjima i preuređivanjima o čemu svjedoče arhitektura i stilovi gradnje. Zanimljiv je podatak kako je zdanje u baroku produženo i prošireno s opremljenim štukaturama i grbom obitelji mletačkog kapetana Marka Bellafuse, velikim raspelom i oltarom. Marko Bellafusa darovao je za svetište veliki križ, a u narodu se svetište naziva još i “crkvom na Bellafusi”. Naziv gradskog predjela Belafuža povezuje se s obitelji Bellafusa. Generalni providur L. Foscolo, 1646. godine, kako stoji u izvorima, dao je crkvicu prebjezima iz zadarskog zaleđa. Zvonik je izgrađen u 18. stoljeću, to jest 1735. godine, dok je generalni providur Querini dao izgraditi novi mramorni oltar i današnju župnu kuću.
Majka uvijek privlači svojom ljubavlju
Najveća dragocjenost i predmet brojnih molitvi, zavjeta i zahvala je slika Gospe s Djetetom, rad poznatog mletačkog slikara Paola Veneziana iz 1350. godine, izrađena tehnikom tempera na drvu. Za vrijeme velikih poteškoća slika je bila premještena u grad na sigurnije mjesto, a od 1855. godine počela se štovati kao znak spašavanja od kolere. Bunarski vijenac s grbom gradskog kanonika Mateja Sturaria koji je u župnom dvorištu svjedoči kako je upravo taj kanonik u 15. stoljeću crkvu popravio i proširio. Crkva ima sakristiju i dva oltara, a glavni oltar u baroknom stilu, 1742. godine je dao izgraditi providur G. Quirini. Glavni oltar sadrži navedenu sliku Bogorodice i svetohranište, kazao je belafuški župnik don Anđelko Buljat.
– Na poseban način treba istaknuti da su ovdje godinama dolazili Zadrani na hodočašća, posebno u velikim potrebama, duhovnim, tjelesnim i materijalnim. Došli smo sigurno s tom željom da Gospa čuje naše molitve i vapaje, da nas zagovara kod svoga Sina Isusa Krista. Dakako, da će nam Ona na poseban način uputiti riječi koje je izrekla u Kani Galilejskoj: “Što god vam rekne, učinite”.
– Zajedno u vjeri i nadi molimo za tolike potrebe svih nas. Gospa Maslinska, Velika Gospa, Majka naša uvijek nas privlači svojom ljubavlju i primjerom odanosti Bogu te u nama budi nadu da će uslišati i naše potrebe i molbe, uvodna je misao mons. Prenđe koji je potaknuo na pouzdanje u Djevicu kako bi mogli nositi križ svoga života i kako bi bili radosni u nošenju svoga križa.
Po Mariji k Bogu
– Mi smo dio nepreglednog mnoštva koje hrvatskim putovima hrli u naša svetišta. Mi smo dio te velike zajednice. Koliko dolazeći ovdje nosite svoja pitanja, tjeskobe, molbe za svoje osobne potrebe, potrebe obitelji i svega što nosite u sebi, znajte da niste sami u toj molitvi, da nas Ona ujedinjuje u našim vapajima. Ona, Majka opisana je kao slika proslavljene na nebu koja je okružena zvijezdama, mjesec joj pod nogama i sva sjaji, proslavljena Majka koju slavimo u Crkvi kao Onu koju je Bog uzeo k sebi, dušom i tijelom u nebo. To će potvrditi i Drugi vatikanski sabor kada kaže da se Crkva u Mariji divi i uzvisuje najodličnijim plodom otkupljenja, rekao je nadbiskup zadarski.
– Djevica je slavna i proslavljena stigla Bogu na odredište, konačno i vječno, koje nas čeka. S druge strane, nosimo u sebi cijelim svojim bićem osjećaj i zbilju prolaznosti. Rađamo se i živimo u trajnoj borbi za zdravljem, hranom, za stan, posao i održavanje svojih najbližih u životu, za njihovo zdravlje, za rast naše djece, uspjeh u školovanju, zaposlenje i sreću u životu. Sve su to borbe koje nosimo u sebi i koje nam naliče na “hrvanje” kojemu se nikada ne zna ishod, ljudski govoreći. Druga neizvjesnost u nama i oko nas je kao da se svijet neprestano rađa u svojim bolovima nedorečenosti i nedovršenosti i pogađaju ga zbivanja koja mu ugrožavaju okoliš, kulturu, spomenike, prirodne potencijale. Posebno je svijet osjetljiv na ugrožavanje mira, odnosno nemire i napetosti koje se javljaju danas u ovom našem nemirnom i razjedinjenom svijetu, naveo je mons. Prenđa.
Pitamo se: “Koji je smisao svih tih bitaka i koji je smisao čovjekova postojanja? Je li doista čovjek osuđen na neuspjeh, na prolaznost, bez traga? Živi li bez ikakve prave nade? Ima li čovjek potrebu izaći iz svoje tjeskobe i otvoriti se Nekome, to jest Jednome koji stoji iznad njega i njegove povijesti i koji nam otvara nove vidike, upitao je predvoditelj euharistije te upozorio na sve prisutnije oblike praznovjerja i duhovnosti bez Boga, kao i ovisnosti, koji ozbiljno ugrožavaju čovjekov život.
– Čovjek onda još više upada u poteškoće, a život postaje sve zamršeniji i teži. Čovjek traži načine i očekuje kako se osloboditi problema i poteškoća, rekao je poglavar zadarske Crkve dodajući da je križ sredstvo koje je na životnom putu svakog pojedinca.
– Čini nam se katkada da se nebo nad nama spustilo, da smo zatvoreni ovim prividom materijalizma koji nas okružuje, a zapravo čovjek se duboko želi otvoriti duhovnoj dimenziji života iznad pukih osjeta života, kako bi našao potpuni smisao svih svojih djelovanja, patnja, svoga križa i svega što nosi. Kad dolazimo ovdje moliti nosimo u sebi dimenziju osobnog traženja Boga, a po Mariji smo sigurni da ćemo koraknuti bliže Njemu, koji je nevidljiv, ali među nama stvaran, prisutan, vodi nas, sluša naše vapaje, govori nam svojom riječju, poručio je nadbiskup dodajući kako se i danas kao što je rečeno u prvom čitanju, događa borba između dobra i zla, kao i unutar svakog čovjeka.
Kristov križ je zaboden u globus
– I Crkva se suočava sa silama zla protivnima Bogu, čovjeku, istini i čovjekovoj povezanosti s Bogom. To se zlo protivi Bogu, životu, djetetu, djeci i majčinstvu. Međutim, znamo da nismo prepušteni sebi, niti nemoći. Znamo za ishod te bitke i svih bitaka ljudskoga bića i cijeloga svijeta u svakom razdoblju povijesti. Bog je pobjednik nad zlom i sotonom. Čuli smo govor o obračunu sa zlom koje je pobijeđeno Božjom snagom. Drugo čitanje još jasnije nam govori kako je Krist koji nas predvodi temelj naše vjere i nade. Naša prisutnost u svijetu nije prokletstvo, ni ostavljenost. Naprotiv, Bog je ušao u našu povijest, zaputio se sa svakim čovjekom na njegov put. S nama je neprestano i kad ne mislimo na to, i kad smo izloženi mukama i nevoljama, i progonu, i oskudici, i siromaštvu i na kraju smrću. Nikada nismo sami. Apostol Pavao nam otkriva put pobjede u uskrslome Kristu, jer su njegovom smrću i uskrsnućem pobijeđeni grijeh i smrt. Mi smo dionici novog, otkupljenog čovječanstva, koje Kristu pripada. On je u proslavljenoj Majci Mariji ostvario ono što nas čeka. U tome se ostvaruje pobjeda nad zlom, poručio je mons. Prenđa.
– I ako moramo proći kroz križ i patnju, zapravo smo dionici one konačne pobjede, koja je u uskrsnuću slavila pobjedu nad grijehom i smrću. Marija koja je kao žena izabrana da ostvari spasenje svoga naroda, predvodi nas.
– Crkva u Hrvatskoj živi od svoga početka, od 7. stoljeća kad smo postali kršćanski katolički narod, i nosi dvije velike vrednote, križ i Mariju. Kristov križ je zaboden u globus. Križ svojom krvlju, ali i uskrsnom snagom neprestano obavija ovaj svijet. Krv je oprala svijet, a uskrsnućem prožima svijet, čulo se u propovijedi uz poziv na neprestano sudjelovanje u otkupljenju po vjernosti Bogu i životu te življenju vjere i vršenju Božjih zapovijedi. Zato smo na ovoj vjetrometini trpjeli za svoju obitelj, da je spasimo i očuvamo, za domovinu… U znaku križa sve je u ovome narodu, i prošlost i sadašnjost. Križ je znak života, našeg postojanja i pobjede. Križ ne smije doći u pitanje bilo kao znak pripadnosti Crkvi i Kristu, bilo kao oznaka naše povijesti, ali i naše sadašnjosti. S druge strane, Marija je uvijek štovana kao naša Majka, Majka naše povijesti, Gospa našeg velikog krsnog zavjeta, najvjernija odvjetnica u svim našim tjeskobama. Zato je toliko hrvatski narod privržen Majci Božjoj koja je naša zagovornica i zaštitnica, izdvaja se tijekom misnog slavlja uz poruku oslanjanja na Boga kako bi u sebi pobjeđivali ono što nas odvaja od njega te doprinosili pobjedi dobra u svim borbama, u sebi, svojoj obitelji, domovini i svijetu.

Obitelj s 13 djece kao vokalni sastav

Koncert duhovnih pjesama, a posebno onih Bogorodici u čast, nakon euharistijskog slavlja održali su obitelj Ivana i Jasne Božić iz Velike Gorice, koji imaju trinaestero djece i svoj vokalni sastav. Djelatni su u Pokretu za život čiji je cilj poticanje mladih u braku na veći broj djece, a također se zalažu da se svako začeto dijete rodi. Do sada su izdali četiri CD-a duhovnih pjesama, a trenutačno rade na pripremi svog autorskog CD-a pod nazivom “Križ pobjede”.