[FOTOGALERIJA] Brojni sugrađani obišli i ukrasili posljednja počivališta svojih voljenih

Katolički blagdan Svih svetih privukao je, kao i uobičajeno, veliki broj ljudi na zadarsko Gradsko groblje. Grobovi su, u najvećoj mjeri, za tu priliku uređeni, gotovo da nije bilo moguće vidjeti ni jedan grob, ni jednu grobnicu, koja nije bila ukrašena ili bogatim aranžmanima ili tradicionalno krizantemama. Ipak, u odnosu na godinu prije, cvijeća je bilo za najmanje četvrtinu manje. Kazali su nam to ljudi zaduženi za čišćenje groblja, ovih dana angažirani mnogostruko više nego inače na svojim radnim zadacima.
– Ne, ove godine nema ni izbliza toliko cvijeća kao predhodnih. Recimo da je najmanje za četvrtinu manje aranžmana, ako ne i više od četvrtine, ako usporedimo 2018.- tu i 2017. – tu, informacija je koju smo saznali od nekolicine ljudi zaduženih za rasčišćavanje uvenulih buketa.
Jak pljusak i vjetar vjerojatno je pogodovao manjem broju ljudi koji su danas došli na Gradsko groblje, no usprkos vremenskim nepogodama, najveće zadarsko mjesto za ukope vrvilo je od posjetitelja, posebice oko centralnog križa kojem se nije moglo prići od broja upaljenih svijeća, a i broja ljudi koji su došli odati počast, prije svega, poginulim braniteljima.
Među njima, svoju je svijeću došla upaliti i Tonka Bajlo, majka poginulog branitelja.
– Tu sam zbog svog sina no i svih ostalih poginulih branitelja kojima sam došla upaliti svijeću. Predhodno sam bila i na grobu koji sam uredila što sam najbolje mogla, uzela sam skupo cvijeće jer smatram da je to moj sin i zaslužio, naglasila je gospođa Bajlo.
Na groblje inače, kako je dodala, dolazi često jer to radi za svoju dušu.
– Ne dolazim kako bi me netko vidio, što je često slučaj na ovaj dan, tu sam zbog svog sina, ovo radim za svoju dušu. I da, kupila sam skupo cvijeće, no radim ono što osjećam u svom srcu i nije me briga što će tko reći i kako će reagirati. Uostalom nije cvijeće skupo. I sama sam sadila krizanteme i znam dobro kako je to zahtjevan posao i koliko ovisi o vremenskim (ne)prilikama. Stoga kada mi netko kaže da je cvijeće skupo uzvratim da se nisu bavili sadnjom i da ne znaju o čemu pričaju. Nažalost sve je manje dolazaka na groblje iz srca, sve je više onih koji su tu da bi ih vidjeli susjedi i prijatelji. Neki znaju reći da su tu jer im je pokojnik/ica ostavio/la imovinu, no to nema nikakve veze s istinom jer ako imaš nešto u duši za tu osobu koja je otišla s ovog svijeta, doći ćeš, a ako nemaš, nikakva te imovina neće natjerati na to, zaključila je gospođa Bajlo.
Kod centralnog križa nailazimo i na Marinu Travica i Karmen Perina. Ističu da su obje katolkinje i da im blagdan Svih svetih puno znači.
– Došle smo posjetiti svoje bližnje: kćer, svekra, svekrvu, branitelje.., ističu gospođe.
Travica je, kako kaže, uglavnom svaka dva tjedna na groblju, a Perina malo rjeđe.
– Ovo je jedan od najradosnijih dana za mene. Znam da su svi sveti s nama i da mole za nas. Zapravo oni su uvijek s nama, onako kako oni to mogu i ja ih osjećam na jedan radostan način. Odslužili su svoje na ovom svijetu i zaslužili su da postanu sveti što znači da su vjerojatno bili mučenici što itekako trebamo cijeniti. Svačiji je život vrijedan, a pogotovo mučenički, rezimira Travica.
Slaže se i Perina koja se nadovezuje i ističe kako se nada da su svi oni našli svoj mir na nebu. Gospođe su cvijeće, kako nam objašnjavaju, kupile direktno od proizvođača i na taj način prošle vrlo povoljno, tim više što su aranžmane napravile same.
– Cijene cvijeća su prihvatljive, pogotovo ako ga kupite kod proizvođača kao što smo mi napravile. Uzgajanje cvijeća nije jednostavno, riskantno je jer ovisi o vremenu tako da mislimo da su i cijene, kada se to uzme u obzir, sasvim solidne, zaključuju gospođe.
Posjetiti svoje drage, pokojnu suprugu i zeta došao je i Đuro Šamec. Kaže da je agnostik, da je izgubio vjeru iako je rođen kao katolik, no usprkos tome dolazi kada god može na groblje.
– Postoji li zagrobni život ili ne – to još nitko nije otkrio pa nisam ni ja, no svoje preminule treba poštivati i dolazim tu da se sjetim svoje stare i svog zeta. Volio bih da sam vjernik i da nisam izgubio vjeru i držim da je tim ljudima lakše u životu, no moja je vjera, vjera u prirodu, vjera u to da netko upravlja s nama, da postoji nešto veće od nas samih, no kako i na koji način, kako sam naglasio – ne znam, iskren je Šamec.
Gospodin Šamec ima 87 godina, rodom je Zagorac a u Zadru živi od 1967. godine. Kaže da se nagledao blagdana Svih svetih pa se nekada kao i sada znao pitati čemu ti silni troškovi na cvijeće, ti preskupi aranžmani?
– Mislim da bi se taj novac mogao bolje utrošiti, no naravno ako netko osjeća tu potrebu, ja ga/ju podržavam. Uostalom lijepo je vidjeti uređen grob, no svakako ne treba pretjerivati, mišljenja je zadarski Zagorac.
Malo dalje nalijećemo na još jednog agnostika – Ivu Buturića. Na groblje je došao, kako ističe, roditeljima.
-Majka mi je preminula prije pet godina, a otac prije 25. Dolazim uglavnom jedanput mjesečno i obavezno donesem pokoji cvijet ili svijeću. Ne obazirem se na tuđa mišljenja niti vodim računa što će tko reći, kao što je to nažalost često običaj ovdje kod nas, koliko ću puta dolaziti ili kako ću urediti grob, radim sve iz srca, naglašava Buturić.