Folk parada

KAKO SE PUŠI NARGILA?
Nakon što je u Zadarskom listu pročitao kako sam ga oprao zbog blago dosadne šetnje po Hercegovini, Milić se zacrvenio, duboko zamislio, shvatio svoju grešku, i odlučio popraviti se i otići u Tursku gdje je bilo više zanimljivosti za napraviti emisiju. I tamo, u velikom gradu Izmiru, sjedi naš Goro na nekom štekatu i uči kako se puši nargila. Kraj njega je ljubazni vlasnik iste koji se stalno smije i razgovara na engleskom jeziku kojega ne govori i ne razumije ni jednu jedinu riječ, a na sve što ga Goro pita odgovara klimanjem glave i ponavljanjem zadnje njegove riječi uz obavezno “jes, jes.” Imam osjećaj, da kada bi mu Milić rekao “slušaj prijatelju, majka ti je kamila, sestra unuka šakalova, dok ti sam izgledaš kao mrav turobni”, da bi se ovaj smijao, klimao glavom i govorio “jes, jes!” Tako bi i ja mogao po Turskoj praviti intervjue na engleskom jeziku.
JUSTICE FOR ALL
Cijeloga smo prošloga tjedna slušali o incidentu koji se dogodio u Međimurju, a radilo se o protestu roditelja jedne škole zbog nasilja koje provode romska djeca nad drugim učenicima. Nakon nekoliko se dana iskristariziralo da se radi o točno petero djece, a ne o svima, i da su to neke petnaestogodišnje bitange koje, zbog zakona koji je na snazi, ne mogu biti izbačeni iz škole iako ih ista očigledno uopće ne zanima, a sada se to uopćava i pripisuje svim Romima. Zanimljivo je to. A kada recimo u Splitu dva klipana, dična hrvatska sina, maltretiraju cijelu školu, onda se čeka nogometaš Asanović da obrani svoje dijete, i još ga se sramotno proziva zbog toga. A dobro je rekla Vedrana Rudan – “ja bi im namlatila i roditelje pa neka se pitaju zašto!” Velika je Vedrana.
Dodao bih još i ovo. U Otvorenom su gostovali predstavnik roditelja i dva predstavnika Hrvatskih Roma. I dok je ovaj prvi došao odjeven u neki kožuh, kao da se sprema u birtiji “kod Đurđe” naručiti pivo, dotle su ova dvojica u odijelima sa kravatama izgledala prilično elegantno i kulturno. Tako su se i ponašali, dok im je ovaj prvi stalno upadao u riječ. Da se razumijemo – ja potpuno podržavam roditelje koji se bune i brane svoju djecu, ali se onda treba na isti način boriti i protiv svakoga školskoga nasilja bez obzira tko je čiji sin, a ne samo protiv pet romskih propalica.
NIKADA DOVOLJNO PODILAŽENJA
Jedno od najneugodnijih iznenađenja protekloga tjedna, priredila nam je Nova tv sa svojim prenosom tzv. Hrvatskog radijskog festivala iz Opatije. Inače u životu nastojim izbjegavati stresne situacije, ali ovo što sam vidio, uistinu može djelovati na svaku malo osjetljiviju osobu. Strašno je bilo gledati uvijek ista lica kako već godinama pjevaju iste jeftine pjesme. Ono što užasava, jezivi su stihovi koji zvuče kao da se netko namjerno glupirao žvrljajući ih. Tako jedan kaže: “volim te svejedno, mi smo kao jedno/ jer tvoje ime neće biti uz prezime moje.” Sandy izgleda još pjeva i to ovakve stihove – “ja sam čovjek bez imena, tajna je sakrivena.” (?). A zanimljivo je koliko se puta spominje domovina, iako sve to skupa sliči na folk-paradu “Svetozarevo 1998.”, i ništa nisu bolji od svojih srpskih i bosanskih dvojnika-narodnjaka. Eklatantan je primjer i nastup Nede Ukraden koja kaže “natoči vina, zapali svijeće, da nazdravimo.” Ali od svega je najmučnije bilo gledati Škoru, koji iako je kod određenog sloja ljudi već stekao kultni status, ne odustaje od forsiranja svoga domoljublja. On izvodi neku mješavinu pjesme “Fildžan viška” Zabranjenog pušenja, i trećerazredne kopije Balaševića u kojoj zbori doslovno ovako – “moj stari Jugu nije volio. Sve što je volio bio je Dinamo i Hajduk.” Ma što mi napriča? Puna nam je domovina ljudi koji istovremeno ljube ta dva kluba. Moram priznati da sam bio zgranut, jer takvo jeftino podilaženje nisam očekivao od relativno inteligentnog čovjeka. U refrenu on pak kaže da mu je “domovina u venama”, ali bi bilo bolje da mu je u arterijama, jer je tamo krv ipak čistija i bogatija kisikom, iako po svemu sudeći kod mnogih ljudi domovina nije ni u srcu ni u venama, nego u novčaniku. Ne moram ni napominjati da je ta pjesma i pobijedila, iako je Grdovićeva stvar bila daleko bolja i u krajnjem slučaju iskrenija u svome lokal-patriotizmu, tako da bi on ipak trebao preispitati svoje pojavljivanje na ovakvim seoskim vašarima, na kojima mu uistinu nije mjesto.
ISTJERIVANJE VRAGA
U Latinici se govorilo o idolima. Moglo bi biti zanimljivo, mislim ja i upalim tv. A tamo… Neka djevojčica od 12-13 godina kaže da su njeni idoli političari, i da bi kada jednoga dana naraste do kraja i bude velika, ona htjela biti političar poput toga i toga. I što reći? Zamislite da vam za vrijeme ručka, ili pred gostima to kaže vaše dijete. A mislili ste da je s njim sve u redu. Zamišljam i sljedeću blamažu. Vraćam se u prošlost, idem u osmi razred, i netko među nama kaže da mu je idol Vladimir Bakarić ili Milka Planinc. Taj se ne bi dobro proveo. Jasno mi je da se odrasli ljudi bave politikom, ali kako to može biti ideal nekom djetetu? Ne neki pjevač ili glumac, nego političar. Sasvim je izvjesno da se bliži kraj svijeta.