Foto: Ivan JAMIČIĆ
Da sam bio nautičar, a ne strojar, vjerujem da ne bi bilo ništa od glazbene karijere, jer sam strašno volio ploviti
S Đanijem Maršanom razgovaramo u trenutku kada on i Zadarski list daruju svojim čitateljima, odnosno sugrađanima – pjesmu. Đani će nam reći o čemu je riječ.
– Riječ je o CD-u s dvije moje pjesme. Riječ je o pjesmi “Dugi otok” koju sam napisao pred oko dva mjeseca, sada i snimio. Obuhvaća stihovima imena svih 12 dugootočkih mjesta, svakako će biti draga Dugootočanima, i ta će naša lijepa i vrijedna destinacija i pjesmom biti oslikana i promovirana. Kada sam to radio nisam znao da će publika kroz nekoliko “puštanja” ove pjesme preko radija tako pozitivno reagirati. Zahvaljujem Zadarskom listu što je omogućio da se ta pjesma i “Blagoslovi Bože Zadar” približi, kroz dar, našim sugrađanima. Zahvaljujem i Tankerskoj plovidbi kao vlasniku Zadarskog lista na podršci u tome.
Stjecajem okolnosti saznao sam i da će i primopredaja velikog broda imena “Dugi otok”, upravo za Tankersku plovidbu, biti ujesen pa se i to sretno poklopilo. Uz Dugi otok je pjesma “Blagoslovi Bože Zadar” koja opjevava cijelu našu županiju i njezino središte, dakle, obraća se našim ljudima i kraju.
Radost nastupanja na Splitskom festivalu i MIK-u
* Zadnjih ste tjedana aktivni. Odradili ste Splitski festival, a bili ste vrlo uspješni na Melodijama Istre i Kvarnera?
– O Splitu i tradiciji ne moram posebno govoriti. Kad je u pitanju jedan specifičan festival Melodije Istre i Kvarnera na njemu sam godinama prisutan jer sam našao kolege sa zajedničkim jezikom u glazbenom, ali i u ljudskom smislu. To je jedini festival koji je “putujući”, odnosno obilazi 10-ak većih i manjih centara u Istri i Kvarneru, a sada već, moram priznati uz moju inicijativu, nekoliko godina i Novalju. Smatram da je čakavica jedno naše značajno obilježje s puno narječja od Pule, Rovinja, Kvarnera, a i otoci i Zadarske županije i južnije su otoci čakavštine. Nastojim biti dio toga. Dosad mi je to uspijevalo jer, da se pohvalim, osvojio sam dosad tri prve nagrade publike s vlastitim skladbama te tri nagrade stručnog povjerenstva, a ove godine treći za redom Zlatni mikrofon kao nagradu za najbolju, odnosno najuspješniju interpretaciju. Ne mogu kazati da mi ne godi, ali to nije osnovni motiv, već je to fantastično okruženje koje zovem okruženjem po mjeri čovjeka. Odgovara mi i mentalitet, ponašanje kao i glazbeni izričaj.
* Uz karijeru kakvu ste imali možda je bilo za očekivati da odete iz Zadra?
– Živim u ovom gradu i uz sve izazove i mogućnosti da budem drugdje ostao sam, kazat ću tako iako je to možda profanirano – vjeran sredini iz koje potječem.
Ne mislim da je išta u životu idealno, pa ni ostati na jednom mjestu, ali suočen sa svim dobrim i lošim stranama života zadovoljan sam što sam napravio.
Četrdeset godina pjesme
* Kazali ste da Vam je dogodine 40 godina pjevačke karijere?
– Prvu sam ploču snimio 1969. godine. Upravo nedavno mi je izašla Zlatna kolekcija kao zbir najupečatljivija 44 rada koje je izdala Croatia Records. Predgovor novinara Pelajića iz Splita i životopis zaintrigirali su mnoge, zovu me ljudi diljem svijeta, zahvaljujući internetu to se danas brzo širi.
* I što očekujete dalje?
– Nikad ne reci nikad. Što će biti dalje? Glazba? Opet diplomacija? Ne mogu decidirano tvrditi jer to samo djelomično ovisi o meni, ali i puno drugih čimbenika. Bitno je da sam ono što sam odrađivao u najmanju ruku odradio profesionalno, časno i odgovorno.
* Moderni pjevači su više u rubrikama senzacija, kronika i spektakla. Vas baš nismo naviknuli vidjeti u tom smislu?
– U biti je to moj životni svjetonazor. Razumijem ljude koji su opredijeljeni za takvo što. Nisam izbjegavao novinare, ali sam izbjegavao to što zovemo žutilom, jer jednostavno ne ulazi u segment mog svjetonazora, pogleda na život. Nemam ništa protiv ljudi koji hoće po svaku cijenu biti u javnosti, ali ja tome ne pripadam. Držim do obiteljskog života i cijenim i vlastiti i svaki drugi obiteljski život.
* Znamo Vas kao pjevača, kantautora, čovjeka s diplomatskom karijerom, ali mnogi Zadrani znaju i za Vašu pomoračku karijeru. Puno ste toga prošli u životu?
– Kada zbrojimo Pomorsku školu, vanjsku trgovinu koju sam diplomirao u Zagrebu, skoro 40 godina (točno iduće godine 40 profesionalnih pjevačkih godina) pjevanja te angažman pri hvratskoj diplomaciji, na što sam osobito ponosan, u moje 64 godine najmanje što se može reći je to jedno vrlo bogato i raznoliko životno iskustvo. Čovjek stekne spoznaje do kojih bi teško došao na jednom mjestu i poslu. Pri svakom spominjanju putovanja uvijek moram kazati da je mjesto u kojem sam rođen i kojemu pripadam – naš Zadar. On je u srcu, a što sam pokazao i skladbama od “Zadar u mom srcu”, “Misto kraj mora”, “Kaleto, kaleto”, do “Blagoslovi Bože Zadar”. Sretan sam da mi je uspjelo utkati svoj dio u priču o Zadru.
Strašno sam volio ploviti
* Koliko ste plovili? Koje su najljepše uspomene iz pomorskog života?
– Dvije i pol godine, stjecajem okolnosti, mislim da to možemo reći, i s Vašim tatom Lukom godinu dana na Ljubiji. Da sam stjecajem okolnosti bio nautičar a ne strojar, vjerujem da u tom slučaju ne bi bilo glazbene karijere i da bih i mirovinu dočekao kao pomorac. Strašno sam volio ploviti. Svaki mi je dan kao pomorcu bio zanimljiv, nisam nikad lamentirao o teškom pomoračkom životu, možda sam takvog duha, ali nalazio sam se u plovidbi. Kako su tada u strojarnici bili teški uvjeti – od visokih temperatura, mjeseci u zatvorenom prostoru, to me motiviralo da napustim plovidbu. No ipak sam položio državni, odnosno poručnički ispit trgovačke mornarice, što mi je drago i pokazuje da to nije uzalud. Prve spoznaje svijeta i dalekih odredišta idu iz tih dana. Prvo putovanje odmah je obuhvatilo Mediteran Zapadnu Afriku, i Sjevernu Ameriku, Kanadu i Sjevernu Europu.
* I kao glazbenik nastavili ste s putovanjima?
– Ja sam bio 60 puta u Sjedinjenim Američkim Državama, nastupao na nekim od čuvenih mjesta od Atlantic Cityja dalje, 15 puta u Australiji, tri u Novom Zelandu, stotinjak u bivšem DDR-u. Tada su pjevači iz bivše države bili jako traženi i popularni u zemljama tadašnjeg istočnog bloka. U DDR-u sam imao 12 godina nastupa pjevajući na njemačkom, u bivšem SSSR-u šest puta sam bio po tri mjeseca, ne tek u Moskvi, Kijevu, Lenjingradu… Već do granice s Kinom, Murmanska, Alme Ate do “zabranjenih gradova” koje turisti nisu smjeli vidjeti, jer smo bili iznimo dobro prihvaćni i bile su to nezaboravne turneje.
* Takva iskustva odrede čovjeka?
– Često spominjem univerzalni duh. Njega glazba kao područje bez granica u ljudskom odnosu podrazumijeva, a ja ga često spominjem, valjda sam po rođenju određen njime. Taj univerzalni duh je time učvršćen, a on je važan dio mog svjetonazora, podrazumijeva široko gledanje na vrijednosti, nikakvu isključivost, pokušaj razumijevanja svih ljudi ma kako to zvučalo profanirano.
Budućnost u diplomaciji ne ovisi samo o meni
* Vrijeme provedeno u diplomaciji?
– Recimo na ta tri odredišta – pet godina. Na svoju zamolbu sam iz jedne predivne sredine gdje sam mogao puno toga korisnog napraviti, a iz vrlo osobnih razloga, o kojima ne bih govorio, dakle, zamolio da me se razumije i vrati, dakle, razriješi. Veliko i časno je to iskustvo na koje sam ponosan.
* Mislite li da ćete se opet u tome okušati?
– Ne znam, već sam i pred mirovinu, upitno je, a znate i da ne ovisi samo o meni.
* No, u glazbi ostajete i ustrajete?
– To je u meni. Dopustite i da povežem to s diplomacijom. Na svim odredištima, i Trstu i Vatikanu i Perthu u Australiji, moja glazba kao vokacija uvijek je pomagala u vrlo suptilnim diplomatskim kontaktima. Sugovornici su to obično znali, a doprinosilo je opuštanju i kontaktima. To je kao i kod recimo sportaša, pomaže. Naravno da je osnovna dimenzija da treba znati ono zbog čega si poslan, osnovni posao, ali pomoć je svakako.
* Amerikanci imaju to široko zastupljeno kod imenovanja u diplomaciji.
– I Britanci i druge zemlje. To svakako olakšava komunikaciju, a uz glazbu se svakako veže i ta univerzalnost duha, gledanje na vrijednosti jer takvim poslom to stječete.
* Možemo računati na Đanija i njegovu glazbu pa i daljnje priloge oslikavanju Zadra i našeg kraja, ljudi, mentaliteta…
– Na svim sadašnjim putovanjima slušam u superlativima o Zadru, ponosan sam na njega i radostan na sve ono lijepo što čujemo i kako naš grad doživljavaju. Očekujem i veselim se tome da postanemo ono što smo zaslužili i povijesno bili ne tek središte Jadrana, već i Mediterana.
Zašto ne nastupam u Zadru
Dakle, Vaš je život umnogome određen Zadrom, “ostali ste vjerni” životu u Zadru, skladate pjesme za Zadar i ovaj kraj, iz Vas progovara ljubav za Zadar, ali – dopustite mi pitanje koje se nameće – kako to da godinama ne nastupate baš u Zadru?
– Pitanje je doista na mjestu, ali isto tako dopustite mi da se odgovor mora tražiti kod stanovitih zadarskih institucija, Turističke zajednice grada Zadra i osoba u okvirima struktura vlasti koje su odgovorne za kulturno-zabavni život u gradu. Jednog ću dana o tome otvorenije progovoriti, ali sad nije vrijeme za to. Razgovaramo u trenutku kada vi i ja dajemo jedan vjerujem lijep i prijateljski dar Zadru i našim sugrađanima, pa to ne valja kvariti.
najnovije
najčitanije
Plodovi zemlje i mora
korisni savjeti
Preporučuje se obaviti jesensku gnojidbu tla
Zadar
crpna postaja maestral
Odvodnja uputila javni poziv stanovnicima dviju zadarskih ulica
Plodovi zemlje i mora
Prognoza FAO-a
Kava, kakao i čaj podižu troškove uvoza hrane u 2024.
Hrvatska
hrejting
Milanović i dalje vodi, najveći protivnik Primorac
Vinske kronike
poznata sorta
ZADAR VS. SVIJET Regionalne specifičnosti cabernet sauvignona širom svijeta
Županija
SILBA
FOTO Katamaran Jadrolinije udario o obalu Božave
Kultura
Alba Miočev
Mlada zadarska slikarica osvojila Grand Prix: “Bitno je da svaki dan uđem u atelje, čak i ako ne slikam…”
Županija
TUŽNI ODLAZAK
VIŠE OD BRODA Šarini su živjeli s ‘Princem Zadra’: ‘Godinama smo radili s njim, živjeli, dizali…’
Scena
IRIS PETRAČ
Tko je supruga Novice Petrača? Bivša zadarska novinarka i glasnogovornica Grada Zadra
Županija
POTPORE