Svi su nekako jako ponosni u ovo doba godine. Ponosne u brojci skoro u stopu prate oni koji se busaju u prsa, koji spominju prve crte, strategije i junaštvo. Rekao bi čovjek da je cijela zemlja na ramenu pušku nosila. Pravi branitelji, većina njih, nisu na proslavama, ne busaju se u prsa. Nisu bogati, većinom nisu dobra zdravlja, loše spavaju i jedva plaćaju račune.
No dobro, nije sve tako crno. Uvijek je lijepo vidjeti uredno začešljane, gojazne sudionike vlasti koji se po sunčanom ljetnom danu naguravaju oko zastava čekajući da se kamere ugase pa da mogu navaliti na janjetinu.
Nekidan sam gledala dokumentarac o steveu Gauntu, čovjeku koji je iz Velike Britanije početkom rata došao u Hrvatsku i borio se – za pravdu. U ratu je izgubio stopalo i komad duše, a dobio sijede. Sada živi u Vinkovcima i bavi se fotografijom. Ima ženu i dvoje djece. Nakon ranjavanja bio je u bolnici u Dubravi. Kaže, sjeća se kako su dolazili mladići u kožnim jaknama, sa Ray Ban sunčanim naočalama koji su se šmucali po bolnici i izrugivali se s ranjenicima. I oni su bili “pri vojsci”, ali daleko od ratišta. Danas vjerojatno svi imaju status branitelja.
Lako je nama laicima, nama koji u ratu nismo direktno sudjelovali, govoriti u ratu. Oni koji su bili tamo negdje po polju, u rovu, i nije im do priče. Znaju kako je strašan rat, znaju kakve su njegove posljedice, znaju da ne bi da se ikad više ponovi.
Danas pjevači grade karijere. Tri kuma pjevaju o domovini, o ratu, neki kažu – opet će se gusta magla spustiti. Meni se od tog spuštanja magle diže kosa na glavi. Nazivaju se nacionalistima, oni koji idu na koncerte. Ma dobro, nek’ slušaju glazbu, nek’ se oblače u crno, al nek’ ne prizivaju rat. Kao da se u životu ne znaju ostvariti bez da planiraju kako će nauljiti pušku i krenuti u rat. Ili pak prodavati firme dok drugi ratuju.
Nacionalizam kao da je postao životno opredjeljenje, ali su ga mnogi krivo shvatili. Jedno je voljeti i poštovati svoju zemlju, a drugo je raditi gluposti i propagirati ideologiju ubijanja i klanja iz mračnog razdoblja Jasenovca, poglavnika i Gradiške Stare. Jedno je pjevati o domovini, Bogu i obitelji, kako to veli M.P. Thompson, a drugo veličati lude ideje nekih umova kojih se svatko sa dva razreda osnovne škole može samo sramiti.
I još nešto. Umro je Mate Parlov nekidan. Veliki čovjek i sportaš, uz to i akademski građanin i ljubitelj poezije. Pitali su ga jednom, u nekom intervjuu, je li on nacionalist. On je odgovorio: “Pa ja ne mogu biti nacionalist. Ja sam svjetski prvak.”
najnovije
najčitanije
Crna Kronika
VOŽNJA U PIJANOM STANJU
VOZIO ‘MRTAV PIJAN’ U Gornjem Karinu vozio pod utjecajem alkohola od 2,40 promila
Hrvatska
DOMOVINSKI POKRET
Penava: Ako se ne dogovorimo s HDZ-om, otvoreni smo i za nove izbore
Zadar
IZLOŽBA
GRAFIČKA IGRA 18+ Otvorena izložba srednjoškolskih profesora u Kapetanovoj kuli
Hrvatska
PODACI HNB-A
Hrvati sve više štede. U bankama oročili više od 10 milijardi eura
Hrvatska
MINISTRICA KULTURE I MEDIJA
Obuljen Koržinek: “Mi smo spriječili prevaru. Odgovornost na pojedincima”
Zadar
PREČKA ULICA
U Zadru palo stablo na automobile, vatrogasci i policija na terenu
Crna Kronika
NEPRISTUPAČAN TEREN
Na Viru osoba upala među stijene sa quadom, intervenirale sve službe
Zadar
TRN U OKU ZADAR
‘Sad je tamo potpuni kaos’: Zadrani se žale na gužve na vrhu Puta Bokanjca: ‘Zeleno je pet sekundi…’
Županija
OBAVIJEST
HEP JAVLJA Ove ulice u županiji u četvrtak ostaju bez struje
Hrvatska
NOVO PODRHTAVANJE TLA