Dolazi li vrijeme kada brodovi za otoke neće ni trebati?

Brod naprosto namjerno gubi vrijeme u usputnim lukama u kojima se nepotrebno zadržava više od 10 minuta nakon što ukrca putnike! Vidjeli smo kako pomorci izlaze na rivu, šetaju, gledaju okolo, motori rade, a putnici nervozno čekaju polazak

Stanovnici zadarskih otoka opet su se ovih dana, po tko zna koji put, osjetili napuštenima, čak i poniženima. Sva ona pusta obećanja od hrvatskih i zadarskih političara o boljem životu na otocima opet su se rasprsnula poput balona od sapunice. No otočani se neće pustiti, ovoga puta su sve glasniji, sve do toga da se dogovaraju kako će se organizirano uputiti u Split u Agenciju za obalni pomorski promet, tamo gdje se kroji njihova svakodnevica uz svesrdnu potporu Ministarstva pomorstva, u kojemu, kažu, nema nijednoga otočanina, a niti pomorca s “madrikulom”, koji bi se razumjeli u otočnu problematiku.
U Zadar ne smiju doći ranije
U toj agenciji, koja donosi plovidbene redove, koja određuje kada će se uvesti i koliko linija za otoke, a sve bez konzultacija s onima koji to znaju i razumiju. Tako je barem kada je u pitanju zadarsko otočje, najveća skupina manjih otoka na Jadranu i stoga specifična, otoka koji doslovno umiru, a ubija ih sve više i žešće hrvatska politika. Žalosno je gledati kako otočni život nestaje, kako je tamo sve manje ljudi, stari umiru, mladih nema, na očigled naglo sve to nestaje, sve više kuća je napušteno, djece nema, škola nema, otoci su bez ikakve opskrbe, a s današnjom politikom prema zadarskim otocima, neće proći puno godina da ni brodovi za otoke neće ni trebati. Protekle zime primjerice na Rivnju ili Sestrunju je znalo danima biti ukupno manje od desetak ljudi! Ovoga ljeta neće biti ni turista, na nekima doslovno niti jednoga.
Najnovijem egzodusu je doprinio novi režim povezivanja Zadra s otocima, koji je stupio na snagu 1. srpnja, a nakon što su se razdijelile koncesije za te linije. Najviše ih je dobila Jadrolinija, kojoj su nadležni udovoljili i zahtjevu za astronomska poskupljenja prijevoza putnika, ali i za uvođenje nekih čudnih satnica, čega nikada dosad nije bilo.
Pokazat ćemo to na primjeru linije Zadar, Rivanj, Sestrunj, Božava, Zverinac, koju je godinama držao privatni brodar i čiji su brzi brodovi ujutro polazili iz Zverinca u 6 sati i 15 minuta i stizali u Zadar u sedam sati i 25 minuta. Sada tamo vozi katamaran Jadrolinije i polazi iz Zverinca u isto vrijeme, ali u Zadar stiže u 7 sati i 55 minuta. Točno 30 minuta kasnije! Brod naprosto namjerno gubi vrijeme u usputnim lukama u kojima se nepotrebno zadržava više od 10 minuta nakon što ukrca putnike! Vidjeli smo kako pomorci izlaze na rivu, šetaju, gledaju okolo, motori rade, a putnici nervozno čekaju polazak, pitaju zbog čega se čeka, ali pomorci ni krivi di dužni tek kažu da ne smiju doći u Zadar ranije nego što im stoji u plovidbenom redu!
Kasni se na posao, u školu, bolnicu
A među malobrojnim nervoznim putnicima su uglavnom oni kojima je radno vrijeme počelo u 7 sati, djeca koja idu u školu (na popravne ovih dana), stariji koji idu na liječničke preglede ili na vađenje krvi, što u bolnici počinje daleko ranije. I sad pitaju otočani, postoji li prijevoznik zbog njih, ili pak oni zbog prijevoznika? Tko se komu treba prilagoditi? Što je od obećanja da će naši otočani moći živjeti na otoku, a raditi ili se školovati u Zadru? Gdje je sve to nestalo, znaju li oni koji nam kroje živote da i druge zemlje imaju otoke i da su u gospodarskim krizama, ali život na otocima ne zapostavljaju? Što je ovdje, primjerice s prijevozom benzina, nafte, kućnoga plina, radi čega su neki zadarski političari skupo putovali u svijet da bi vidjeli kako se tamo to radi, ali još nisu našli rješenje, a otočani i dalje muku muče kako dovesti gorivo, bez kojega ne mogu. Bezbroj je neoodgovorenih pitanja, ali su zato stavljeni opet pred zid i kada su u pitanju cijene prijevoza. Nove cijene za otoke su poskupjele 100 posto!
Negdje 50, a negdje poput onih za Iž, Božavu i još neke otoke čitavih sto posto. Upravo zato su brodovi ovih dana prazni, ne dolaze ni djeca u posjet svojim starijima, ne dolaze turisti, neki su javili da neće ni dolaziti, jer im je prijevoz do otoka preskup! Eto, tako država podupire opstanak otoka, naročito zadarskih, čiji stanovnici ne mogu govoriti niti da vide svjetlo na kraju tunela. Ako se ono mrvicu i vidjelo, ugasilo se zadnjih godina sasvim.
Neki političari pojma nemaju
Od starih “mjera”, kada se vidjelo to svjetlo, ostalo je jedino besplatno putovanje za stare otočane, no u tu skupinu se “ukrcalo” svega i svačega, bez kriterija. Pa tako besplatno putuju i oni koji su kupili kuće na otocima, a stranci su. Oni su shvatili da mogu varati i prijavili boravak tamo gdje imaju nekretninu, iako dolaze tek ljeti. Istodobno ne ispunjavaju nikakve druge obveze prema tome mjestu “boravka”, ne glasaju, ne odazivaju se na radne akcije, a naši mali otoci jedino tako opstaju, ne plaćaju nikakve mjesne pristojbe itd.
Uvijek su u prošlim vremenima, što je opće poznato, zadarski otoci bili najzapušteniji, a posljedice takvoga maćehinskog odnosa prema njima osjećaju i današnji naraštaji otočana. Na primjer, rijetko koji otok na Jadranu, još ni danas u 21. stoljeću nema vodu, ali zato je nema niti jedan zadarski otok, osim najbližega Ugljana. I dok otočani ovise o nebu, srećom izdašnom ove godine, dotle se nitko u Županiji nije sjetio da projekt vodovodizacije zadarskih otoka za kojega država nema novaca, realizira putem europskih fondova. Tako za kanalizaciju ili slične komunalne projekte rade mnoge županije na kopnu. Ali tko će o tome brinuti u Zadru, političarima su otoci s malobrojnim glasačima pri dnu razmišljanja, a neki niti ne znaju gdje je koji otok. I sami smo svojedobno doživjeli da nas je jedan visoki zadarski političar pitao koji je to otok na kojega se upravo iskrcavamo!