Do izgradnje mosta Voštarnica je bila periferija nazvana po tvornici voska

U sklopu urbanog festivala KvartArt, poznati zadarski arhitekt Pavle Marušić poveo je petnaestak sudionika festivala u šetnju kroz povijest Voštarnice. Naravno, riječ je bila o stručnom obilasku kvarta koji se danas smatra centrom grada, a do izgradnje mosta, Voštarnica je bila periferija grada nazvana po tvornici voska i svijeća.
– Cilj nam nije samo pokazati dio koji čini fasadu Voštarnice okrenutu gradu, već zaći u njene kale i ulice. Iza sadašnje zgrade Croatia osiguranja, nalazila se upravo ta tvornica voska ili talijanski cerarija. Prije izgradnje mosta, Voštarnica je bila periferija vezana za brodski promet. Najprije na vesla, a onda parnim brodom Voštarnica je bila povezana s Poluotokom. Početak Voštarnice bio je 1868. godine kada je prestala opasnost od Turaka i kad je grad proglašen otvorenim, kad je periferija postala pristupačna, rekao je na početku obilaska Pavle Marušić.
Grad je i prije 1868. imao groblje i bolnicu, ali je sve to bilo skučeno, pa je izlazak u periferiju bio nužnost. Počela je izgradnja najamnih kuća. Bogati sloj koji je imao višak novca, investirao je u zgrade za iznajmljivanje. Tako su uglavnom nastale veće zgrade na Voštarnici koja se izvorno proteže od današnjeg Veslačkog kluba do uvale Vrulje.
– Na tom području nastaju najbolji primjeri secesijske te na početku 20. stoljeća, neoklasicističke arhitekture koje je u svojoj knjizi izvrsno obradila prof. Marija Strgačić. No, arhitektura kasnijeg razdoblja, poglavito ona iz socijalizma, ne uklapa se baš sretno, rekao je Pavle Marušić.
Marušić je tu aludirao na Bagatov neboder, izraz želje da baš svaki grad ima barem jedan neboder kako se tad smatrala svaka zgrada koja je imala više od deset katova. Ninoslav Kučan, tada asistent na Arhitektonskom fakultetu osvojio je s projektom Bagatovog nebodera prvu nagradu na natječaju. No, to nije bio detaljni projekt pa je posao dobio zadarski projektni ured Donat i arhitekt Slavko Šimatić.
– On je napravio ovo zdanje koje odudara od puno elegantnijeg izvornog projekta. Neboder je trebao biti znatno elegantniji na paradigmi zgrade UN-a na East Riveru. Vrijeme kad se to gradilo, nije podnosilo oponašanje prethodnih stilova. Bilo je to vrijeme neprikosnovene moderne kao univerzalnog stila. Slično se dogodilo i na Polutoku gdje je puno zgrada narušilo ambijent kojeg se moglo bolje sačuvati, istaknu je Pavle Marušić.